Madžid Abaza rođen je u Čapljini, odrastao u Mostaru, a zadnjih desetak godina živi u Americi. Madžid potječe iz poznate imamske porodice. Naime, njegov otac rahmetli Avdo bio je poznati mostarski imam koji je gajio posebne sklonosti prema umjetnosti, odnosno kaligrafiji i poeziji. Autor je dobro poznate levhe početnih ajeta sure Fatiha u obliku Starog mosta, a 2019. godine objavio je zbirku rubaija Poj sa stabla života. Madžidov brat Fejruz svršenik je Gazijine medrese i FIN-a te je profesor vjeronauke u mostarskim srednjim školama.

Upravo je vjersko okruženje u kojem je Madžid rastao ostavilo najviše utjecaja i usmjerilo njegovu kasniju muzičku karijeru. Naime, Madžid je bio mujezin u većim mostarskim džamijama gdje je njegov otac bio imam ili hatib. 

Madžid već u ranoj mladosti pokazuje sklonost prema muzici, odnosno prema učenju ilahija i kasida. Madžid je bio učesnik svih većih vjerskih i kulturnih manifestacija u toku Agresije i nakon rata pa sve do odlaska u Ameriku.

Neposredno nakon okončanja Agresije snima svoje prve pjesme kroz projekt Kluba islamske omladine, kada nastaje prvi album ilahija i kasida na prostoru Hercegovine. Kasnije objavljuje dva solo albuma Sa izvora i Mjesečevim tragom.

Nastupao je širom Bosne i Hercegovine i dijaspore te je dijelio binu s našim velikanima kao što su Safet Isović, Beba Selimović, te hafizima Burhanom Šabanom, Azizom Alilijem, Mensurom Malkićem. Također, imao je i turneju i sa Sarajevskom filharmonijom.

POSEBNA VRIJEDNOST TEKSTOVA

Pored glasa i melodije, tekstovi ilahija i kasida koje Madžid izvodi daju posebnu vrijednost jer su njihovi pisci izuzetne osobe koje na originalan način predstavljaju univerzalne vrijednosti.

“Na mojim albumima tekstove su pisali Hercegovci, što bi se reklo 'domaće snage', osim jedne ilahije koju je napisao dr. Džemaludin Latić. To su Mirsad Puce, Hasan Eminović, Edin Mezit, Asim Krhan i rahmetli Nino Haračić, dobro poznata imena u Hercegovini”, kaže Abaza na početku razgovora za Stav.

Iako su njegova dva albuma snimljena prije 20-tak godina, i dalje su vrlo slušana i dio su mnogih programa i obilježavanja raznih događaja jer su odraz jednog vrlo teškog vremena i stanja u kojem su se nalazili Bošnjaci.

“Sve kaside su nastale za vrijeme rata ili neposredno nakon okončanja Agresije. Još uvijek smo bili pod dojmom onog što nam se desilo i šta smo preživjeli. Emocije su bile jake i svježe. Stradanja naroda i herojska odbrana domovine bili su neiscrpna inspiracija iz koje su nastajali tekstovi i melodije. Te emocije su bile toliko jake da i dan-danas ove kaside žive i smatram da će ostati dugo među nama te rado slušane u generacijama koje dolaze”, poručuje Abaza.

Umjetnost u islamu ima namjenu da prenese osjećaje i vrijednosti vjere na različite načine.

“Moj primarni cilj bavljenja ovom vrstom umjetnosti jeste da prenesem i usadim u našem narodu osjećaj vjere, odnosno pripadnosti islamu i domovini. U suštini, moje tri osnovne životne vodilje su tri ljubavi – prema vjeri (Bogu), domovini, prema Poslaniku, a. s., odnosno prema voljenoj osobi. Kroz moje bavljenje ovom umjetnošću trudim se da dam maksimum u melodijskom i produkcijskom smislu, a u isto vrijeme da ostanem u okviru 'dozvoljenog' jer se sve više vidi da je tanka linija između lijepog i prihvatljivog i onog što izlazi iz okvira onog što zovemo 'duhovna muzika'”, pojašnjava Abaza.

Područje duhovne muzike u bosanskohercegovačkom društvu nije uređeno, zbog čega je česta pojava nekvalitetnih materijala. Međutim, zadnjih godina stasao je niz mlađih izvođača koji su kroz svoj rad podigli standarde.

“Što se tiče trenutnog stanja u duhovnoj muzici, primjećujem da stasava jedan snažan tim mladih ljudi koji rade prave stvari. Veliki broj njih, iako se lično ne poznajemo, imaju običaj da me kontaktiraju i kažu kako su odrasli uz kaside koje smo mi snimali prije 20-tak godina. To mi na najljepši način potvrđuje da je naša misija, hvala Bogu, uspjela”, ističe Abaza i podsjeća na jednu interesantnu činjenicu da je njegov album Sa izvora prvi takve vrste ikad snimljen u Muzičkom centru “Pavarotti” neposredno nakon njegova otvaranja u Mostaru.

Snaga kulture svakog naroda vidi se kroz način obilježavanja važnih datuma, događaja, odnosno slavljenja nacionalnih praznika i vjerskih blagdana. Nažalost, na tom su polju Bošnjaci i dalje u velikom zaostatku.

“Što se tiče zastupljenosti duhovne muzike i patriotskih pjesama u javnom prostoru i uloge koje imaju, govoreći iz svog iskustva, nažalost, mi smo daleko od nivoa na kojem bismo trebali da budemo. Glavna krivica za ovakvo stanje jeste nemar ljudi i institucija koje su trebale podržati rad mladih, a s druge strane je nedostatak talenta i truda. Nažalost, turbo-folk je previše zastupljen u našim svakodnevnim životima, a kroz slušanje takve muzike naši ljudi neprimjetno gube osjećaj za ono što je lijepo i ono što je prava i istinska vrijednost”, smatra Abaza.

HERCEGOVINU ZAMIJENIO KALIFORNIJOM

Madžid već duže vrijeme živi u Americi, gdje je nastavio sa svojim muzičkim radom, a na njegovim spotovima može se vidjeti ambijent Kalifornije, koji se često upoređuje s Hercegovinom. 

“Svakodnevni život u Kaliforniji u mnogu čemu razlikuje se od onog u Hercegovini. Ovo je ogroman prostor i samim time sve je 'daleko', tako da mi je to najveća razlika koju sam odmah primijetio. Nedostaje mi 'blizina' ljudi, blizina gdje mogu u bilo koje doba otići i naći nekog s kim ću porazgovarati i popiti kafu. Što se tiče samog mjesta gdje živim, ono uveliko podsjeća na Hercegovinu, ima puno kamena i puno sunca. Kalifornija proizvodi voće i povrće za veći dio Amerike, što je još jedna sličnost s Hercegovinom”, dodaje Abaza.

On se prisjeća posjete bivšeg muftije mostarskog Seida ef. Smajkića, koji mu je rekao da ga pejzaž Kalifornije podsjeća na Meku i Medinu, a u ramazanu je iskusio kako je direktno s grane ubrati hurmu i iftariti se.

“Na kraju bih zamolio dragog Boga da svima koji su s iskrenim nijetom na bilo koji način doprinijeli u razvoju i afirmaciji duhovne i patriotske muzike podari nagradu za to i da nam da snagu i volju da ustrajemo na putu očuvanja pravih i istinskih vrijednosti. Amin”, zaključuje na kraju razgovora Madžid Abaza.