Tekijska ilahija neodvojiva je od mekamata, muzičkog sistema oblikovanog i baštinjenog u orijentalno-islamskoj kulturi. Mekamat je kao zaseban i specifičan sistem muzičkih skala oblikovan različitim kulturnim silnicama, ali presudan utjecaj na njegov nastanak i razvoj izvršio je Kur'an, tačnije, modaliteti melodičnog učenja Svetog Teksta. Učenje Kur’ana nije propisano kao običan govor. U četvrtom ajetu sure Al-Muzzammil, Kur’an zahtijeva učenje s tertilom – polahko i razgovjetno, s melodikom jasne dikcije.
S obzirom na ovaj kur'anski zahtjev, ali i na preporuke da se Kur'an uči melodično zabilježene u zbirkama hadisa[1], već u vremenu ashaba izdvajali su se pojedinci koji su ostali upamćeni kao izrazito dobri učači Kur'ana. Vremenom se u orijentalno-islamskom kulturnom krugu razvila posebna grana matematike koja se bavila melodioznošću interpretacije Kur’ana ili mekamima.
Treba podsjetiti da se i sama muzika u klasičnom sistemu nauke smatrala dijelom matematike, uz geometriju, astronomiju i aritmetiku. Teorija mekama razvijala se od filozofa El-Kindija[2], preko El-Farabija[3], Ibn Sine[4] i Abdulkadira Meragija[5], koji je početkom 15. stoljeća sistematizirao mekame, pa do nekih savremenih autora koji su napisali zasebne studije o određenim porodicama mekama i njihovim podvrstama. S obzirom na brojnost autora koji su se bavili ovom temom, postoje i različite definicije mekama.
Faksimil prve stranice djela "Svrha melodija" Abdulkadira Meragija
Pojam „mekam“ u arapskom jeziku ima široko semantičko polje. Temeljno značenje te riječi jeste „mjesto“, „položaj“ ili „postaja“, a u kontekstu muzike koristi se u značenju muzičke skale. Pojednostavljene teorije označavaju mekam kao posebnu muzičku skalu i grupu melodijskih motiva u kojim se kreće određena vokalna i/ili instrumentalna izvedba. Mekam, dakle, nije tek jedna melodija, već muzička struktura satkana od osam jasno preciziranih tonova i mikrotonova, od kojih najviši ima dvostrko veću frekvenciju od najnižeg. Stoga se jedan mekam može svirati, pjevati ili učiti na beskrano mnogo različih melodija, ali pod uvjetom da izvođač poštuje utvrđenu strukturu tog mekama ne upotrebljavajući tonove i mikrotonove koji mu ne pripadaju.
Kompleksnije i preciznije definicije određuju mekam i kao zasebnu strukturu koja ima definiran tonalno-prostorni, ali ne i ritmičko-vremenski faktor. Neki autori čak ističu i specifične trilere kao karakteristike određenih mekama, definirajući mekam kao cjelovitost stilskih muzičkih oblika u odnosu na dinamiku i kretanje melodije (sejir), tonske varijante, melizme, ritam i tempo. Kombinacijom određenih tonova i mikrotonova, te muzičkog tempa i intervala, mekami nastoje biti muzički izraz različitih emotivnih stanja.
Stoga najpoznatiji svjetski učači Kur’ana uvijek nastoje značenje ajeta prilagoditi jednom od osam osnovnih mekama. Oni su: saba, nehavend, adžem, bejati, sika, hidžaz, rest i kurd. Kako se mekamat usložnjavao i granao i kako su pojedine razlike unutar svakog mekama pojedinačno sve jasnije dolazile do izražaja, vremenom je navedenih osam mekama dobilo svoje podvrste. Tako se osam osnovnih mekama, s dodatkom mekama neva, danas tretiraju kao porodice od kojih svaka ima mnoštvo podvrsta. Kad se razmotre sve vrste i podvrste u arapskom, perzijskom i turskom mekamatu, dođe se do cifre od preko 150 poznatih i priznatih mekama.
Svaki od njih ima svoje ime i jasno definiranu tonalnu strukturu koja se od drugih mekama iz iste porodice razlikuje tek neznatno. Neki od njih, poput mekama awj khurusan, shurouki ili maa-rana danas se ne upotrebljavaju. Teoretičar i historičar muzike Scott L. Marcus u tekstu „Modulacije u arapskoj muzici“, publiciranom u časopisu Ethnomusiciology 1992. godine, tvrdi da „trenutno ne postoji niti jedna muzička kompozicija realizirana u jednom od ovih mekama.“[6] Uprkos usložnjavanju mekamata, sakralno učenje uglavnom je ostalo u okvirima tradicionalnih osam mekama. Pod sintagmom „sakralno učenje“ podrazumijevamo ne samo učenje Kur'ana, već i učenje ezana, salavata, salli, mevluda, ilahija i kasida.
Svaki od osam mekama predstavlja ekvivalent određenoj emociji. Saba izražava bol, muku i tugu; nehavend ljubav dvoje zaljubljenih, žudnju, čak čežnju; adžem izražava ponos te se upotrebljava u svečanostima i u vojne svrhe; bejati melanholiju uz prizvuk romantike; sika u muzici izražava sreću i radost, dok u vokalnoj izvedbi može izazvati i jezu; hidžaz izražava oduševljenje ekstatičnom ljubavlju i spada u red tužnih mekama; rest izražava sreću a kurd bol i žudnju (najčešće za domovinom ili porodicom, ali može poslužiti izražavanju žudnje i ljubavi između dvoje zaljubljenih).
Još je Al-Farabi u „Velikoj knjizi o muzici“ zahtijevao da se melodija/mekam prilagodi značenju teksta, bio on sakralnog porijekla ili ne. Suština mekamata upravo je u tome, jer se samo tako slušaocima koji ne razumiju sam tekst (kao što je slučaj s nearapima koji slušaju učenje Kur'ana a ne razumiju arapski jezik) omogućava razumijevanje emocije na nivou koji nadilazi diskurzivni jezik. Stoga je melodiju neophodno prilagoditi značenju teksta.
Mekamat i bošnjačka kultura
Mekamat je izvršio veoma snažan i prepoznatljiv utjecaj na bošnjačku kulturu. U sakralnoj upotrebi prepoznajemo ga u melodijama ezana, salavata, zikira u tekijama i salli – specifičnom obliku zikira kojim se obavještava o nečijoj smrti. Taj utjecaj prepoznajemo i u melodijama ilahija i kasida, ali i u profanim muzičkim formama kakve su melodije sevdalinki i pjesama nastalih po uzoru na njih. U novije vrijeme utjecaj mekamata je osjetan čak i u popularnoj muzici. Svakako je najintrigantniji utjecaj kojeg je mekamska muzika ostavila na sevdalinku.
Ova autohtona forma bošnjačke usmene književnosti snažno je obojena mekamatom, a u pojedinim slučajevima su cijele sevdalinke i pjesme nastale po uzoru na njih dosljedno spjevane u mekamskim strukturama[7]. Sve to svjedoči o snažnom utjecaju orijentalno-islamske muzike na bošnjačku kulturu u najširem smislu riječi. Također, mekamsko izvorište melodije sevdalinke neosporiv je argument da je ova pjesma mogla nastati isključivo u muslimanskoj sredini čiju su auditivnu stvarnost oblikovali ezani i učenje Kur'ana.
U višestoljetnom islamskom prisustvu na Balkanu zabilježen je tek jedan pokušaj da se studiozno obradi utjecaj kur’anske melodioznosti na razvoj muzičkog foklora bošnjačkog naroda, kao balkanskog naroda koji dominantno baštini islamsko naslijeđe. Radi se o magistarskom radu hafiza Aziza Alilija pod naslovom „Kur’anska melodioznost i njene refleksije na kulturnu baštinu Bošnjaka“[8].
U ovom se radu hafiz Alili sporadično dotiče i pitanja utjecaja mekamata na ilahije i kaside u Bosni i Hercegovini. Međutim, Alili se ograničava na savremenu produkciju ilahija i kasida, uglavnom se baveći primjerima ilahija pisanih i snimanih krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Melodijama tekijskih ilahija bavio se nakšibendijski derviš Seid Strik, dugogodišnji vekil tekije na Nadmlinima i tekije u Potoku. Časopis „Kelamu'l Šifa“ iz decemra 2007. godine prenosi autorski tekst Seida Strika pod nazivom „Tekijske melodije“[9]. Strik veliku pažnju u tekstu posvećuje pitanju dozvoljenosti muzike, te instrumentima koji se upotrebljavaju u tekijama, ali ne spominje mekamat – muzički sistem u kojem se uče tekijske ilahije. Ipak, njegov rad predstavlja hvale vrijedan napor da se opiše atmosfera u kojoj nastaju i u kojoj se uče tekijske ilahije, što će pomoći istraživačima i autorima koji se budu bavili tekijskom ilahijom i mekamatom.
Majka svih mekama
Tekijske ilahije u Bosni i Hercegovini i Sandžaku najčešće su učene u mekamu bejati[10]. Mekam bejati najrasprostranjeniji je mekam u orijentalno-islamskoj kulturi. Neki autori čak smatraju da je ovaj mekam dovoljan kako bi se pjevalo/učilo sve što se može pjevati/učiti. Učači Kur’ana najčešće s ovim mekamom započinju i završavaju učenje, a neki se koriste isključivo njime, bez miješanja drugih mekama. Razlog tome može biti i njegova jednostavnost, ali i prilagodljivost širokoj lepezi tema kojima se tekijska ilahija bavi. U bejatiju, majci svih mekama, mogu se učiti i ilahije o tevhidu i ljubavi, pokajanju i duhovnom putu, kaside o Poslaniku i Ehli bejtu...
Struktura mekama bejati
Nije pogrešno s aspekta muzikologije i mekamata učiti u mekamu bejati ilahije što se bave ovim širokim spektrom tema. Međutim, to ne znači da je preporučljivo sve njih učiti u ovom mekamu. Analizom tekijskih ilahija i posebno tekstova autora čije se ilahije najčešće uče u tekijama (Ašik Junuza, Selima Samija, Ilhami-babe, Sirri-babe i Mejli-babe) zaključujemo da je mekam bejati (i mekami iz porodice bejati) u pravilu upotrebljavan u onim ilahijama koje se bave podsjećanjem na koristi zikir-halke i blagodatima dervišluka i duhovnog puta, te savjetovanjem derviša kako da se odnose prema duhovnom putu. Upravo je takav Sirrijin tekst „Ako hoćeš derviš bit“:
Ako hoćeš derviš bit,
Valja srce očistit,
Rabbu širka ne činit,
La ilahe illallah.
Grijehova se pokajat,
Na grijeh se ne vraćat,
Dragom Rabbu robovat,
La ilahe illallah...
Autentična melodija ove ilahije komponovana je u mekamu bejati, te je sačuvana do danas.[11] I druge slične tekijske ilahije, pisane iz pera drugih autora, također su učene u bejatiju. Primjer tekijske ilahije koja govori o dervišluku i duhovnom putu, ali ovog puta iz prvog lica – kroz proživljeno iskustvo jednog putnika – može biti izvrsni Nesimijev tekst „Hrku srama i prezira na sebe sa obuko“. U ovom tekstu pozicija posmatranja je bitno drugačija. Dok se Sirrija obraća onima koji još nisu stvarno stupili u halku, pa ih još valja podsjećati na naredbe i zabrane, Nesimi u svoj tekst uvodi sufijsku simboliku iz registra divanske književnosti, podvlačeći razlike u poimanju vjere između hodžinskog literalizma i derviškog simbolizma:
Nekad odem u medresu ders da slušam najprije
A poslije u mejhanu da se pića napijem
Hajdar, hajdar, da se pića napijem
A poslije u mejhanu da se pića napijem
Hajdar, hajdar, šta to koga briga je
Piće aška haram vam je hodže nama govore
Kada Allah piće toči ja ga pijem nek' je grijeh
Hajdar, hajdar, ja ga pijem nek' je grijeh
Kada Allah piće toči ja ga pijem nek' je grijeh
Hajdar, hajdar, šta to koga briga je
Melodija ovog teksta u bosanskim tekijama sačuvala je melodiju svog turskog/osmanskog izvornika, dosljedno komponiranog u mekamu bejati.
Medžmua Abdurrahmana Sirrije
Koliko je zastupljen mekam bejati u korpusu tekijskih ilahija što govore o dervišluku i duhovnom putu svjedoči i činjenica da je autor ovog teksta uspio pronaći tek jednu ilahiju pisanu na ovu temu a da nije učena u mekamu bejati, ili mekamima iz ovo porodice, o čemu će kasnije biti govora. Mnoge ilahije s navedenom tematikom učene su u jednom od ljepših mekamu iz porodice bejati. Riječ je o mekamu husejni, koji se od klasičnog bejatija razliku samo u šestom tonu oktave (umjesto polutonu prisutnog u bejatiju, u mekamu husejni prisutna je četvrtina tona). Razlika je neznatna i teško uočljiva.
Hassan Touhami, autor izvanredne studije „Muzika Arapa“, smatra da nije pogrešno sve mekame iz jedne porodice „prepoznati“ i „imenovati“ po porodici kojoj pripadaju. Tako se i za husejni može reći da je to, ustvari, varijanta mekama bejati. Ipak, s obzirom da je teorijska distinkcija uspostavljena, ovdje ćemo istaknuti da su u ovoj varijanti bejatija, mekamu husejni, komponovane melodije za ilahije kakve su Ilhami-babina „Ako pitaš za derviše svijeta“, Ašik Junuzova „Glava svega pejgamberi“ i Mejli-babina „Hej dervišu ti svog šejha savjet čuj“[12]. Navedeni tekstovi Ilhami-babe i Mejli-babe ne samo da se uče u istom mekamu, već im je i melodija identična.
Gledajući iz pozicije navedenih bosanskih tekijskih ilahija učenih u husejniju, može se primijetiti da se u svakoj od njih, na različite načine, spominju duhovne hijerarhije i duhovni kolosi, od poslanika, preko derviša uopće, pa do utemeljitelja tarikata i duhovnih velikana minulih vremena. Dok Ilhamija pjeva o dervišima svijeta („Ako pitaš za derviše svijeta / pogledaj im po svijetu turbeta, / sve je u njih što imade izzeta / Allah, Allah srcem zbori dervišu...“), Ašik Junuz također spominje duhovne kolose („Glava svega Pejgamberi / Evlije su svi Rehberi / ljudi, džini, Pejgamberi“) posebno odajući počast poslaniku Muhammedu, a.s., i iskazujući želju da ga vidi: „Junuz te želi vidjeti / pred tvoje noge padnuti / na Tvom putu Kurban biti“. Mejli-baba ide i korak dalje, pa u svakoj od jedanaest strofa spominje poimenice jednog duhovnog kolosa, tražeći duhovnu pomoć od nekih, što ovu kasidu ujedno čini i prvim istimdadom[13] pisanim na bosanskom jeziku.
Nemoj slušat' što ti zahir govori
moli Šejha da ti haznu otvori
nemoj da ti Ruhanijjet izgori
daj nam Nusret ja Hazreti Ilhami.
Nemoj ovdje za se tražit' nagradu
nemoj nikad potpomagat nepravdu
od harama ti učini ogradu
pomozi nam Sirri-baba ej Veli.
Ono što odvaja husejni od mekama bejati, strogo teorijski gledano, jeste to što slušanje mekama husejni, pored melanholije i romantike, izaziva i smirenost i udobnost kakvu ne može proizvesti slušanje mekama bejati. Smiraj je, poručuju to i tekstovi i melodije navedenih kasida, i u samom spomenu Poslanika i dobrih robova Božijih.
Bosnejni – bosanski bejati
Dva su razloga zbogo kojih je većina tekijskih ilahija komponovana u mekamu bejati i mekamima iz porodice bejati. Prije svega, zikrovi u bosanskim tekijama uče se u mekamu bejati. Ukoliko se u pozadini zikira želi učiti određena ilahija (a neke su pisane s namjerom da se uče uz zikir), ona mora bit komponovana u istom mekamu u kojem se uči zikir. Stoga možemo zaključiti da je mekam zikira, ustvari, presudno utjecao na frekventnost mekama bejati u tekijskim ilahijama.
Dodatni razlog te frekventnosti može biti i činjenica da nijedan mekam nema takvu praktičnu upotrebljivost kao bejati, pa je njegova česta zastupljenost u izvedbi tekijske ilahije ne samo razumljiva, već možda i nužna. Tekijska bratstva nisu profesionalni horovi i okupljaju ljude različitih glasovnih sposobnosti koji zajedno, kao jedan hor, uče ilahije i kaside. Ako bi se većina tekijskih ilahija učila i jednom od mekama iz porodice sika, kao što su mekami musta'ar ili bastanikar, onda bi većina pristunih bila primorana šutjeti. Od osam tonova na skalama dvaju navedenih mekama, dozvoljena je upotreba tek tri cijela ton.
Ostalo su mikrotonovi (polutonovi, trećine i četvrtine tona), što zahtijeva izuzetne glasovne sposobnosti i osjećaj za melodiju. S druge strane, u osam tonova na skali mekama bejati, samo je jedan mikroton (četvrtina tona), što je slučaj i u melodijama bosanskih tekijskih ilahija komponovanim u bejatiju, o čemu smo ranije govorili.
U nekim tekijskim ilahijama izgubilo se četvrt tona na mjestu drugog od osam tonova na skali mekama bejati. Izgubilo se, dakle, ono po čemu je mekam bejati specifičan u odnosu na druge mekame orijentalno-islamske muzike. Iako se izgubilo četvrt tona na mjestu drugog tona oktave mekama bejati, u isto vrijeme je očuvano specifično melodijsko kretanje („sejir“) mekama bejati. Tako je mekam bejati „izravnan“ u temperovani sistem skala, tonski identičan dorskom modusu iz starocrkvenog muzičkog sistema, istovremeno sačuvavši sejir mekama bejati.
S obzirom da je mala šansa da su modusi izvršili utjecaj na tekijsku ilahiju, apsolutno ukorijenjenu u mekamski muzički sistem, očito se u ovom slučaju radi o nečemu što bismo mogli nazvati bosanskom varijantom mekama bejati – mekamu bosnejni. S obzirom na to da ništa slično ne postoji u mekamskom muzičkom sistemu, možemo s pravom reći da je bosanska varijacija mekama bejati specifičnost naše muzičke tradicije, a da je ova inovacija nastala u bosanskim tekijama. Najstarija sačuvana melodija realizirana u bosanskom bejatiju jeste melodija Ilhami-babine ilahija „Potlje jednog ne miluj“.
Džehel kufuru to je brat,
Il sjediti il ležat',
Uzm' od Šejha ti berat.
Allah, Allah aškile. (...)
Gledaj dušu i Rabba,
A dunjaluk neka ga.
Ti pogledaj rad Rabba
Allah, Allah aškile...
Iz medžmue Abdulvehaba Ilhamije
U ovom tekstu uočavamo savjete slične onima što Sirrija dijeli u ilahiji „Ako hoćeš derviš bit“, ali je njena melodija drugačija. Kompozicije realizirane u bosanskoj varijanti mekama bejati prepoznajemo i u drugim slučajevima, posebno onim novijeg datuma. U bosanskom bejatiju realizirane su ilahije i kaside „Samo Allah istina je“, „Kraj Kabe sam ja stajao“, „U dergahu mog srca“... Stoga možemo reći da je bosanski bejati, oblikovan u tekijama kao zaseban mekam pri porodici bejati, snažno utjecao na popularne ilahije i kaside nastale krajem 20. i početkom 21. stoljeća.
Drugi mekami u tradiciji tekijske ilahije
U bosanskoj tradiciji tekijske ilahije zabilježeni su i slučajevi da se u mekamu bejati uče i kaside u čast Pejgambera, što je slučaj s kasidom „Dragi Taha Mustafa“ od Ašik Junuza. U ovoj kasidi ima i čisto didaktičkih momenata („Ko god Islam uzdigne / svako dobro postigne, / On je lijek za silne / rane ja Resulullah“), pa se ona ne može tretirati dijelom reprezentativnog korpusa tekstova o ljubavi prema Poslaniku. U mekamu bejati moguće je pjevati i o ljubavi, ali postoje mnogo prikladniji mekami za izražavanje čežnje i gorljivog aška. Među takve ponajprije spadaju mekami hidžaz i nehavend, u kojima su izučene brojne ilahije i kaside o Poslaniku i njegovom Ehli bejtu, te o Kerbelskoj tragediji. U mekamu hidžaz komponovana je i sačuvana melodija kaside „Ali aba“ u kojoj se derviš podsjeća na obligatnost ljubavi prema Ehli bejtu. U njoj se, također, spominje i kerbelska tragedija, uz zazivanje prokletstva na Jezida ibn Muaviju[14] zbog ubistva hazrei Husejna:
Neka je lanet sto puta Jezid
krv Husejnovu što dade prolit.
Na kerbelatu poginu za din
i posta šehid unuk Husejin.
Struktura mekama nehavend
Po melodiji je ova kasida veoma bliska sevdalinkama, što tekijsku ilahiju naslanja i na profane forme usmene tradicije Bošnjaka. Mekam hidžaz u ovom je slučaju dosta dobar izbor, jer se njime izražava ekstatična ljubav (prema Ehli bejtu, u ovom slučaju), što se zahtijeva i u samome tekstu („Za Ali abom imat mehabet / Na obadva je svijeta rahmet"). Ehli bejt i Kerbelski masakr tretirani su i u drugim tekijskim ilahijama, a jedna od onih koje se u novije vrijeme često uče u bosanskim tekijama u danima Ašure jeste „Zovem te zovem, hej hazret Ali“. Ova se kasida uči u mekamu nehavend, a intervali između pojedinih tonova su izuzetno dugi. Gledajući dužinu trajanja intervala, teško je naći primjer sličan ovome. Sve to, s izuzetno lijepim tekstom, daje posebnu čar ovoj kasidi. Evo nekoliko njenih stihova:
Zovem te zovem ja Hazret Ali
dođi i tugu ovu razgali,
srca nam plaču stalno za tobom
za tvojim Hasanom i Husejinom.
Mekam nehavend ostavio je značajan trag u melodijama tekijskih ilahija. U nehavendu se uči i Ašik Junuzova kasida „Ilhamom sam sinoć ja“, što kod slušalaca budi ljubav i čežnju za Poslanikom, a.s. U mekamu nehavend sačuvana je i autentična melodija Selim Samijeve ilahije „Medžlisi zikir“. Riječ je o jednoj od najljepših melodija mekama nehavend u bosanskoj tekijskoj ilahiji. Sam tekst Selima Samija govori o vrijednosti zikir-halke i mjesta gdje se zikir uči:
Zakiri svi u halku sjedaju
dunjalak sav za leđa bacaju,
desno i lijevo lica okreću
srcem gledaju jedno postaju.
Nebu visoko dižu se duše
Aršu Rahmanu bliže sve više,
i Selim Sami u zikir halki
nađe i vidje ono najljepše.
Zanimljivo je da su sve druge tekijske ilahije koje govore o vrijednosti zikir-halke komponovane u mekamu bejati. Jedini izuzetak jeste navedena ilahija Selima Samija. Na kraju valja spomenuti da je u korpusu tekijskih ilahija sačuvano i nekoliko izuzetaka u odnosu na ogromnu većinu tekstova učenih u bejatiju, hidžazu i nehavendu. Radi se o jedinstvenim melodijskim primjercima u korpusu tekijske ilahije učene u Bosni i Sandžaku.
Tokom istraživanja tekijskih ilahija za potrebe ovog teksta prepoznali smo dva[15] takva, za bosansku tekijsku ilahiju u potpunosti netipčna primjera[16]. Ilhami-babina ilahija „Dervišluk je čudan rahat“ učena je, a uči se i danas, u mekamu rahat al-arwah[17], jednom doista specifičnom mekamu iz porodice sika[18]. Drugi primjer jeste Ašik Junuzov tekst „A ummet te zove, plače, Muhammed“ koja se uči u mekamu suzinak, jednom od mekama iz porodice rest. Valja naglasiti da je ovo ujedno i jedini primjer tekijske ilahije kojeg smo prepoznali u korpusu bosanskih tekijskih ilahija u kojem nije usklađeno značenje teksta s mekamom u kojem tekst treba učiti.[19]
[1] Od Ebu Ebu Hurejre se prenosi: „Nije od nas ko lijepim glasom ne uči Kur'an“ (blježi Buhari u svome „Sahihu“). Ibn Abbas od Poslanika, a.s., prenosi hadis: „Ukrašavajte Kur'an vašim glasom“ (bilježe: Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Darimi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim i drugi)...
[2] Ebu Jusuf Jakub ibn Ishak Es-Sabbah El-Kindi (c. 801-873) prvi je u arapskom jeziku upotrijebio pojam „musiqia“. El-Kindi je napisao petnaest traktata o muzici, od kojih je pet sačuvano. Najznačajnije njegovo djelo iz oblasti muzike jeste „Risala o komponovanju melodija“ u kojem je po prvi put definiran pojam „mekama“ kao uređene muzičke skale.
[3] Ebu Nasr Muhammed ibn Muhammed El-Farabi (c. 972-950/951) napisao je „Veliku knjigu o muzici“, jedno od najvažnijih orijentalno-islamskih klasičnih teorijskih djela o muzici. Značajna zapažanja o učincima muzike iznio je i u svome traktatu „Značenja intelekta“.
[4] Ebu Ali El-Husejn ibn Abdullah ibn Sina (980-1037) muzikom se bavio u nekoliko svojih traktata od kojih je za teoriju muzike i mekamata najvažnija „Risala o nefsu“. Ipak, njegov najveći doprinos teoriji muzike sačuvan je u njegovom grandioznom djelu „Knjiga ozdravljenja“. U ovoj naučnoj enciklopediji Ibn Sina je pisao i o vlastitim iskustvima liječenja pacijanata mekamskom muzikom.
[5] Abdulkadir Meragi (1353-1435) jedan je od najvažnijih historičara i teoretičara mekamske muzike. Napisao je šest obimnih studija o muzici. Njegova najvažnija djela su „Bogatstvo melodija“, „Društvo melodija“, „Svrha melodija“ i „Muzički radovi“.
[6] Scott L. Marcus, „Modulation in Arab Music“; Ethnomusiciology, vol 36; 135 stranica.
[7] Najveći utjecaj na melodiju sevdalinke izvršio je mekam hidžaz koji služi izražavanju ekstatične ljubavi. Dobar primjer mekama hidžaz jest sevdalinka „Sa Gradačca bijele kule“ čiji su završni trileri na svakom neparnom stihu identični trilerima jedne varijante ezana u mekamu hidžaz. Ima i onih sevdalinki koje su spjevane u mekamima kurd („Razbolje se šimšir list“) i nehavend („Zaplakala šećer đula“). U ovim je primjerima u potpunosti ispoštovana mekamska struktura specifična za mekame kurd i nehavend. Pored toga, u velikoj većini sevdalinka moguće je prepoznati elemente mekama nikriz, ali ne i dosljedno poštivanje njegove sturkture kroz cijelu tonsku izvedbu sevdalinke.
[8] Rad još uvijek nije publiciran, a dostupan je u biblioteci Fakulteta islamskih nauka.
[9] Teks je prvi put publiciran 15. decembra 1991. godine u Islamskim informativnim novinama „Preporod“. Ovo je ujedno i jedini tekst kojeg sam uspio pronaći u arhivskoj građi a da se bavi tekijskim melodijama.
[10] Ne postoje egzaktni podaci i statitstike po pitanju zastupljenosi mekama bejati u korpusu tekijskih ilahija. Ipak, nema sumnje da je većina tekijskih ilahija učena u ovom mekamu, što će biti jasnije nakon detaljnije eksplikacije zastupljenosti ovog mekama u reprezentativnim primjercima bosanskih tekijskih ilahija.
[11] U mekamu bejati i danas se uče ilahije „Hak hak dejen“ i „Nuri džemali“ autora Sirri-babe, pisane na osmanskom jeziku. Rijetki su to primjeri osmanskih tekstova pisanih od strane Bošnjaka koji se i danas uče u mnogim tekijama.
[12] Postoji i varijanta kaside „Hej dervišu ti svog šejha savjet čuj“ komponovana u mekamu nehavend. Melodija na koju je učena varijanta u nehavendu gotovo je identična melodiji „Anadolke“. Od „Anadolke“ se razlikuje u neznatno sporijem ritmu i završnim trilerima na prvom i drugom stihu svake strofe. Prema informacijama dostupnim autoru, ova se varijanta uči u samo jednoj sarajevskoj tekiji.
[13] Istimdad je traženje Allahove pomoći posredstvom Njegovih dobrih robova. U užem smislu, istimdad je naziv za tekstove u kojima se od Poslanika i evlija traži duhovna pomoć i zauzeće. U bošnjačkoj tekijskoj kulturi naročito je poznat „Istimdad“ Poslanikovog unuka, hazreti Alija ibn Husejna Zejnul-Abidina.
[14] Ovo je jedini poznati slučaj u kojem tekijska ilahija zaziva prokletstvo na bilo koga, što mnogo govori o ljubavi prema Ehli bejtu koja se njeguje u našim tekijama.
[15] Postoji i treći primjer ilahije koja nije učena u jednom od tri mekama u kojima se inače uče bosanske tekijske ilahije (bejati, hidžaz i nehavend), ali sam tekst ne spada u red klasičnih tekijskih ilahija. Riječ je o tekstu „Jučer derviš iz tekije“, Safvet-bega Bašagića. Melodija ovog teksta, pisanog po uzoru na bosansku tekijsku ilahiju, dostupna je na na snimku na Youtube-u (https://www.youtube.com/watch?v=Gz0tFLu3zOY). Ova izuzetna melodija komponovana je u mekamu kurd u kojem se pjeva i sevdalinka „Razbolje se šimšir list“. Prema saznanjima autora, ovaj Bašagićev tekst je prvi put učen devedestih godina prošlog stoleća u kadirijskoj tekiji na Čeljigovićima, a po želji šejha Zakira Bektića.
[16] To ne znači da se radi o jedinim netipičnim primjercima ilahija učenih u nekom od mekama mimo bejatija, hidžaza i nehavenda.
[17] U turskom sistemu mekamata ovaj se mekam naziva imenom „huzam“.
[18] Prema saznanjima autora ovog teksta, niti jedna druga ilahija i kasida na bosanskom jeziku ne uči se u ovom mekamu, niti bilo kojem mekamu iz porodice sika. Jedini poznati primjer ilahije učene u mekamu sika jeste Taleal bedru alejna, što svakako nije autentična bosanska tradicija.
[19] Tekst ilahije ima prizvuk tuge („Drž Sandžaka u rukama Alija / Udalji se ka mahšeru, odavde, / Hasana, Husejna sebi povede, / a ummet te zove plače, Muhamed...“), a svi mekami iz porodice rest prouzrokuju radost i sreću.
Naučni rad publiciran u 17. broju časopisa "Živa baština".
