Eminagića konak predstavlja jedan od najstarijih, a ujedno i najljepših objekata stambene arhitekture Tešnja.

Nalazi se u središtu grada, u blizini tešanjske čaršije.

Konak je turska riječ koja označava kuću za stanovanje, mada se u nekim slučajevima može odnositi i na rezidencijalne objekte visokih državnih službenika.

Pretpostavlja se da je sagrađen prije 1860. godine. Pripadao je porodici Eminagića, bogatih veleposjednika i trgovaca. Porodica je uvijek bila brojna, a u konaku je stanovala do 1970-ih godina. Nakon njihovog odlaska kuća je zbog neodržavanja vremenom postala trošna i neuslovna za stanovanje.

Krajem 20. stoljeća kuću je otkupila Općina Tešanj, restaurirala, a danas je kuća muzej.

Sastoji se od podruma, prizemlja i sprata, objavio je Muzej Tešanj. 

Prizemlje kuće se sastoji od hajata (hodnik), magaze, dimaluka (mutvak) i četiri sobe za stanovanje. Porodica je u prizemlju svakodnevno boravila i kuhala.

Najveći utisak u prizemlju daju magaza i dimaluk s otvorenim dijelom do krova. U magazi su se u prošlosti čuvale namirnice, te im je ona zbog svoje svježine služila kao prirodni frižider. Dimaluk je reprezentativan zbog svoje veličine i otvorenosti ka krovu. U središnjem dijelu dimaluka loženo je otvoreno ognjište na kojem se kuhala hrana, a dim je išao prema krovu i vani izlazio kroz šest otvora (badže). 

U sobama prizemlja danas su izloženi najznačajniji eksponati etnološke zbirke Muzeja Tešanj. Tu se prije svega nalaze izloženi: Kur'an iz kuće, tkani i vezeni peškiri, čevrme, dijelovi tradicionalne ženske nošnje, tkalački stan...

Jedna soba prizemlja, lijevo od ulaza u kuću, služi kao suvenirnica gdje posjetioci mogu da kupe raznovrsne suvenire, izrađene u Tešnju i s motivima kulturne  baštine tešanjskog kraja.

Na sprat kuće može se doći uz dvoje stepenice (basamake). Sprat je u prošlosti služio za stanovanje, a sastoji se od prelijepe divanhane, pet soba, dimaluka za sušenje mesa i dva hodnika. U divanhani se sjedilo, družilo, razgovaralo. Divanhanu krase ograda, rezbaren namještaj, mušepci na prozoru, i izložena tradicionalna muška i ženska nošnja iz Tešnja.

Najljepša soba na spratu je begova soba gdje su otac i majka porodice odmarali i uživali u slobodno vrijeme. Sobu ukrašava rozeta na stropu i tradicionalni namještaj s ćilimom, sećijom, peškunima, mangalom, tkanim i vezenim jambezima i zarovima. Soba daje prelijep pogled na tešanjsku Gradinu i čaršiju gdje se u prošlosti trgovalo.

Eminagića kuća je 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a danas je mjesto koje nas vraća u jedno davno prošlo vrijeme gdje se može osjetiti kako se živjelo u kući građenoj po mjeri čovjeka, objavio je Muzej Tešanj. 

To je mjesto gdje je postignut sklad između čovjeka i kuće, odnosno doma i prirode.

U samom objektu i u okolnim kućama 1979. snimana je serija "Tale" u režiji Sulejmana Kupusovića.