Čuveni pisac Mario Vargas Llosa dao je intervju za madridski El Pais u kojem je iznio mučne detalje o seksualnom zlostavljanju koje je pretrpio kao dijete. Zlostavljao ga je lokalni svećenik kada je Llosa imao 12 godina i pisac tvrdi kako je od tog trenutka izgubio povjerenje u religiju i Crkvu.

Događaj je ispričao u svojim memoarima, napisanim nakon poraza na izborima u Peruu na kojima je želio postati predsjednik svoje zemlje. Ovih je dana na virtuelnom sajmu knjiga Cajamarca u Peruu iznio nove detalje o svećeniku Leonciju koji ga je zlostavljao a odjek te ispovijesti bio je ogroman.

„To se dogodilo prije hiljadu godina! Bio sam jako mlad... Bio sam jako iznerviran tim pokušajem masturbacije od strane svećenika, brata po imenu Leoncio. Dogodilo se to kad sam bio šesti razred. Sljedeće godine svećenika je bilo jako sram, nije se usudio pozdraviti me. Jedina posljedica ove priče bila je da sam ja, koji sam bio vrlo katolički odgojen, počeo shvaćati da više ne vjerujem. Religija je postala neka vrsta čisto formalne stvari. No, udaljio sam se s od toga, eligija mi je prestala biti problem, za razliku od nekih kolega koji su bili jako opsjednuti vjerskim pitanjem. Istina je da je u mom slučaju to bio mali incident“, kazao je Llosa.

Danas svoje iskustvo koristi da bi upozorio na brojne slučajeve zlostavljanje djece u koje su upetljani pripadnici Crkve.

„Mnoga od te djece pate od traume koja traje cijeli život i teško su pogođena. Sa mnom se to nije dogodilo jer je to bio samo trenutak. No, bilo je dovoljno da me odvrati od religije, da postanem nezainteresiran za nju i shvatio sam da više ne vjerujem, da je moj odnos s Crkvom potpuno formalan stav u kojem nema unutarnje predanosti poput one koju imao prije.“

Llosa kaže da od srama nikome nije ispričao šta mu se desilo, ohrabrio se da to uradi tek decenijama kasnije kada je napisao memoare. „Crkva bi trebala zauzeti energičniji stav. Danas Crkva ima savjest, prije je te stvari radije pokušavala sakriti. Sada ih ona prihvata i jako se srami. Nisam imao problema, potpuno sam se distancirao od vjere, ali dječaci u mom komšiluku nikada se nisu oporavili“, kazao je i nastavio: „Za te traume moramo zatražiti odgovornost od Crkve koja nije poduzela potrebne mjere opreza, pa se zbog toga sada osjećaju nelagodno, posramljeno. U ovom dobu, kada se s tim stvarima može otvoreno baviti, moramo biti vrlo, vrlo netolerantni prema zlostavljanju djece jer to može ozbiljno uticati na djecu koja su žrtve morbidnih svećenika.“