Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Mesnevija, treći svezak (45)

Gospodin i njegova porodica stigoše na selo, a seljak se ponaša kao da ih ne vidi i ne prepoznaje

“(...) Kad nakon mjesec dana stigoše u taj predio, bili su bez sredstava za život, a jahalice im bez hrane. (...)” Odmah da povežemo s prošlim dersom. Evo šta biva, kaže nam hazreti Mevlana, kada na put kreneš bez vodiča, i na ovaj zahiren put, a i na ovaj batinen, duhovni put. To ih je koštalo mjesec dana tumaranja i sve su zalihe potrošili. “(...) Pogledaj seljaka, kako im iz loše namjere još više na hal prisjeda. (...)” Gledajte sada vi koji ovo slušate šta će mu još seljak prirediti nakon mjesec dana tumaranja. “(...) Lice svoje, od njih, danju je krio, da prema plodovima njegove bašče ne bi usta otvorili. Bolje je da takvo lice puno licemjerstva i zlobe bude od muslimana skriveno. (...)” Kada je ova prva tri bejta rekao i jedno ovakvo lice spomenuo, onda nam podvlači liniju i kao da dovu upućuje: “Gospodaru, da ovakvi ljudi budu što dalje od nas.” To nam još više podvlači sljedećim stihom: “(...) Ima lica na koja se demoni kao muhe spuštaju bivajući im poput čuvara. (...)” Takvih lica ima, koji su magnet za ovaj niski svijet. Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: “Onome ko se bude slijepim pravio, da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.” (Ez-Zuhruf, 36) Eto šta je posljedica ako se čovjek na ovakav način pravi da ne vidi Allahove ni'mete koji ga okružuju i izostaje ovo veličanje, zahvala i slavljenje Gospodara Uzvišenog. O posljedici toga kada dobiješ šejtana za prijatelja kazuje nam sljedeći ajeti-kerim: “Oni (šejtani) će ih od pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu.” (Ez-Zuhruf, 37) Pogledajte kako nam je ovo oslikao Allah Uzvišeni. Dobiješ za saputnika šejtana i onda je posljedica toga da ćeš, kao žrtva njegove vesvese, imati takvo uvjerenje da radiš sve dobro, a jok, to je sve naopako. Ovo je izuzetno značajan bejt o kojem treba dobro razmisliti.

Dakle, ovo je lice, pošto je pogano suštinski jer ono, radi djela koja su daleko od Allahove milosti, i suprotstavlja se Gospodaru, neka vrsta septičke jame u koju se sve smetlje skuplja. Kao takav, on privlači ovaj niski svijet. Kada pogledaš tu takvu osobu, nadaj se napadu ovog niskog svijeta. S druge strane, ako, biiznillah – da nam Allah pomogne u tome, izaberemo druženje istinskih Allahovih robova, onda sjetimo se ovog ajeti-kerima, esteizubillah: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god tražite – imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv.’” (Fussilet, 30-32) Onako, kad malo razmislimo o ovome ajeti-kerimu, to se već sada dešava onima koji govore: “Naš Gospodar je Allah” i na tome ustraju. Njima se spuštaju meleci i donose im ovakvu radosnu vijest. Allahu a'lem, oni se spuštaju kao stanje probuđeno u te osobe koja odgovara ovom opisu. Zato pojedini ljudi i jesu džennetske bašče na ovome svijetu i tako se lijepo osjećamo kada dođemo u njihovu blizinu. Također, u ovom ajetu, a to je moje promišljanje arapskog jezika, kaže se: “Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome.” Ja bih prije rekao da se ovaj termin koji je upotrijebljen “evlijaukum” prevodi sa: “Mi smo prijatelji vaši i na ovom i na onome svijetu”, jer na onome svijetu neće imati potrebu za zaštitnicima, ovi su ljudi koji su ovako opisani već samim tim staništem zaštićeni. Oni već imaju prijateljstvo meleka i na ovom i na onom svijetu, spušta se visoki svijet. Eh sada, zaključimo šta za nas znači doći u kontakt s ovakvim ljudima.

Meni je uz ovaj bejt opet došlo u sjećanje ono što sam vam govorio kada sam prvi put 1986. godine rekao Muhammed-efendiji, svom prvom učitelju: “Muhammed-aga, počeo sam odlaziti kod Hadži Hafiza da slušam Mesneviju.” Kaže mi on: “Lijepo, hairli da bude.” Sljedeći put kada sam došao kod njega, kaže mi: “Bio sam kod Hadži efendije”, kod njegovog učitelja Halid-efendije, “i rekao sam mu da ima jedna grupa koja kod Hadži Hafiza sluša dersove iz Mesnevije. Rekao mi je: ‘Muhammede, plaho si me obradovao. Drago mi je što je Hadži Hafiz počeo da govori Mesneviju.’” I onda mu je ovako rekao, dobro sam to upamtio od riječi do riječi: “Muhammede, kunem ti se, bolje je tom jednom mladiću koji dolazi kod Hadži Hafiza da sluša Mesneviju da samo Hafiza gleda u lice i da mu on ništa ne kaže, nego da u tekiji čuje 70 ili 80 dersova iz Mesnevije.” Ja sam to tada čuo, a pošteno da vam kažem, kada biste me vi sada pitali jesam li to znao na pravi način iskoristiti, Boga mi sam bio mlad da razumijem šta mi je ovo čovjek kazao, a to sam čuo prije 35 godina. “Kunem ti se, bolje je tom jednom mladiću da Hafiza gleda u oči i da mu Hafiz ništa ne kaže, nego da u tekiji čuje 70 ili 80 dersova iz Mesnevije.” Zamislimo samo šta je to.

Naravno, radimo i djela i govorimo stvari one koje će spustiti ovaj visoki svijet jer smo u primjeru Ibrahima, a. s., dobro to vidjeli i razumjeli. Katapult nije htio ispaliti Ibrahima, a. s., prema vatri. Kada izlazi onaj jedan starac, a to je bio Iblis, on im daje savjet šta trebaju uraditi, a to je da nađu sestru i brata i da ih natjeraju da učine blud ispod katapulta. Dakle, da se poganluk privuče tom mjestu i onda je tek katapult izbacio Ibrahima, a. s. Ako, biiznillah, ovo razumijemo na pravi način, bit će nam sigurno potpuno jasno kako se odvija ovaj naš život u smislu pozitivnosti i, ne dao Bog, onoga što je njegova suprotnost. Mi vidimo, izlazimo, dolazimo u razne kontakte, moramo poslovati, raditi, imamo razne veze, društvena smo bića. Onda vidimo kakve su posljedice sjedenja s nekom osobom, a vidimo i kako izgleda kada sjedimo s onom koja je suprotnost ovoj prvoj. Govoreći o tome šta znači lijepa riječ i kako Allah od lijepe riječi meleka stvara, hazreti Muhjuddin Ibn Arebi, k. s., kaže: “Na lađi koja je plovila na jednoj destinaciji došlo je do velike bure koja je prijetila prevrtanju te lađe. Neki je čovjek sjedio na ivici i desilo se da je pao s lađe. Dok je padao dolje, kapetan je vidio kako je došla jedna velika bijela ptica, uhvatila je tog čovjeka i vratila ga na brod. Onda ga je taj kapetan zovnuo i upitao šta se to desilo. ‘Vidio sam jednu pticu koja te uhvatila prije nego što ćeš pasti u more’, rekao mu je kapetan. Čovjek mu je odgovorio: ‘Kada sam počeo padati, bio sam potpuno svjestan da sam gotov u takvoj oluji i samo sam rekao: Zalike takdirul-azizil alim! (Ovo je odredba Silnog, Sveznajućeg!) U tom trenutku je došla ova ptica koju si vidio. Kada sam je upitao: Ko si ti?, ona mi je odgovorila: Ja sam melek koga je Allah stvorio od ovih riječi koje si proučio.’” Vodimo računa šta govorimo, ružnom riječi otvaramo vrata ovom niskom svijetu, a onda on sebi pravi prostor i tu će posijati svoje vesvese, jaja, a zatim dolaze “pilići” i sve ostalo što slijedi. Izuzetno je značajno da ovo razumijemo!

“(...) Kad vidiš jedno ovakvo lice (...)”, ovakve pogane osobe, “(...) na tebe se obruše (...)”, ovaj niski svijet, demoni i ovi koji idu uz njega. Onda nas savjetuje hazreti Mevlana: “(...) Ili nemoj gledati u to lice, ili, ako si ga već vidio, ne pokazuj osmijeha, budi smrknut i strog. (...)” Ovdje nas opet upućuje na ajeti-kerim: “O, Vjerovjesniče! Bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog!” (Et-Tevba, 73; Et-Tahrim, 9) Ako si baš u toj situaciji i pogledao si takvu osobu, onda budi bez osmijeha, smrknut i strog, da bi se sačuvao tog zla koje od takvog pogleda može preći na tebe. Znamo iz ajeti-kerima iz sure Nun: “Gotovo da te obore svojim pogledima.” Desilo se da je jedan dan Poslanik, s. a. v. s., idući putem, kao malo secnuo, kao kada čovjek na nešto stane pa izgubi ravnotežu. Onda mu je došla Objava kako bi mu se objasnilo šta se zapravo desilo: “Gotovo da te obore svojim pogledima.” Da nas Allah Uzvišeni sačuva da mi ne budemo takva lica jer ovo se sve o nama svima govori i da nam da da iz sebe zračimo ovaj visoki svijet. Dobro vodimo računa o svakom postupku i o svakoj riječ koju izgovorimo da bismo privukli ovaj visoki svijet.

“(...) U pogledu takvog nečistog i grešnog lica, Stvoritelj je rekao: ‘Dohvatit ćemo ga za kiku’ (...), za perčin njegov. Ovo upućuje na ajeti-kerim iz sure Ikre (El-Alek), esteizubillah: “Ne valja to. Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku.” Nakon onih prvih pet ajeti-kerima koji su prva Objava koja je došla Poslaniku, s. a. v. s., onda od devetog ajeta do kraja sure govor je o Ebu Džehlu. Da bi nam bilo jasnije kako bismo to prepoznali, a svi mi nosimo Ebu Džehla u sebi, naš je nefs upravo to, naš faraon, naš Ebu Džehl, naš Nimrud, u nekoliko riječi ćemo približiti tu osobu koja je bila poznata po imenu Ebu Hakem (Otac Mudrosti), a onda je dobio ovakvo ime, Ebu Džehl (Otac Neznanja). U ajetima u suri Ikre govori se kako je to osoba koja se uzobijestila zbog mnoštva imetka, ugleda, svi su bili uz njega, osjećao se kao car u svom narodu. Gospodar ga upozorava da “ne valja tako”, jer on želi da Allahova roba, odnosno Poslanika, s. a. v. s., odvrati od namaza. O čemu je riječ? Ebu Džehl je jednog dana došao svojoj družini i upitao ih: “Je li istina da Muhammed dolazi i spušta glavu u prašinu kod Kabe?” I po ovome vidimo koliko je to arogantna osoba. “Jeste”, odgovorili su. “Tako mi boga, ako ga ja budem vidio, ja ću mu zabiti glavu u prašinu.” Sljedeći put kada je Poslanik, s. a. v. s., u Haremu klanjao, Ebu Džehl je došao i, želeći da učini to što je rekao, prišao je Poslaniku, s. a. v. s., i najedanput se kao oparen okrenuo i počeo bježati od njega. Kada se vratio kod svoje družine, oni su ga upitali šta se desilo, a on im je odgovorio: “Kada sam mu se približio, ispred sebe sam vidio veliki jarak pun vatre i mnoštvo krila, grozota jedna.” Poslanik, s. a. v. s., svojim je ashabima kasnije rekao: “Da je samo prišao još nekoliko koraka, meleki bi ga raskomadali.” Taj će u nama isto to probati uraditi s ovom drugom dimenzijom koju isto tako nosimo u sebi, s ovim darom od Allaha darovanim u našem tijelu od Njegova Ruha, s tim draguljem koji nosimo. On će ga probati zgaziti svojom nogom u prašini. Znajući to, moramo izabrati ovaj put i reći svojom dušom i svakim svojim damarom: “Naš Gospodar je Allah”, i onda ostati na istikametu. Na to će se spustiti meleki i onda ova druga strana neće ništa moći učiniti. Ebu Džehl je imao takve kvalitete, a koristio ih je u borbi protiv istine.

(Nastavit će se)