U selu Ermenaz u provinciji Idlib, na sjeverozapadu Sirije, stotinama godina staru tradiciju grnčarstva rađenog autentičnim metodama održava mali broj majstora.
Stotinama godina stanovnici sela Ermenaz pokušavaju da prenesu znanje budućim generacijama, ali i ostvare prihod grnčarstvom, izradom tegli, zatim zavežljaja i minijaturnim kućnim ukrasima.
Majstori miješaju "bijelu" i "crvenu" zemlju, koju nalaze na posebnim mjestima i pretvaraju je u blato. Nakon što su dobili željeni oblik, izrađeni predmet peku u posebnim pećima.
Ermenaz je poznat kao centar grnčarskih radionica u regionu. Prema svjedočenjima mještana, tradicija grnčarstva datira još iz rimskog doba.
Do prije nekoliko godina u selu je bilo preko 40 radionica u kojima je radilo 1.500 ljudi. Proizvodi izrađeni u radionicama izvozili su se najviše u zaljevske i evropske zemlje.
Međutim, zbog građanskog rata koji traje više od 11 godina, prekinut je izvoz što je dovelo i do zatvaranja radionica.
Trenutno mali broj grnčarskih radionica proizvodi za domaće tržište, ali samo po narudžbi.
Majstor Mustafa Eburis u selu Ermenaz rekao je da se stanovnici sela bave i umjetnošću keramike i stakla stotinama godina.
Zanat je naučio od svog oca.
"Moj djed je zanat prenio na mog oca, a moj otac je učio mene. I ja učim svog sina. Moj sin je napravio sve proizvode koje vidite. Ja proizvodim 200 komada po danu. Da ima izvoz u inostranstvo, mogao bih da proizvedem više od 1.000", ispričao je Eburis.
Kako je kazao, ranije je bilo oko 40 radionica, a sada je aktivno samo pet.
"Ranije je radilo više od 1.000 ljudi, a sada svaka radionica zapošljava po jednog radnika", pojasnio je Eburis.
Napomenuo je da je trgovina grnčarijom prestala nakon što je počeo građanski rat u Siriji.
"Nema izvoza u strane zemlje. Zanatlije su napustile zemlju i izbjegli su u druge države", kazao je Eburis.
