Madrid je osnovan u vrijeme umajadskog emira Cordobe, Mohameda I (823-886), ali tačan datum osnivanja današnje prijestolnice Španije nije poznat. Jedini je evropski glavni grad koji su osnovali Arapi. Na tim su područjima tada živjeli Muladíes (Hispano-Vizigoti koji su primili islam), Mozarabs (Hispano-Vizigoti kršćani u zemljama islama) i kršćanski stanovnici sa sjevera. Sa druge strane, bili su muslimani iz Cordobe koji nisu bili hispanskog porijekla.

Sredinom devetog stoljeća stanovnici Toleda (nesumnjivo Muladies i Mozarabs), potpomognuti kršćanima sa sjevera, ustali su protiv emira Cordobe Mohameda I. Krenuli su na jug i porazili ga u mjestu Andujar, ali su na kraju ipak izgubili rat u kontranapadu emira.

Ubrzo nakon toga, 860. godine, kralj Asturije Ordoño zauzeo je Talamancu i tada su u Mayritu izgrađene stražarske kule, tvrđave, ograđeni gradovi, a krajolik se promijenio.

Nakon toga je, u drugoj polovini devetog stoljeća, u Mayritu (današnjem Madridu) izgrađena ograda oko njegove tvrđave. Bilo je to vrijeme Al-mudene, utvrđenja čija je unutrašnjost bila velika oko 10 hektara.

Abderramán III (Córdoba, 891.-Medina Zahara, 961.) je nekoliko desetljeća kasnije ojačao zid Madrida, koji je bio ugrožen kršćanskim napredovanjem. Mayritu je bila potrebna brana jer je zbog napredovanja Ordoña I postao važna stanica na putu za Toledo.

Kad je Toledo pao 1085. godine, predat je i Madrid, iako tačan datum predaje grada nije poznat. Madrid je od tada kršćanski grad.

Proglašenje Madrida glavnim gradom okončalo je miran suživot. Nije bilo u interesu ostatka španskog Carstva da pokaže da je Madrid islamskog porijekla, budući da su htjeli stvoriti i konsolidirati istinski katoličko carstvo i tražiti kraj Al-Andalusa. Mayrit je bio dio Al-Andalusa više od dva stoljeća, rastao i razvijajući se u prosperitetni grad. Izrastao je u regionalnu prijestolnicu s vlastitim sudom i džamijom, što je privuklo okolno stanovništvo da se okupi u njemu na džumi, molitvi petkom.

Kontrola nad gradom mijenja se 1085. godine kada je katolički kralj Alfonso VI osvojio Mayrit. Unatoč osvajanju, novi katolički vladari grada poštivali su Mayritove islamske korijene i poticali mirnu koegzistenciju između muslimanske zajednice grada i njihovih novih susjeda katolika što je trajalo više od 500 godina.

Madridska muslimanska zajednica tokom katoličke vladavine nikada nije narasla na više od pet posto i bila je koncentrirana uglavnom u određenim četvrtima poznatim kao morerías.

Muslimanska zajednica grada je imala društvenu i ekonomsku snagu, posebno u kovačkoj i građevinskoj industriji. Toliko, zapravo, da su prvi ikada zabilježeni štrajk u historiji grada organizirali muslimanski kovači zbog mjera segregacije i preseljenja koje su predložili katolici 1482.

U muslimanskoj tvrđavi Magerit ili Mayrit, zanatlije i stanovništvo živjelo je s vojskom. Poznato je da je postojala jedna džamija kojoj više nema tragova ali je graničila sa današnjom katedralom Almudena. Još jedna džamija bila je izgrađena 1089. godine, što je izraz demografskog rasta ovog grada.

Tadašnji Madriđani živjeli su od poljoprivrede jer su imali plodna polja oko snažne rijeke. Voćnjaci i žitna polja nalazili su se na istoku i jugu grada a na sjeveru je bila šuma

Na kraju, 1502. godine, španski katolički vladari odlučili su protjerati muslimansko stanovništvo iz zemlje i ponudili grupi jednostavnu opciju: preobratiti se ili otići.

Danas malo toga podsjeća na višestoljetnu islamsku baštinu. To nije slučajno, jer je 1561. godine katolički kralj Filip II imenovao Madrid glavnim gradom Španskog Carstva. Kao sjedište najvećeg katoličkog carstva na svijetu u to vrijeme, grad je morao odražavati svoj novonastali status i ukloniti sve naznake svoje muslimanske prošlosti.

Ipak, dokazi se još uvijek mogu pronaći. Ostaci zida iz devetog stoljeća, dio izvornih utvrda koje su podigli muslimanski osnivači grada, leže u parku Emira Mohameda, u blizni katedrale Almudena, najveće u gradu. Dalje uz cestu je grandiozna Kraljevska palača, koja je i sama izgrađena na mjestu stare maorske citadele iz devetog stoljeća koja je uništena u požaru sredinom 18. stoljeća.

Najočitiji podsjetnik na muslimansku prošlost Madrida leži u arhitektonskim tragovima koji se mogu pronaći razasuti po centru grada. Muslimani su tu stvorili poseban arhitektonski stil poznat kao Mudéjar stil. On spaja tradicionalni renesansni dizajn s islamskim uticajem i ukrasnim elementima.

Druga najstarija crkva u Madridu, crkva San Pedro el Viejo, kao i obližnji Plaza de la Villa, vrhunski su primjeri arhitekture Mudéjar i trajnog utjecaja muslimanske prošlosti na grad. Osim toga, vjeruje se da je čak i svetac zaštitnik grada , San Isidro, bio musliman čije špansko ime potiče od arapskog imena Driss.

Andaluzijski zemljopisni opisi su raznovrsni (pola tuceta) i raznoliki po Prema dostupnim dokumentima iz Al-Andalusa može se pročitati da se radi o utvrđenju u čijoj se džamiji petkom slušala hutba. Danas su dostupni i stihovi madridskog pjesnika iz trinaestog stoljeća, zvao se Abū `Abd Allāh al-Maŷrīṭī.

Početkom 15. stoljeća Abû 'Abd Allàh Muhammad Ibn' Abd al-Mun'imm al-Himyari napisao je Kitab ar-Rawd al-Mitar, geografsku enciklopediju u kojoj se spominje Magerit, definiran kao „Izvanredan grad Al-Andalus, koji je sagradio emir Muhammad Ábd-ar-Rah-mán II (!)

„… U Madridu postoji zemlja od koje se prave lonci koji se mogu koristiti za kuhanje 20 godina, a da se ne razbiju. Hrana kuhana u njima se ne kvari ni u vrlo vrućim danima. Madridski dvorac jedno je od najboljih obrambenih građevina koje postoje: sagradio ga je emir Muhammad Ábd-ar-Rahmán II. Madrid je mali grad i dobro branjeno uporište. U vrijeme dok je bila muslimanski, imao je veliku džamiju.“

Aktivan mladić s visokim ambicijama koji je napustio svoj rodni grad i emigrirao u veliki grad u potrazi za prilikama i studijama koje njegova zemlja nije nudila. To bi mogla biti priča bilo kojeg današnjeg mladića koji ide u Madrid ili Barcelonu. Ali to je ono što je Maslama učinio oko 10. stoljeća, kada je sva radnja bila u Cordobi i kada je morao napustiti Madrid. Rođen u današnjoj španjolskoj prijestolnici 950. godine i poznat kao “prvi slavni Madrilenac”, napustio je svoj grad, koji je financirao emir Mohamed I, nedugo prije toga, da bi se nastanio u velikom centru Andaluzije.

Najpoznatija muslimanska ličnost drevniog Mayrita je Maslama Al-Mayriti. Postao je poznata ličnost zbog svog doprinosa nauci, posebno na polju matematike, astronomije i astrologije, sve do svoje smrti 1008. godine, prije pada halifata.

Maslama Al-Mayriti je radio u vrijeme halifa Hakima II i Hišama II u Cordobi. U ovaj se grad doselio kao mlad i tamo je preminuo. Međutim, uvijek je nosio prezime Mayriti, kao grad svog porijekla, i ime po kojem će biti poznat: Maslama Al-Mayriti (Maslama, Madrid).