Nijemcima je nemoguće vidjeti slike Palestinaca koje cionistički kolonijalni režim ubija izgladnjivanjem, a da se pritom ne podsjete na vlastitu historiju.  

Bebe i djeca svedeni na kožu i kosti, žene i muškarci izgnječeni do tačke kolapsa, apatija u očima umirućih - scene iz Gaze podsjećaju na sudbinu Nama i Herera, koje su njemački doseljenici u Namibiji izgladnjivali, kao i na one koji su namjerno izgladnjivani tokom nacističkih opsada Lenjingrada i Staljingrada, u Varšavskom getu i u koncentracionim logorima.

Praksa fašista

Izgladnjivanje ljudi do smrti je praksa kolonijalizma i fašista. Ono što su Nijemci učinili milionima ljudi, prvo ih lišivši njihove ljudskosti, je ono što cionisti danas rade u Gazi i širom Palestine.

Uprkos užasu, njemački politički establišment nastavlja sklapati poslove s oružjem s krvnicima i dalje odbija da cionistički genocid nazove njegovim imenom.

Njemački kancelar Friedrich Merz, koji sramotno tvrdi da je bio jedan od prvih koji je situaciju u Gazi opisao kao "nepodnošljivu“, sada dozvoljava Njemačkoj da učestvuje u zračnom transportu umjesto da jednostavno prekine sve veze sa cionistima - nešto što bi lako mogao učiniti kako bi pomogao u okončanju ovog zločina.

Umjesto toga, Merz trivijalizuje genocid svodeći ga na nejasnu humanitarnu krizu, omogućavajući cionistima da nastave sa svojim pokoljem - i time se pridružuje drugim zapadnim liderima u podržavanju logike zapadne modernosti, sistema izgrađenog na etničkom čišćenju i genocidu.

Politika smrti

Decenijama je Zapad provodio neoliberalnu biopolitiku kroz svoju cionističku koloniju, koristeći Palestinu i Gazu kao poligon za testiranje kako bi vidio koliko daleko može ići u uništavanju ljudskih bića - i šta iz toga može naučiti za buduće odnose sa vlastitim stanovništvom.

Biopolitika, kako je Michel Foucault istakao u svojim poznatim predavanjima o neoliberalizmu iz 1979. godine, zamjenjuje tradicionalno shvatanje suvereniteta. Politika je uvijek pitanje života i smrti, a ne vrijednosti i normi.

Decenijama je Zapad slijedio neoliberalnu biopolitiku, koristeći Palestinu kao poligon za testiranje kako bi se vidjelo koliko daleko može ići u uništavanju ljudskih bića.

Tamo gdje je suverenitet monarha nekada ležao u odlučivanju ko smije živjeti, a ko mora umrijeti, biopolitika je zamijenila ovo shvatanje, tako da moderna država sada djeluje prema maksimi "pusti druge da žive i pusti druge da umru". Moderne zdravstvene i populacijske politike imaju za cilj stvaranje zdrave nacije dostojne života, dok one koji ne pripadaju definiraju kao nedostojne života.

Ova biopolitička razlika je vodeći princip Zapada prema stanovništvu Gaze i cijele Palestine: neka bijeli cionisti žive, jer oni pripadaju "nama"; neka Palestinci umru.

Čiste zemlje

Državni rasizam je osnova ove fundamentalne biopolitičke razlike. Međutim, on nije započeo, kako je Foucault pretpostavio, u 19. stoljeću, već datira od početaka zapadne modernosti. Politički teoretičar Mahmood Mamdani je prikladno tvrdio da je modernost počela 1492. godine s dva svjetsko-historijska događaja na Iberijskom poluotoku.

Prvo, kralj Ferdinand II etnički je očistio svoju zemlju od Arapa i Jevreja kako bi stvorio "čistu" katoličku Španiju. Drugo, poslao je Kristofora Kolumba na zapad da "otkrije" novu zemlju koju bi mogao prisvojiti za špansku krunu - čime je započeo etničko čišćenje te zemlje i genocid nad autohtonim narodima.

Od ta dva događaja u Evropi i kolonijalnim doseljenicima, zapadna modernost je neraskidivo povezana s etničkim čišćenjem i genocidom.

Logika eliminacije

Palestina i Gaza danas predstavljaju najgore ekscese poriva Zapada da stvori bijele, zapadne nacije u drugim dijelovima svijeta.

Kao što je kazao pokojni historičar Patrick Wolfe , svaki kolonijalni režim doseljenika karakterizira "logika eliminacije domorodaca". Također je jasno stavio do znanja da ta logika može dovesti do genocida. To je suština cionističke kolonije, koja je nesumnjivo napravila taj korak.

Od samog početka, historija cionističke kolonizacije Palestine bila je definirana logikom eliminacije autohtonog palestinskog naroda. Godinama prije cionističke blokade, izraelski naučnik Baruch Kimmerling napisao je 2003. godine da je Gaza već postala "najveći koncentracioni logor koji je ikada postojao".

Danas je ovaj neviđeni biopolitički eksperiment došao do tačke u kojoj cionističke ubice otvoreno objavljuju svoju genocidnu namjeru. Oni osnivaju koncentracioni logor u Gazi koji, nakon 22 mjeseca genocida, podsjeća na ogroman logor smrti - cinično ga nazivajući " humanitarni grad“.

Čak ni takve najave ne mijenjaju ništa za njemačke elite, koje su obično tako osjetljive u svojim razgovorima o koncentracionim logorima, genocidu i njemačkoj odgovornosti. Svojom sitničavošću su se diskreditovali i ne rade ništa drugo nego što svim srcem podržavaju državni rasizam i biopolitičku diskriminaciju.

Nikada ne može biti opravdanja za osnivanje koncentracionih logora, izgladnjivanje ljudi i genocid. Ne može biti opravdanja ni za podržavanje takvih postupaka.

Zapadni rasizam

Cionisti možda čine sve ove zločine, ali Merz ih opravdava i nastavlja da podržava genocidni režim. Na saveznoj konferenciji za novinare 18. jula izjavio je : 

- Izrael... je još uvijek demokratija. Izrael... je zemlja koja je napadnuta, i Izrael se brani od tih napada. Da to nisu učinili, Država Izrael danas više ne bi postojala... Izrael je pod prijetnjom godinama, ako ne i decenijama, a najkasnije od 7. oktobra 2023. znamo da ta prijetnja može postati izuzetno ozbiljna.

Ko bi još trebao vjerovati Merzovim bajkama, koje iskrivljuju historiju prikazujući demokratiju opkoljenu neprijateljskim susjedima, stalno napadanu i prisiljenu da se brani?  Sve ovo zvuči kao propaganda njemačkog "Ministarstva istine" predvođenog cionistima. 

Ipak, historijska istina je da je kolonizatorsko-kolonijalni režim, koji su uspostavile fašističke paravojne grupe putem terora, od samog početka ugnjetavao i dehumanizirao Palestince prekomjernim nasiljem. 

Od svog nastanka, širenje kolonije prijetilo je svim ljudima na Bliskom istoku i decenijama guralo regiju u katastrofu, orkestrirano od strane Zapada. 

Podržavajući genocidni režim, Zapad ne izdaje svoje vrijednosti, jer su se one oduvijek primjenjivale samo na bijelce i nikada nisu bile namijenjene svima.

Unutar Palestine, stavila je cjelokupno autohtono stanovništvo pod vojnu vlast i proširila kolonizaciju kroz sve više naselja, koja, poput metastaza, guše palestinska sela, gradove i život na Zapadnoj obali u cjelini. 

Spolja, Izrael je više puta napadao druge zemlje, uključujući Liban i Siriju , kako bi uspostavio "Veliki Izrael" na ukradenoj zemlji. Napao je Irak i poveo nelegitiman  rat agresije protiv Irana - djela koja je Merz pohvalio kao Izrael koji radi " prljavi posao " Zapada, a ne kao ozbiljna kršenja suvereniteta ili međunarodnog prava. 

Nema dvostrukih standarda

Podržavajući genocidni režim, Zapad ne izdaje svoje vrijednosti, jer su se one oduvijek primjenjivale samo na bijelce i nikada nisu bile namijenjene svima. 

Umjesto toga, Zapad jednostavno nastavlja sa svojom neoliberalnom biopolitikom, koja, u odnosu na okupiranu Palestinu, pravi razliku između Jevreja koji se smatraju dostojnima života i Palestinaca koji se smatraju nedostojnima. 

Ovo je standard koji definira zapadni rasizam. Nema dvostrukih standarda - jer je oduvijek postojao samo jedan standard, rezerviran za bijelce na Zapadu. Ostali su ostavljeni da umru. 

I zato Njemačka pomaže cionistima da izgladnjuju bebe, djecu i odrasle u Gazi - pretvarajući je iz koncentracijskog logora u ogromni logor smrti.

(Jurgen Mackert je profesor sociologije na Univerzitetu u Potsdamu, Njemačka. Bio je privremeni profesor za strukturu modernih društava na Univerzitetu u Erfurtu, Njemačka, i gostujući profesor za političku sociologiju na Univerzitetu Humboldt u Berlinu. Ovaj tekst je napisao za MEE)