Slobodno tržište, globalizacija, pa i pandemija novog virusa korona u kojoj živimo već drugu godinu i ne znamo kad ćemo iz nje izaći predstavljaju izazov i za naše trgovce, obrtnike, poljoprivrednike, ali i  freelancere različitih profila. U kineskom jeziku šansa i kriza ista su riječ, što se jasno održava kroz njihov pristup u ekonomiji. U našem podneblju ovakvo razmišljanje ima brutalnije značenje: dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.

Prof. Mustafa Spahić je vizionarski 2004. godine u eseju Strukturalne slabosti i greške u svijesti Bošnjaka u časopisu Znakovi vremena opisao 40 stavki, od kojih se većina odnosi na društveno-ekonomske karakteristike Bošnjaka. Naravno, navedene konstatacije u mnogim su segmentima primjenjive i na druga dva naroda u Bosni i Hercegovini.

NEDOSTATAK RADNIH NAVIKA

Radne navike prepoznatljiva su odlika pojedinih naroda, među kojima se svakako Japanci ističu. Jedan od razloga takvog stanja jeste činjenica da Japance kroz obrazovni sistem uče da je Japan okružen morima i neprijateljima, da nema ruda i da su za uspjeh pojedinaca i države presudni rad i trud. S druge strane, nas u školi uče da je Bosna i Hercegovina najljepša država na svijetu, da imamo mnogo resursa, potencijala, ruda, minerala, šuma, rijeka, jezera, ali izgleda da nas ne uče dovoljno da je ljudski faktor presudan za ekonomsku sintezu od resursa do proizvoda.

“Duga naznaka o Bošnjacima”, piše Spahić, “glasi – to je narod koji je usljed polustoljetne vladavine komunizma i njegovog obećanja raja na zemlji i usljed četverogodišnje Agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, bez radnih navika.”

Loš odnos prema radnim navikama umnogome je dodatno pogoršala digitalizacija, odnosno izloženost svih slojeva društva negativnim stranama interneta, odnosno društvenim mrežama. Digitalizacija je samo pojačivač već ukorijenjenih društvenih anomalija koje postaju vidljivije i prihvaćenije. Slaba opća pismenost, sklonost ka manipulacijama i populizmu naše društvo čini pravom žrtvom lažnih vijesti (fake news).

Prof. Spahić dalje piše da “treća strukturalna slabost i greška Bošnjaka jeste – svijest gospode bez pokrića. Svijest gospode bez pokrića u Bošnjacima ponajviše je, kao i u drugim narodima, razvio komunizam. Tu svijest prati jedna pogubna i nakaradna rečenica koju ponavlja majka sinu: 'Nećeš ti biti i raditi ono što ti je bio i radio babo.' Da ne bude nesporazuma, babo je bio izuzetan čoban, zemljoradnik i poljoprivrednik, majstor i zanatlija, trgovac i izuzetan radnik. Sin ili kćerka se daju u školu, ne da bi se osposobili za život i da bi uz velika zvanja i titule postigli velika znanja nego primarno da nikada ne bi bili radnici, zanatlije, poljoprivrednici i da nikada ne bi ušli u fabriku i izašli na njivu. Riječi djetetu: 'Ti nećeš biti i raditi ono što ti je bio i radio babo' razvijaju u djetetu svijest prema poljoprivredi, industriji, trgovini i zanatstvu kao prema ratnim zločincima. To u djetetu razvija traume, frustracije, komplekse i strahove od sela i konkretnog posla. Izlaz je selidba u grad po svaku cijenu, mržnja prema selu i konkretnom poslu i neodoljiva želja i čežnja za jalovim činovništvom ili mrtvom stražom socijalizma. To činovništvo, mrtva straža socijalizma ili gospoda bez pokrića je neprirodno i nejednostavno, u komunikaciji nesposobno, neznano, nestručno i nekompletno u poslu, neumjereno i nerazumno, nerazborito i neizdržljivo u zahtjevima i prohtjevima. Jedini lijek za gospodu bez pokrića, koja bi trošila ne pitajući otkuda sredstva, jeste dovesti je u poziciju da živi i troši od svoje zarade.”

MALINE KAO DRUŠTVENI INDIKATOR

Iskustvo uzgoja malina u Bosni i Hercegovini pokazalo je opću ekonomsku nepismenost našeg društva kroz pojavu masovne proizvodnje određenih poljoprivrednih kultura bez pripreme, analize, strategije. Ta stihija ogleda se i u trgovini i obrtima kroz praksu: kad neko napravi iskorak, otvori objekat koji nudi nešto novo ili drugačije proizvode i uslugu, za jednu sezonu ga kopiraju deseci pojedinaca željnih zarade preko noći koji se takmiče u obaranju cijena i kvalitete usluge, tako da su na gubitku svi.

Ovogodišnja cijena maline od 7-8 KM po kilogramu pokazuje da se ozbiljan, strateški pristup i u poljoprivredi isplati, a da oni koji nemaju radnih navika nisu spremni igrati utakmice u više sezona, odnosno trčati maraton. Naravno, promjena cijene malina pokazuje i njenu nepredvidivu ćud na svjetskom tržištu, ali i slabost države da uredi poljoprivredu i tržište. Nije uspjeh izvesti maline u vrijednosti 50 miliona maraka nego iskoristiti malinu kao sirovinu za masovniju konditorsku proizvodnju, čime bi se smanjila ovisnost o stranim tržištima, a povećali zarada i izvoz.

Ono što se u Bosni desilo s malinama u Hercegovini se desilo s uzgojem smilja, samo se još tržište nije vratilo na cijenu s početka priče. Uzgoj smilja pokazao je kratkovidnost švercersko-prevarantske ekonomske politike hercegovačkih Hrvata jer hemijska analiza ulja od smilja otkrila je sva odstupanja u proizvodnji od upotrebe pesticida, neadekvatnog skladištenja, loše urađenih uljara itd. 

KOCKANJE S BUDUĆNOSTI

Pošast kocke, odnosno popularnost sportskih kladionica pokazuje manjak odgovornosti i višak nadanja u lahku zaradu, što na kraju rezultira u pravilu porodičnim tragedijama. Iseljavanje “naslijepo” je jedan oblik lutrije, a najdrastičniji oblik ovakvog iseljavanja jeste kad porodice koje imaju i posao, kuću ili stan prodaju sve to i odu u “sigurnost” na Zapad paleći mostove iza sebe.

“Osma naznaka o Bošnjacima glasi: To je narod čiji sve veći broj pripadnika, kako u nuždi, tako i bez nužde, obuzima manija odlaska, selenja i napuštanja zemlje, domovine i države. Tako posredno pomažu projekat agresora kojem su se preventivno aktivnom svenarodnom odbranom suprotstavljali tokom agresije. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti, a ne na agresora, Bošnjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i državu) što su krvlju i životima branili tokom četverogodišnje agresije”, piše prof. Spahić.

U nauci su negiranje i slavljenje Genocida definirani kao posljednje faze genocidne politike, a iz stava prof. Spahića jasno možemo vidjeti da ima još faza Genocida, gdje žrtva kroz autodestrukciju, iseljavanje, tj. odustajanje od teritorije u miru postaje izvršilac projekta agresora.

Traženje izlaza i spasa u iseljavanju nakon para od malina prokockanih u kladionicama i odustajanja od uzgoja malina jeste samo jedna u nizu tragičnih odluka naših sugrađana koji nisu uspjeli steći potrebna znanja, iskustva i radne navike. Mnogo je slučajeva da ta avantura završi  fijaskom i triježnjenjem od sna da ih u nekoj Njemačkoj čeka posao, stan, auto... Ipak, u svemu ovom ima i sretnika koji shvate da svaki sistem, poslodavac, traži cjeloživotno učenje, odgovornost, trud, zalaganje, ustrajnost. Nadamo se da se takvi pojedinci iz pokušaja u EU vraćaju kvalitetniji kući i da tek tad započinju svoju pravu životnu priču. 

Pozitivan primjer koji ohrabruje jeste stabilan i rastući uzgoj krastavaca kornišona, u kojem se zadnjih godina ostvaruje ozbiljan izvoz. Šta je razlika između malina i kornišona? Očigledno to što je proizvodnja zahtjevnija i složenija odbija masovnost i stihiju, a odgovornost i ustrajnost dolaze u prvi plan.