Borac Armije R BiH u Skupštini Rs

Dževad Gušić iz Bratunca je bio zastupnik u Narodnoj skupštini tri mandata od 1998-2006. Cijeli rat je bio borac Armije Republike BiH. Dugo drugujemo i vodili smo zajedno mnoge političke bitke. Bio mi je vrijedan savjetnik u mandatu ministra sigurnosti. Dževad ima izoštren politički instinkt, pronicljive analitičke sposobnosti i stečeno veliko iskustvo real politike od lokalnog do državnog nivoa. Javno je svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u procesu protiv Slobodana Miloševića početkom maja 2003. godine i na suđenju Radovanu Karadžiću 2011. godine. Nudili su mu da bude zaštićeni svjedok, ali je on odbio. Rekao mi je jednom: 'Kad su oni javno činili zločine, onda ću i ja javno svjedočiti'.

Deronjić se nagodio sa Haškim tribunalom

Dževad Gušić je svjedočio o agresiji Republike Srbije na Bosnu i Hercegovinu i okupaciji općine Bratunac 17. aprila 1992. godine od strane bivše JNA, pripadnika MUP-a Srbije, paravojnih formacija iz Srbije koje su u Bratuncu dočekale organizovane i naoružane vojne formacije lokalnih Srba. Neposredno pred agresiju na BiH Gušić je bio predsjednik bratunačke SDA. Pregovarao je sa predstavnicima Srpske demokratske stranke (SDS), na čijem čelu se nalazio ratni zločinac Miroslav Deronjić. On je priznao krivicu za ubistva i deportacije muslimanskih civila iz Glogove. Osuđen je na deset godina zatvora, a preminuo je u maju 2005. godine tokom odsluženja kazne u švedskom zatvoru. Dževad je predvidio da će se nagoditi sa Haškim tribunalom.

Agresija Srbije na BiH

Dževad Gušić je u svjedočenju naveo konkretne podatke o umiješanosti Srbije prilikom okupacije Bratunca. Duž rijeke Drine koja je granica između Srbije i BiH i graničnih općina Ljubovije i Bratunca, na brdima Ljubovije bivša JNA je postavila tešku artiljeriju uperenu prema Bratuncu udaljenom svega 2 do 3 km. U Ljuboviji je tokom marta i aprila 1992. godine trenirana jedna jedinica bivše JNA koja je brojala oko 1500 vojnika koja je kasnije učestovala u okupaciji Bratunca. Svjedočio je da je bivša JNA obučavala i naoružavala Srbe iz Bratunca i okolnih sela. To su bili nepobitni dokazi o učešću Srbije u agresiji na BiH. Slobodan Milošević je tražio od MKSJ dovoljno vremena da svjedoka Gušića unakrsno ispituje obzirom da je on, po njegovoj ocjeni, relevantan svjedok. Sud mu je odobrio 3 sata unakrsnog ispitivanja, ali se požalio da mu treba još vremena, pa je dobio više nego Tužilaštvo. Tužilac Geoffrey Nice je pohvalio Gušića da je svjedočenje bilo izvanredno i da ga Milošević nije 'dobio' ni na jednom pitanju. Svjedočenje je svrstano među pet najboljih. Sve poznatije TV kuće prenijele su najznačajnije dijelove svjedočenja i unakrsnog ispitivanja.

Povratak u osinje gnijezdo

Drugi dan poslije povratka u BiH Gušić se pojavio na sjednici Narodne skupštine Rs u Banjoj Luci. Srpski zastupnici su ga gledali neprijateljski radi njegovog svjedočenja u Haškom tribunalu. Poslije dvodnevnog skupštinskog zasjedanja on je iz Banja Luke otišao u Bratunac da bi 11. i 12. maja prisustvovao obilježavanju svirepih zločina nad bratunačkim Bošnjacima. Došao je u osinje gnijezdo. Dok je išao ulicom koja vodi do mjesta najvećih zločina u Osnovnoj školi Vuk Karadžić dobacivali su mu 'Eno onoga iz 'Aga' ", vrijeđali ga i prijetili mu. Na svim prozorima njegove kuće u Bratuncu bili su iscrtani krstovi sa četiri ocila. Nepojmljiva zvjerstva su počinjena u Bratuncu. Opisao ih je novinarski doajen Sejo Omeragić u potresnoj knjizi 'Satanski sinovi'. Zamislite samo koliko je trebalo kuraži poslije svjedočenja u Hagu pojaviti se i u Banja Luci i u Bratuncu! Godine 2011. svjedočio je u Hagu na suđenju Radovanu Karadžiću optuženom za genocid i druge zločine počinjene u BiH. Dževad Gušić je iskreni, čestiti musliman. Za mene je on junak našeg doba.

'Istraga je u toku' do isteka roka

Policajci nisu uhvatili razbojnike koji su u ponedjeljak kasno naveče oteli službeni automobil kojim je upravljao Tarik Sadović, predsjednik Kluba poslanika SDA u Narodnoj skupštini RS, saopćio je MUP-a Kantona Sarajevo. "Ne mogu mnogo govoriti o detaljima istrage. Zajedno sa kolegama iz RS radimo na otkrivanju razbojnika. Imamo već neka saznanja, ali zbog tajnosti istrage sa detaljima ne mogu ići u javnost", rekao je Dragan Mioković, glasnogovornik sarajevskog MUP-a sredinom juna 2004. godine. 'Istraga je u toku' trajala je do isteka roka. Slučaj nije nikada rasvijetljen, a oteto vozilo nije pronađeno. Usput, Dragan Mioković je postao predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH.

Drumsko razbojništvo

To je bila filmska otimačina. Obavio sam neke poslove u centru Sarajeva, a sutra ujutro sam trebao ići u Banja Luku. Povezao sam suprugu i njenu kolegicu iz druge smjene oko 22 h. Prolazeći cestom pored naselja Mojmilo uočio sam u retrovizoru da mi se brzo približava Golf II. Na prvoj raskrsnici na Dobrinji zaustavio sam auto radi crvenog svjetla na semaforu. Bijeli Golf me je 'kucnuo' otpozadi. Razbojnička 'navlakuša' kad otimaju auto. Pogledao sam u retrovizor, ali nisam mogao dobro vidjeli vozača i suvozača, jer je bilo mračno, a oni su oborili glave. Da je bilo moje auto ne bi ni izlazio, ali za službeno vozilo sam trebao, radi eventualnog oštećenja. Izašao sam, a auto je ostalo upaljeno. Dvojica drumskih razbojnika sa fantomkama preko lica su brzo dotrčali sa uperenim kalašnjikovima. Jedan od njih me je vičući i odgurujući puškom otjerao dalje od auta, a drugi je derući se istjerao žene iz auta. Obje su premrle od straha. Supruga mi je kasnije rekla kako je pomislila da će nas ubiti i da će nam djeca ostati siročad. Razbojnici su ušli u pasata i u pratnji golfa utekli prema Lukavici. Sve je trajalo nekoliko minuta.

Pozvali smo policiju koja je izvršila uviđaj. Sutradan me je neko pozvao sa nepoznatog broja. Pozivni broj bio je iz Srbije. Zvali su pretpostavljam, radi otkupa auta, a možda su, što je vjerovatnije, samo simulirali iznudu kao paravan za stvarni cilj. Nisam se javio, nego sam broj telefona dojavio inspektorima koji su vodili istragu. Kada sam jednom prilikom tadašnjem glavnom tužiocu Marinku Jurčeviću opisao ovaj kriminalni čin i razbojnika sa fantomkom odmah je rekao: 'Elez i njegova grupa'. Sjećam se kad je nekim drugim povodom dobio 'medijski prostor' na Federalnoj televiziji, valjda u skladu sa pravilom da se treba čuti i druga, kriminalna strana.

Politička poruka ispisana mafijaškim rukopisom

Ja namjerno nisam htio da razbuktavam medijsku vatru, bez obzira što se radilo o  opasnoj razbojničkoj prijetnji i zastrašivanju sa političkom pozadinom. Reforme u Rs su tada odlično išle, znatnim dijelom radi činjenice da je moja stranka činila vladajuću koaliciju. Otvoreni sukob bi poremetio odnose. Većina političara eksploatiraju iole ozbiljnije prijetnje koje dobiju radi stvaranja medijske slike o njima kao žrtvama važnog posla kojim se bave. Političko-mafijaška poruka koja je meni upućena ukratko glasi: 'Vidiš šta ti možemo uraditi usred Sarajeva? Pazi šta radiš!'

Otada sam prestao lično voziti. Kome da šparam ? Kao i drugi klubovi zastupnika u skupštini angažirao sam vozača, moga sugrađanina Đutu, nezaposlenog pripadnika Armije R BiH. Ko god je izvršio razbojništvo pripadao je opasnom podzemlju istočnog Sarajeva. Dešavali su se brojni krvavi obračuni i ubistva. Mediji su pisali da je postojala sprega podzemlja sa policijom i visokom politikom za koju su 'odrađivali' neke poslove.  Predsjednik Narodne skupštine Rs i njegove kolege su u mome prisustvu na skupštinskom kolegiju glumatali 'solidarnost'. Objavili su saopćenje i 'službeno' osudili ovo razbojništvo. Novinar Žuža sa Pala mi je 'u povjerenju' kazao da u istočnom Sarajevu djeluje mafija. Bilo je jasno da mi je politički vrh preko lokalne mafije povezane sa policijom poslao prijeteću poruku.

Poruku sam razumio, ali nisam promijenio politička uvjerenja niti 'zakočio' djelovanje. Da bi izveli akciju razbojnici su me morali prethodno pratiti i prisluškivati moj broj telefona, jer kako su znali kuda ću i u koje vrijeme naići? Zvali su čak iz Srbije moj broj. Sve ovo implicira pomno organiziranu akciju sa ciljem zastrašivanja i ugrožavanja moje sigurnosti. Kad me je jednom ministar policije Rs Zoran Đerić (PDP) pozvao na neku proslavu rekao sam mu da neću nigdje dolaziti sve dok mi ne vrate auto. On se pravdao da auto nije ukradeno na području Rs premda su ga tamo odvezli. Izjeo vuk magarca.

Zloupotreba mozga

Početkom 2004. u Sarajevu je zabilježeno nekoliko desetina podmetnutih eksplozivnih naprava ispod automobila i u kafiće. Tada je bio grad opasnog življenja. Zato sam službeno vozilo uvijek ostavljao na čuvanom parkingu koji sam plaćao iz vlastitog džepa, da preduprijedim krađu i uz nju prateće negativne konotocije. Iako sam bio žrtva brutalnog razbojništva sa mafijaškim 'rukopisom' jedan beskrupulozni sarajevski novinar je pakosno napisao da sam zloupotrijebio službeno vozilo. Po njemu sam ja bio kriv. Čak ni srpski mediji nisu otišli tako daleko. Slične svinjarije se prave radi nečijih iščašenih shvatanja da je od istine važnija čitanost ili gledanost. Duže od decenije sam politički djelovao u neprijateljskom i opasnom poslijeratnom okruženju entiteta Rs, pa sam doživljavao razne prijetnje. Često sam trpio medijsko nasilje ne samo u Rs, nego i u Federaciji BiH. Zato mogu potvrditi istinu da najveća iskušenja čovjeku dolaze od (ne)ljudi iz njegovog naroda. Petnaestak dana poslije ovog drumskog razbojništva visoki predstavnik Paddy Ashdown je smijenio čak 59 funkcionera iz Rs, uglavnom iz SDS. Ashdown je smjene izvršio zbog drugih razloga, ali sam uvjeren da je neke od nalogodavaca preko njega stigla Božija kazna. Ovo pišem radi onih koji vjeruju u Boga, jer za one koji ne vjeruju radi se o slučajnosti.

Gušićev i moj primjer samo su podsjećanja na izazove i iskušenja bošnjačkih zastupnika u Narodnoj skupštini Rs, koji su uzeli učešće u vladajućoj strukturi Rs da bi stvorili politički ambijent za provođenje reformi u interesu Bosne i Hercegovine. Nedodikovom Bošnjaku je teže biti vlast, nego opozicija.