U madridskom muzeju Reina Sofia postavljena je izložba "Marokanska trilogija 1950. - 2020.", 250 djela zajedno s arhivskim dokumentima, dokumentarnim filmovima, filmovima i časopisima, postavka o bogatoj historiji te zemlje koju od Evrope dijeli svega 14 kilometara.

"Marokanska umjetnost velika je nepoznanica i ova je izložba otkriva", kaže Manuel Borja-Villel, direktor umjetničke galerije i kustos izložbe zajedno s Abdellahom Karroumom.

Izložba započinje vremenom nezavisnosti iz pedesetih godina nakon decenija francuskog i španskog protektorata. Postavka je u tri vremenske faze: do sedamdesetih, godine do 1999. i konačno Generacija 00, od 2000. do danas. I drži se tri grada s najvećom kulturnom scenom, Tangera, Tetouana i Casablance.

Izložba je postavljena zahvaljujući Nacionalnoj fondaciji muzeja Maroka, Muzeju Mohammeda VI. zatim zahvaljujući Mathafu, Arapskom muzeju moderne umjetnosti kao i Fondaciji Qatar.

Sve započinje Školom likovnih umjetnosti u Casablanci pedesetih godina, u kojoj je najzanimlnjivija bila apstrakcija. Iz nje potiču umjetnici poput Ahmeda Cherkaouija, koji je liojepo kombinirao marokansku tradiciju i modernističku estetiku. Kod njega je primjetan utjecaj Bauhausa i umjetnika poput Kandinskog. U ovoj se grupi također ističe André Elbaz, koji će nakon napada na SAD 11. septembra smatrati da je umjetnost mrtva i izrezat će sva svoja djela.

U vremenu nezavisnosti pojavljuju se časopisi koji se koriste kao sredstvo za dekolonizaciju historije. ojavile su se publikacije poput Soufflesa (1966-1972), Lamalifa (1966-1988) i lntégrala (1971-1978) koji su otvorili prostor u kojem je bilo moguće raspravljati o modernosti, nacionalnoj izgradnji i drugim temeljnim pitanjima. Bilo je to vrijeme kada je Tangier postao važno svjetsko kulturno središte u kojem su djelovali Paul Bowles i Mohameda Choukri te autori bit generacije.

No, nakon godina određene slobode, desio se državni udar sedamdesetih. Te su godine nazvane godine olova. Oni slobodniji prostori, kao što su Tanger, Casablanca i Tetouan gube snagu a na sceni su takozvana politička i borbena umjetnost. Javljaju se umjetnici poput Latife Torjani, koja je bila u zatvoru. Ili Mustafa Hafid koji u 'Tajanstvenom svemiru' koristi boje marokanske zastave koja je sa sobom donijela kontroverzu.

U tom dijelu izložbe prikazuje se dokumentarni film "Prije zalaska sunca (2019.) Alija Essafija o kulturnom životu sedamdesetih koji koristi važan izbor arhivske građe-umjetnička djela, filmove, muziku kako bi stvorio atmosferu tih trenutaka u marokanskoj historiji.

Tu su i djela Chaibie Talal, koja je danas vrlo cijenjena umjetnica i koja u mnogim svojim djelima prikazuje žene. Gustim potezima kista svijetlih boja donosi scene društvenog angažmana.

Još jedan dokumentarni film koji se prikazuje je "O nekim nevažnim događajima" (1974), Mostafe Derkaouija, koji je zabranjen i prikazan samo jednom, u Parizu 1975. Derkaoui i drugi mladi filmaši intervjuiraju pjesnike, umjetnike, glumce i anonimne ljude na ulica. Pitaju ih o marokanskoj nacionalnoj kinematografiji u nastajanju, ali na kraju razgovaraju o o politici i kakva je bila situacija u zemlji.

Posljednji dio izložbe, koji započinje demokratskom tranzicijom krajem ’90-ih započinje generacijom 00 i govori o zemlji "bez sjećanja", jer arhivi jedva da su sačuvani i "bez plaće", zbog nesigurne situaciju. Ženske umjetnice pričaju o ulozi žene u društvu poput Marije Karim u filmu o ženi koja želi napustiti Maroko ili Joukainu Joual, s biblijskom pričom o Adamu i Evi.

Izložba će biti otvorena narednog ponedjeljka a trajat će sve do septembra, zbog pandemije, kako bi što više ljudi imalo priliku da je pogleda.