Page Six Hollywood nedavno je objavio: "Izbija rat otvorenih pisama između proizraelskih i propalestinskih frakcija u Hollywoodu." Prije samo nekoliko godina ovakav naslov činio bi se nezamislivim.

U članku je opisana sve otvorenija borba između propalestinskih i proizraelskih snaga unutar industrije zabave. S jedne strane nalaze se umjetnici i drugi radnici iz industrije koji zauzimaju jasan stav protiv izraelskog genocida u Gazi, a s druge strane su branioci Izraela koji, suočeni s nepobitnim dokazima, pokušavaju negirati taj genocid.

Pa ipak, čak ni takvo uokvirivanje nije uspjelo ispričati cijelu priču. Ono što se dešava daleko je značajnije od prepirke među slavnim ličnostima ili "rata otvorenih pisama". Riječ je o dijelu kulturne revolucije koja tinja u američkom društvu – revolucije koja je sada zahvatila najviše slojeve kulturnog establišmenta te zemlje. I u toj borbi Izrael gubi – i to uvjerljivo.

Iako se u članku priznaje da je podrška Palestini postala dovoljno snažna da otvoreno podijeli Hollywood, prikriveni su stvarni razmjeri transformacije koja je u toku, jer je ovaj trenutak predstavljen tek kao "rat" između dvije frakcije.

Mnogo prije nego što su izraelski filmski stvaraoci, produkcijske kuće i glumci ostvarili značajnije prisustvo u Hollywoodu, kulturna infrastruktura ove industrije rutinski je veličala Izrael u svakoj prilici. Film i televizija gradili su blistavu sliku herojske nacije čiji su nastanak i daljnji opstanak prikazivani kao čudo, dok su otimanje imovine i nasilje na kojima je ta priča počivala uglavnom potisnuti iz vidokruga.

Palestinci, Arapi i muslimani u međuvremenu su gotovo uvijek prikazivani u negativnom svjetlu: kao nekulturni i prijeteći "drugi", za koje se podrazumijevalo da nemaju legitimno pravo na civilizaciju, prepoznatljiv moral, historiju ili identitet vrijedan ozbiljnog uvažavanja.

Doista, Hollywood je odigrao centralnu ulogu u sistematskoj dehumanizaciji Palestinaca u zapadnoj popularnoj kulturi. Kada hiljade glumaca, režisera, producenata i umjetnika počnu zauzimati principijelne javne stavove u korist Palestine – često uz znatan profesionalni rizik – onda s punim pravom možemo govoriti o kulturnom zaokretu historijskih razmjera.

Susan Sarandon, Mark Ruffalo, Penelope Cruz, Javier Bardem, Joaquin Phoenix, Tilda Swinton, Olivia Colman, Emma Stone, Cynthia Nixon i Riz Ahmed samo su neka od najzvučnijih imena na sve dužoj listi moralno motiviranih i hrabrih umjetnika koji se suprotstavljaju arhaičnom industrijskom establišmentu.

Priča, međutim, seže daleko izvan okvira Hollywooda. Dovoljno je pogledati veliku kontroverzu koja je nedavno izbila u SAD-u nakon što je Macklemore uklonjen s preostalih nastupa na turneji Eda Sheerana "Loop".

Macklemore je mnogo više od propalestinskog pjevača. Ovaj dobitnik Grammyja, reper i tekstopisac, nadareni je politički narator čija je karijera spojila uspjeh u mainstream umjetnosti s trajnom posvećenošću društvenim ciljevima. Od početka genocida, izrastao je u jedan od najutjecajnijih glasova solidarnosti s Palestinom u SAD-u i šire.

Tokom nedavnih Sheeranovskih koncerata na stadionu MetLife u New Jerseyju, Macklemore je izrazio solidarnost s Palestincima u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, pozvao na "slobodnu Palestinu" i izveo "Hind's Hall", svoju protestnu himnu posvećenu Hind Rajab, šestogodišnjoj palestinskoj djevojčici koju su ubile izraelske snage u Gazi.

Reakcija na Macklemoreov hrabri stav bila je trenutna, ali i predvidiva. Milijarderi koji kontroliraju lokacije i dvorane posegnuli su za oružjem koje im je još uvijek na raspolaganju: finansijskom moći. Robert Kraft, vlasnik stadiona Gillette, odbio je dopustiti Macklemoreu da tamo nastupi.

Sheeran, koji je očigledno potcijenio ozbiljnost situacije, zauzeo je odbrambeni stav.

- Nisam saučesnik - izjavio je, insistirajući na tome da je Macklemoreovo uklanjanje bilo odluka promotora, a ne njegova lična. No, tako mlaka reakcija jednog od najutjecajnijih svjetskih muzičara – naročito dok se umjetnik na njegovoj vlastitoj turneji kažnjava zbog slobode govora – teško se može predstaviti kao politički "neutralan" stav.

U prošlosti bi se priča vjerovatno tu i završila. Macklemore bi bio izoliran, a njegova karijera dovedena u pitanje, dok bi Sheeran, promotori i vlasnici stadiona prošli praktično netaknuti.

Ta su vremena prošla. Globalna solidarnost s Macklemoreom – a samim tim i s Palestinom – proširila se tolikom brzinom da su oni koji stoje iza njegovog uklanjanja bili primorani ponuditi niz odbrambenih i često protivrječnih objašnjenja.

Međutim, šteta je tada već bila načinjena. Sheeran se suočio sa sve glasnijim pozivima na bojkot, protestima, pa čak i zabranom emitiranja njegove muzike na jednoj irskoj radiostanici. Finneas, Lukas Graham i Aaron Rowe povukli su se s turneje, a isto je učinio i Beoga, Sheeranov prateći bend. Umjetnici i javne ličnosti počeli su otvoreno govoriti o genocidu, slobodi izražavanja i moći milijardera da diktiraju političke okvire umjetnosti.

Podkasteri i komentatori na društvenim mrežama također su se aktivirali, dopirući do milionske publike i detaljnije istražujući čitavu kontroverzu. Počeli su propitivati ko je zapravo Kraft, analizirajući njegove dugogodišnje veze s Izraelom, njegovu kampanju protiv pokreta BDS i ogroman finansijski aparat koji stoji iza njegovog političkog lobiranja.

Pokušaj kažnjavanja Macklemorea na kraju je Krafta, Sheerana i cjelokupnu industriju zabave stavio pod nezapamćenu lupu javnosti. Umjesto da utišaju poruku o palestinskoj slobodi, njihovi potezi samo su joj dali dodatnu snagu.

Na koncu, ovdje nije riječ o sukobu dva posvađana umjetnika, baš kao što se ni transformacija Hollywooda ne može svesti na dva tabora koja razmjenjuju otvorena pisma. I jedno i drugo tek su odraz znatno dubljih kulturnih previranja u američkom društvu, gdje ljudi iz najrazličitijih slojeva napokon otvaraju oči pred izraelskim zločinima i ogromnim utjecajem koji Tel Aviv već decenijama ima na njihovu zemlju.

Izuzev povremenih anketa, ova tema rijetko dospijeva na naslovnice. Ali kada se klatno jednom ovako snažno zaljulja, ni Kraftov novac ni stadioni kojima upravlja ne mogu zaustaviti to kretanje.

Niti mogu ušutkati Macklemoreov poklič "Slobodna Palestina", poklič koji danas odjekuje među milionima ljudi širom svijeta, piše Middle East Monitor.