Stranka Narod i pravda ponovno će izdati državu. Postalo je to jasno nakon što se ta stranka, vukući SDP za rukav, pokušala pozicionirati na čelu organizovanja jedinstvenog probosanskog nastupa u manjem bh. entitetu, i to bez značajne infrastrukture ili programa politika koje bi zastupala na ovogodišnjim Općim izborima.

Bez obzira na opetovana upozorenja da će Bošnjaci iz Rs-a po prvi put od devedesetih izgubiti direktan mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH, Narod i pravda te Stranka za BiH odlučile su se za samostalan nastup. To su učinile nakon što su SDA, SDP, SBB, BH Zeleni, NES i PDA već potpisali sporazum o zajedničkom nastupu. Iako nema značajnu infrastrukturu, Narod i pravda sa samo jednim istaknutim članom u Zvorniku, koji je ranije bio dio SDA, tako direktno rasipa glasove Bošnjaka.

Modus operandi Naroda i pravde u kontekstu političkog djelovanja u manjem bh. entitetu sasvim je logičan nastavak njihovog pristajanja od prije skoro četiri godine, na ponašanje unutar kojeg je sasvim u redu da se glasovi Bošnjaka suspenduju kako bi ta stranka, u sklopu projekta Trojke, postala dio vlasti.

Glasovi Bošnjaka u Rs-u trebali bi biti politički odgovor naroda koji je preživio genocid, pokušaj biološkog istrebljenja i stvaranje etnički čiste teritorije – odgovor na pokušaje da se u miru ostvare ratni ciljevi.  

Ponašanje pokreta Naprijed, NiP-a i SBiH-a može ozbiljno ugroziti izborni rezultat,  a Bošnjaci rizikuju gubitak mandata u Parlamentu BiH zahvaljujući apsolutnoj političkoj nezrelosti aktera koji radije biraju da Bošnjaci izgube svoj politički kapacitet, nego da mandat ode u ruke onih koje percipiraju kao političke protivnike.

Fragmentacija povratničkog glasa: Opasan politički avanturizam

Politička neodgovornost koja se manifestuje kroz partikularne stranačke interese prijeti da poništi decenije mukotrpnog rada na izgradnji kakvog-takvog institucionalnog zaštitnog mehanizma za povratnike.

Dok vladajuće strukture u Rs-u sinhronizovano i bez oklijevanja rade na daljoj centralizaciji moći i negiranju ustavnih prava nesrpskog stanovništva, ono što bi moralo biti širi probosanski blok zapravo se razjedinjava zbog sujeta pojedinaca te tako postaje tek poligon za testiranje političkih ambicija onih koji nemaju realno infrastrukturno uporište na terenu.

Time Bošnjaci postaju narod koji se u Rs-u sada bori za goli politički opstanak.

Gubitak direktnog mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH bio bi katastrofalan udarac. Pozicije koje ustavno pripadaju Bošnjacima popunili bi kadrovi sa listi SNSD-a ili njihovih satelita, čime bi se formalno ispunila kvota, ali bi se suštinski potpuno ugasio autentični glas povratnika.

Nespremnost na kompromis i nedostatak volje za saradnjom koja nadilazi međustranačke sukobe direktno pogoduju politikama koje otvoreno zagovaraju secesiju i podjelu države.

Nametanje narativa u kojem je važnije "pobijediti SDA ili SDP" u borbi za lokalni utjecaj, nego sačuvati državotvorni kapacitet u Banjoj Luci i Sarajevu, pokazuje potpunu sljepoću za historijski trenutak u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi.

Više izbornih listi direktno znači i minimiziranje političkog utjecaja Bošnjaka u manjem bh. entitetu, dok ambicije pojedinaca koji odbijaju biti dio već formirane koalicije, čija su osnova dvije stranke sa stvarnim kapacitetom, jasno pokazuju da je političko pozicioniranje Bošnjaka za njih suštinski irelevantno.