Beživotna tijela migranata, njih 28 koji su se utopili u moru, pokušavajući doći do Evrope nakon potonuća broda kojim su putovali, pojavio se prošle subote na plaži na zapadnoj obali Libije. Prije desetak dana 160 migranata takođe je poginulo kod zapadne obale Libije u dva brodoloma. A krajem novembra na istom se području utopilo 75 ljudi kada je potonuo brod koji su unajmili od mafije s kojim su pokušali preći Mediteran u potrazi za boljim životom.

Brodolomi su česti na atlantskoj ruti prema Kanarskim otocima. I u Egejskom moru, gdje je u subotu, na grčkom otoku Antikythera, najmanje 16 ljudi poginulo pokušavajući iz Turske doći do Italije. Najviše je bilo Sirijaca, Afganistanaca i Palestinaca. Nedavne tragedije otkrivaju da Evropa i dalje pretpostavlja da je umiranje dio cijene koju treba platiti da dođu do njene teritorije. Brodolomi znače da je Mediteran najsmrtonosniji put u Evropi.

Talijanski premijer Mario Draghi vratio je imigraciju u središte evropskih pregovora. Poziva EU na "jasne akcijske planove, adekvatno finansirane i pravedno usmjerene na sve mediteranske rute", ali još nije postigao značajan napredak. Bivši predsjednik Evropske centralne banke brani "uravnoteženo, učinkovito i humano" upravljanje ovim pitanjem, sposobno braniti nacionalne granice, boriti se protiv trgovine ljudima i pružiti im adekvatan prijem, rekao je prošle sedmice na svojoj novogodišnjoj press konferenciji.

Međunarodna organizacija za migracije je do 21. decembra na moru registrirala 1692 mrtvih i nestalih, gotovo 300 više nego prethodne godine. Od 2014. 23.150 ljudi je umrlo ili nestalo na Mediteranu u pokušaju da dođu do Evrope. IOM takođe tvrdi da bi stvarni broj smrtnih slučajeva mogao biti puno veći, jer brojni brodolomi ostaju neprijavljeni, a mnoge druge je teško provjeriti.

Prošlog jula talijanska je izvršna vlast obnovila finansiranje sporazuma o saradnji s libijskom obalnom stražom. To je militarizirano tijelo u kojem sarađuju snage, opremljene i obučene od strane EU, koje patrolira Sredozemljem i hvata migrante koje razne milicije Libije šalju preko mora i tako se bogate.

Talijanski parlament ponovno je potvrdio ovu kontroverznu misiju koja traje od 2017. godine unatoč pozivima i zahtjevima za bojkotom brojnih humanitarnih organizacija koje tvrde da ove vrste paktova doprinose sistematskom kršenju ljudskih prava koja migranti trpe u Libiji. No, ovom prilikom Italija je zatražila da od sljedeće godine upravljanje misijom u Libiji dođe pod evropski kišobran, kroz misiju IRINI, koju je Bruxelles aktivirao 2020. godine.

Njen glavni cilj je provođenje embarga na oružje Ujedinjenih naroda u Libiju, ali se bavi i obukom libijskih vojnika i obalne straže.

Od 2017. do 2020. Italija je dodijelila 22 miliona eura samo za obuku i misije podrške libijskoj obalnoj straži, navodi Institut za međunarodne političke studije (ISPI). Vlada planira izdvojiti još 10,5 miliona.

Matteo Villa, istraživač ISPI-ja specijaliziran za migracije, razotkriva neučinkovitost sporazuma s libijskim milicijama i pojačanja obalne straže. "Italija i Evropa još uvijek ne slijede politiku borbe protiv neregularnih tokova s ​​onima za spašavanje ljudi, pa se broj smrtnih slučajeva utrostručio od prošle godine. Naprotiv, blokiraju nekoliko brodova nevladinih organizacija, iako podaci pokazuju da je njihova prisutnost na moru nema uticaja na broj ljudi koji napuštaju Libiju”, kaže.

Talijanska vlada posljednjih je mjeseci pokušala preokrenuti trend. Najavila je sigurne i legalne humanitarne koridore za stotine migranata i izbjeglica, zamolio je svoje partnere u zajednici da prate taj primjer i istakla da su migranti "vrijedan resurs" za evropske ekonomije, Takođe je pozvala Libiju da zatvori centre za pritvor.

Malobrojne migracijske politike na evropskom nivou zavise od saradnje zemalja na južnoj obali Sredozemnog mora, poput Libije, Tunisa ili Maroka, u upravljanju neregularnim migracijskim tokovima. S druge strane, Italija, Španija ili Grčka suočene su same s upravljanjem dolascima migranata.

U Libiji je neregularna imigracija zločin i stranci su zatvoreni na neodređeno vrijeme. U nekoliko takvih pritvorskih centara, u rukama različitih milicija, zabilježeno je  zlostavljanje, mučenje, iznuda i iskorištavanje migranata. "Postoji neizvjesnost oko situacije u Libiji zbog covid-19, posebno za one koji se nalaze u pritvorskim centrima", stoji u internom izvještaju Evropske komisije.

Ukupan broj dolazaka preko srednjeg Mediterana, rute koja vodi prema Italiji i Malti, sredinom decembra dosegao je 63.766 osoba, što je povećanje od 81% u odnosu na isto razdoblje 2020. Prema podacima talijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova, od sredine decembra stiglo je 9.160 maloljetnika bez pratnje. U slučaju iskrcavanja na Malti, svi dolaze iz Libije. Libija je takođe većinsko polazište brodova koji pristižu na talijanske obale. Odatle je otišlo 29.457 migranata, a slijede Tunis (19.318), Turska (11.735) i Alžir (1.314).

U novembru je registrovano 8.720 odlazaka s libijskih obala, što je najveći broj od jula 2017., prema podacima nevladine organizacije Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala. Uz porast odlazaka, raste i broj državljana Bangladeša, Egipta i Sirije, brodovi su opterećeniji i više se koriste drveni ribarski čamci.