Kada je svijetom odjeknula vijest da je u Međugorju, poznatom katoličkom svetištu, oštećena statua Gospe, globalni medijski giganti poput američkog Fox Newsa reagirali su munjevito. Njihova vijest je, na prvi pogled, bila činjenično ispravna: dogodio se napad na vjerski objekt. Ali, ključ je bio u onome što je izostavljeno. U izvještaju je naglašeno kako "identitet i motiv napadača nisu poznati".

U trenutku kada je ta vijest objavljena, hercegovačka policija već je imala osumnjičenog – poljskog državljanina, hodočasnika, osobu očigledno nestabilnog psihičkog stanja. Ta informacija bila je dostupna i lako provjerljiva. Svjesno prešućivanje ove ključne činjenice nije novinarski propust. To je svjesna urednička odluka s preciznim ciljem: stvoriti informacijski vakum.

U zapadnom medijskom i društvenom kontekstu, zasićenom dvodecenijskim "ratom protiv terorizma", takav vakum ne ostaje dugo prazan. On automatski aktivira naučeni, gotovo pavlovljevski refleks kod publike. Formula je jednostavna i zastrašujuće efikasna: napad na kršćanski simbol + "nepoznati počinitelj" = muslimanski terorist. Mediji ne moraju eksplicitno optužiti muslimane, dovoljno je da stvore savršene uslove da publika to sama zaključi. To je suptilna, ali ubojita forma navođenja.

Jednom kada mainstream medij poput Fox Newsa postavi scenu i stvori maglu neizvjesnosti, na scenu stupaju lešinari desničarskog "alternativnog" medijskog ekosistema. Figure poput ozloglašenog britanskog aktiviste Tommyja Robinsona, ali i čitava armija manjih influencera i političkih aktera, iskoristili su ovaj medijski vakum kao gorivo za svoju islamofobnu agendu.

Njihova operacija je bila predvidiva. Incident u Međugorju odmah je uvezan u širi narativ o "migrantskoj krizi" i "islamizaciji Evrope". Na društvenim mrežama su se širile insinuacije kako iza napada stoje "migranti koji prolaze kroz Bosnu", te kako je ovo još jedan dokaz globalnog rata islama protiv kršćanstva. Činjenica da je počinitelj bio katolik iz Poljske nije bila bitna, jer istina nikada nije ni bila cilj. Cilj je bio instrumentalizacija tuđeg čina ludila za potvrdu vlastite ideologije mržnje. Tako je lokalni vandalski čin psihički nestabilne osobe, bez ikakve političke ili vjerske agende, nasilno uguran u kalup globalne džihadističke prijetnje.

Ovdje dolazimo do surove logike modernog medijskog tržišta. Priča o "mentalno nestabilnom hodočasniku iz Poljske koji je oštetio kip" je dosadna. Ona ne donosi klikove, ne izaziva bijes, ne generiše dijeljenja na društvenim mrežama i, što je najvažnije, ne hrani predrasude desničarske publike koja čini značajan dio konzumenata ovakvih medija.

S druge strane, priča o "misterioznom napadu na kršćansko svetište u srcu Balkana" je medijski zlatni rudnik. Ona je senzacionalistička, ostavlja prostor za teorije zavjere i direktno se obraća najnižim strastima publike odgojene na strahu od Drugog. U toj jednačini, profit postaje direktni generator islamofobije. Uredničke odluke se ne donose na temelju etike i istine, već na temelju analitike – broja klikova i potencijalnog dosega. Mediji tako ne samo da reflektuju, već i aktivno proizvode i prodaju mržnju jer je ona, nažalost, profitabilna.

Posljedice ovakvog izvještavanja najviše se osjete tamo gdje je društveno tkivo najtanje. Za Bosnu i Hercegovinu, zemlju s kompleksnom historijom i osjetljivim međunacionalnim i međureligijskim odnosima, uvoz zapadnih islamofobnih matrica je izuzetno opasan. Incident koji nema nikakve veze s bosanskohercegovačkim muslimanima, niti s islamom uopće, iskorišten je da bi se upravo oni stigmatizirali.

Bošnjaci se tako, ni krivi ni dužni, ponovo uvlače u globalni narativ o terorizmu. Postaju kolateralna šteta medijske igre čiji se centar nalazi hiljadama kilometara daleko, ali čije reperkusije direktno potkopavaju krhki mir i povjerenje u regiji. Lokalna zajednica i institucije, koje s incidentom nemaju apsolutno nikakve veze, prinuđene su da se brane od optužbi koje su izmišljene u desničarskim medijskim laboratorijima Washingtona i Londona.

Slučaj Međugorje stoga nije samo priča o jednom vandalskom činu. On je ogledalo svijeta u kojem živimo – svijeta u kojem je istina devalvirana, a predrasuda postala roba. On je gorka lekcija o tome kako se, u nedostatku stvarnih terorista, oni jednostavno medijski proizvedu, a ceh uvijek, po pravilu, plate nevini.