MESNEVIJA: Ako se forme prođete, o, prijatelji, eto vam Dženneta i ružičnjaka u ružičnjaku

Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Mesnevija, treći svezak (42)

“(...) Od tog psa koji boravi u njenom sokaku zar bih lavovima dao ijednu njegovu dlaku? (...)”, dalje hvali ovog psa, svog sudruga. “Ja lavovima ni dlaku njegovu ne bih dao”, kaže Medžnun. “(...) O, kad su lavovi njenim psima robovi, govor je nedostatan. Šuti, vesselam!” (...)” Sada hazreti Mevlana ovom mišlju završava ovaj govor Medžnuna. Lavovi su robovi njenim psima, ovakvim robovima koji su izabrali Hakkov sokak. Govor je nedostatan jer nema riječi da se opiše šta ovo znači. Jedino ako ti Gospodar otvori to nutarnje oko pa da s njim pogledaš, vidjet ćeš o čemu ovdje hazreti Mevlana govori. Dalje nam hazreti Mevlana daje ovakav nasihat: “(...) Ako se forme prođete, o, prijatelji, eto vam Dženneta i ružičnjaka u ružičnjaku. (...)” Ako skinete ovu formu na kojoj ste se zaustavili, otkrit ćete Džennet i ružičnjak u ružičnjaku.

Ovdje ćemo ispričati zanimljiv primjer koji sam nedavno pročitao u Istočnoj draguljarnici od dr. Elvira Musića. Tu navodi jednu priču koju ću skratiti, a riječ je o jednom velikom Allahovom robu, šejhu. Na primjeru jednog od Medžnuna u njegovom vaktu, ovih koje ljudi ne razumiju i za koje tvrde i govore da su to oni kojima je pamet odskočila, htio je podučiti svoje učenike šta znači zaustaviti se samo na formi, stoga ih je poveo da se susretnu s tim čovjekom. Dolaze kod tog čovjeka, a ovaj pita šejha ko je on. Šejh mu odgovara ko je, a Medžnun mu kaže: “Aha, ti si taj koji svijet poziva na Pravi Put Gospodaru?!” “Koliko je to u mojoj mogućnosti”, odvrati šejh. “Dobro, reci mi sada ovo. Znaš li ti jesti?”, upita Medžnun. Na to učenici povikaše svom učitelju: “Jesmo li ti rekli da to ne radiš, vidiš da je to lud čovjek i s njim nema potrebe razgovarati?!” “Nemojte tako, upravo se od ovakvih uči”, poruči im šejh i poče opisivati kako se jede: “Operem ruke, s bismilom pristupim trpezi. Jedem male zalogaje koji su ispred mene, ne gledam okolo i ne brojim zalogaje drugih ljudi. Ne zaboravljam na Gospodara i zahvaljujem mu na svakom zalogaju. Kada završim, ponovo operem ruke.” “Vidiš, ti još uvijek ne znaš jesti”, zaključi ludak. Učenici opet poskočiše: “Pa zar treba s njim gubiti vrijeme i podnositi ove uvrede?” “Neka, ovdje itekako imamo šta naučiti”, smiruje ih učitelj. Zatim se okrenuo Medžnunu i rekao mu: “Ja ne znam jesti, ti me poduči.” “Dobro, za sebe kažeš da si učenjak. Znaš li makar kazivati i vaz držati?”, upita ga Medžnun. “Pa eto, kada držim vaz, vodim računa o edebima vaza, pazim ko je u publici kako ih ne bih opteretio svojim govorom, vodim računa dokle me mogu pratiti da bi to razumjeli”, objasni šejh. Na to će Medžnun: “Vidiš, nije da samo ne znaš jesti već ne znaš ni kazivati.” Kaže šejh: “Jeste, tako je. Ne znam ni jesti ni kazivati.” Učenicima se dizala kosa na glavi, poluglasno su uglas govorili: “Ve la havle, šta je ovo?!” Medžnun je poslije toga krenuo da ide svojim poslom, a učitelj krenu za njim govoreći: “Stani, nemoj nas još napuštati. Ja ne znam ni jesti, ni predavati, ali upitaj me još nešto.” “Dobro, znaš li makar spavati?”, pita Medžnun, a šejh ponovo poče: “Kada jaciju klanjam, onda fino sa svim adabima koji su vezani za san, kako nas je Poslanik, s. a. v. s., podučio, odem na počinak.” “Eh, eto, znao sam, ne znaš ni spavati”, zaključi Medžnun. Opet učenici zapomagaše, a učitelj ih jednom riječju smiri. Okrenu se Medžnunu i reče mu: “Zaista ne znam ništa od ovoga, poduči me.” “Kada si priznao da ne znaš, sada ću te podučiti”, odgovorio mu je Medžnun. Vjerujte mi, sve je iz kitaba što je ovaj odgovarao. “Kakav li će sada odgovor na sve ovo biti”, pitao sam se. Vidite šta je dogovorio: “Sve to što si za jelo nabrojao sekundarna je stvar. A znaš li šta je temelj svega toga? Halal-lokma. Sve da doneseš na mjesto što si rekao, i još sto puta umnoženo, ako je zalogaj haram, nikakve fajde od toga nema. Tu nema prosvjetljenja, samo tmina. Drugo, kada je riječ o kazivanju, ako ono ne ide iz srca i s čistim nijetom s kojim želiš postići Allahovo zadovoljstvo, taj je govor protiv tebe. Šta god kazao, ma kakao to izgledalo lijepo i dubokoumno, taj je govor protiv tebe, još pogotovo ako s tim govorom želiš sebi pribaviti slavu i materijalna dobra. A kada kreneš na spavanje, uzalud su svi ti adabi pred počinak ako si na spavanje otišao sa zerrom mržnje i pakosti u srcu.” Onda je učitelj zahvalio Gospodaru Uzvišenom na tom susretu, a učenicima skrenuo pažnju riječima: “Pogledajte šta znači forma. Ako neko izgleda suludo, odmah ga zaobilazimo, a onda bi nas mašilo ovakvo znanje.” Vidite kako su to samo jednostavni odgovori bili. “Ako se forme prođete, o, prijatelji”, svima nam ovo govori i posljednjih 800 godina odzvanja ovaj bejt, “eto vam Dženneta i ružičnjaka u ružičnjaku”.

“(...) Kad si svoju formu smrvio i spalio, formu svega si smrviti naučio. (...)” Ako ti je to pošlo za rukom da tu svoju formu smrviš, a to je ta uobrazilja, uobraženost, oholost, onda si uspio srušiti ovu prepreku i da ti se zatim otkrije manija koja stoji iza toga. To si jedino mogao učiniti pokornošću, poslušnošću i skrušenošću. Jedan učenik koji je dobro napredovao na putu i isticao se među svima ostalima jedan dan pošao je svom učitelju razmišljajući: “Zar nije vakat da mi otkrije svoju tajnu? Ipak sam ja makar za jedan korak ispred ostalih njegovih učenika. Sada ću ga otvoreno pitati.” Čim je došao i sjeo kod učitelja, on ga pita: “Jesi li vidio maloprije onaj čempres kada si putem prolazio?” “Kakav čempres, bio sam u svojim mislima”, misli se učenik. “Vidiš, kada budeš pored Božijih znakova prolazio ne okrećući glavu, već pokušavajući otkriti tajnu tog znaka, onda ćeš saznati sve to što si želio. Ti ne poznaješ ni sebe niti možeš pročitati ovaj znak pored kojeg prolaziš, a hoćeš mene da pročitaš.” Svi znamo da nam je u hadisi-kudsiji rečeno: “Bio sam skrivena riznica i ljubav Me je potakla na stvaranje.” Sve što je stvoreno i što je uvedeno u postojanje jeste da bi Gospodar Jedini sebe obznanio. Svaki taj ajet upućuje na Njega Uzvišenog. Učenik je htio da mu se učenik otkrije, a ništa od ovoga nije vidio. Poznat nam je ajeti-kerim: “Koliko je znakova na nebu i na zemlji pored kojih vi prolazite okrećući glavu?!” Zamislite šta bismo jedni drugima mogli otkriti kada bismo na pravi način znali prići jedan drugom, jer Allah kaže da je čovjek Njegova tajna i da je niko ne zna do On. A mi budemo takvog uvjerenja da nekoga poznajemo kao bukvar što se zna, a to nije tako. Dakle, ako si se uspio kutarisati te forme, uobrazilje, oholosti, umišljenosti, onda si zašao u ovaj drugi dio puta na kojem se otkriva manija, sadržina, suština, bitnost.

“(...) Nakon toga ćeš svaku formu lomiti, poput Hajdara vrata Hajbera izvaljivati. (...)” Kada si uspio srušiti jednu formu, sve ćeš ostale također moći srušiti. “Poput Hajdara”, poput hazreti Alije pred tobom neće ostati nikakva utvrda a ti van nje. Razvalit ćeš ta vrata i ući ćeš unutra. Uz ovaj bejt mi je naumpalo, zbog narednih bejtova koji će nas upućivati na pokornost muršidi-kamilu, da bi mu se moglo i ovako prići. S druge strane su Izraelićani koji su se zabarikadirali u taj Hajber, najjaču tvrđavu, a njihova osobenost, kako ih je Gospodar Uzvišeni opisao, a riječ je upravo o ovima koji su bili nepokorni, jeste, da su oni govorili kada su pozvani na Istinu i poslušnost i pokornost Istini: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” Ovo podvlačimo zbog našeg odgovora kada nam pozivi dolaze s ove strane, a oni nikada ne prestaju, pa da se zapitamo da li mi tako reagiramo. Ovoga “čujem, ali ne pokoravam se” sigurno ima, pa će nas upravo to učiniti slijepim da ne možemo vidjeti zamke poput ove koju je seljak građaninu postavio, odnosno, zamku je našoj pameti naš nepokorni nefs postavio. Onda je nećemo prozreti upravo zbog ovoga što nismo rekli: “Čujemo i pokoravamo se”, onako kako istinski vjernici govore kada budu pozvani na poslušnost.

“(...) Kao žrtva forme pade taj gospodin zdravi jer k selu krenu zaveden govorom bolesnim. (...)” Ovaj građanin bio je žrtva forme, žrtva laskanja, obećanja da ide tamo na selo, znamo sve kako je to u minulim bejtovima rečeno. Ovaj je poziv suštinska bolest, seljak ga poziva na selo ne da ga počasti već da ga prevari. Tu se pokazuje licemjerje i ovdje nas hazreti Mevlana indirektno upućuje na ajeti-kerim koji smo prošlih puta naveli: “Beduini su najžešćeg kufra i licemjerstva.” Ovo je jedan od ona tri ajeta o beduinima. “(...) Ushićen, krenu ka zamci tog laskanja poput ptice ka zrnu iskušenja. (...)” Mi sada odmah ovdje sebe vidimo, zamislimo koliko smo samo puta prevareni. Nemojmo to dalje dozvoljavati da nam se dešava, jer sva ta ljepota, šarolikost, boje, uljepšavanje ružnih stvari nas zavede, a onda nam pamet klone pred tim. “(...) Ptica drži da je to zrno iz blagodarnosti, a riječ je o krajnjoj pohlepi. Nije darežljivost taj dar. (...)” Mi smo te ptice i mi mislimo da je riječ o blagodarnosti ako nam je neko dao nekakav nazovidar, a zapravo je to krajnja pohlepa lovca koji te zbog toga hvata. A i tvoja pohlepa te tjera da to zgrabiš i da budeš uhvaćen, a “nije darežljivost taj dar”, već je to zamka.

“(...) Ptičice u žudnji za zrnom, radosno, k toj prepredenosti lete i jure. (...)” Zašto ne možemo prepoznati da je ovo zamka i zašto je ova pamet poklekla, jer vidjeli smo u početku kako se građanin dobro držao? Zašto je građanin pokleknuo pred ovim bojama i tako zavodljivim govorom? Ima jedan ajeti-kerim koji nam to lijepo pojašnjava u suri El-Hadid, 28. ajet: “O, vi koji vjerujete – Allaha se bojte”, budite takva-sahibije, budite svjesni Allaha Uzvišenog “i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, dat će vam svjetlo pomoću kojeg ćete ići i oprostit će vam – jer Allah prašta i samilostan je.” Pogledajte kako glasi ovaj ajeti-kerim. Ovdje se Allah Uzvišeni obraća vjernicima, nakon toga kaže “Allaha se bojte”, kao da se želi reći da možemo biti vjernici, ali da nismo takva-sahibije. Pošto to nismo, a to znači biti svjestan Allahova Sveprisustva, onda ćemo svašta sebi moći dozvoliti. Gledajte sljedeću rečenicu: “I u Poslanika Njegova vjerujte”, znači da možemo i vjerovati, ali da na pravi način ne vjerujemo u Poslanika. Ako sada na pravi način njegov sunnet ne sprovodimo, pogledajte koliki smo napravili prostor za onu vojsku da ona ima pristup i da napravi haos u našoj svijesti. S druge strane, ako mi budemo takva-sahibije i ako budemo vjerovali u Poslanika onako kako treba, Gospodar kaže dalje u ajetu: “On će vam dvostruku milost Svoju darovati. Dat će vam svjetlo pomoću kojeg ćete ići” ovim svijetom. Imat ćemo nur i između ljudi ćemo prolaziti i s tim nurom ćemo vidjeti gdje je zamka. U protivnom, ako nam ovo dvoje bude nedostajalo, ljudi će nas izigrati kao što je ovaj seljak prevario građanina, odnosno, naš će nefs prevariti našu pamet. “Oprostit će vam, jer Allah prašta i samilostan je.” Šta će nam sada Gospodar oprostiti? Zato što smo ko zna koliko nakupili grijeha zato što ovo dvoje nismo imali pri sebi, ni takvaluka niti slijeđenja Poslanika na pravi način.

(Nastavit će se)