Za vrijeme Osmanlija životinje su bile pažene kao i ljudi. Turci su im davali veliki značaj pa je tako već u 16. stoljeću Murad III objavio ferman u kojem se govori da se životinjama koje se koriste u prevozu robe ne smije stavljati više tereta nego što mogu podnijeti, kao i to da vlasnici trebaju paziti na ishranu životinja. Postojale su i kontrole u kojima se provjeravalo da su životinje dobro hranjene. Također, bilo je zabranjeno da se određene životinje, kada ostare, prodaju mesarima, već su vlasnici bili obavezni da ih dobro paze dok ne uginu.

Godine 1856. objavljen je dokument kojim se naređuje da životinje koje nose teret moraju imati jedan dan u sedmici za odmor. Dan za odmor bio je petak i tog dana i vlasnicima životinja bilo je zabranjeno da ih koriste npr. za jahanje.

Ljubav prema pticama za vrijeme osmanske vladavine uočljiva je i kroz arhitekturu. Naime, na mnogim građevinama napravljene su kućice za ptice. Postojali su i vakufi koji su bili zaduženi za liječenje bolesnih ili ranjenih ptica. Prva bolnica za životinje u svijetu otvorena je upravo u turskom gradu Bursi u 19. stoljeću, i to za ptice selice. “Kuća usamljenih roda” bila je mjesto na kojem su liječene rode koje su iz različitih razloga napustile jato tokom selidbe.

Sultan Bajazid II u svojoj vakufnami ostavio je zadatak da se svake godine izdvoji 30 zlatnika za hranu za golubove koji se okupljaju u Bejazit džamiji u Istanbulu. Osim toga, naredio je i da se angažira  osoba koja će se brinuti za hranu tih golubova. Slično je bilo i s brigom za pse. U vakufnami je stajalo da se izdvoji novac i za kupovinu hrane za pse. U to vrijeme postojali su ljudi koji su prodavali hranu za pse. Građani su mogli ili kupiti hranu pa nahraniti pse ili uplatiti hranu kojom bi ih prodavač nahranio. Za vrijeme Osmanlija u istanbulskom naselju Üsküdar otvorena je i bolnica za mačke.

Ova briga o životinjama u osmanskom periodu pokazuje i odakle ljubav prema životinjama u današnjoj Turskoj. Posebno posljednjih godina, za vrijeme vlasti predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, ljubav prema životinjama sve se više iskazuje i kroz rad institucija. Mnoge turske općine pobrinule su se da skoro u svakom parku ili na trgovima postoje mjesta na kojima se ostavljaju hrana i voda za pse i mačke. Općine imaju i svoje veterinarske klinike kojima građani mogu ili dovesti ili prijaviti ako su negdje naišli na povrijeđenu životinju.

Jedna od najpoznatijih životinja u Turskoj bila je mačka džamije Aja Sofije Gli, koja je rođena 2004. godine i čija se majka zvala Sofija. Rođena je upravo u okruženju Aja Sofije, a ime joj je dao tada jedan od zaposlenih u Aja Sofiji. Gli je godinama živjela u Aja Sofiji i s obzirom na to da Aja Sofiju godišnje posjeti više miliona ljudi, te da je Gli bila omiljena među posjetiocima, tako je postala i mačka koja je najviše fotografirana na svijetu.

Gli nije samo živjela u Aja Sofiji, već je imala i svu drugu potrebnu njegu, kao što je redovno posjećivanje veterinara. Polovinom prošle godine posjetioci su primijetili da Gli nema u Aja Sofiji i, zbog velikog broja upita, objavljeno je i da je Gli bolesna, te da će zbog bolesti nastaviti živjeti mirniji život, odnosno u odvojenoj sobi. Nažalost, zbog starosti, u novembru prošle godine Gli je uginula, a tu vijest prvi je objavio guverner Istanbula Ali Yerlikaya na svojim profilima na društvenim mrežama.

Ipak, Aja Sofija nije ostala bez svoje mačke. Danas stalni gost džamije Aja Sofije jeste mačak Mač (Kılıç), kojeg je općina Pursaklar iz Ankare poklonila Aja Sofiji. Mačak Mač iz Ankare u Aja Sofiju preselio se dok je Gli bila živa kako bi i njoj pravio društvo. Ipak, sada je ostao sam i plijeni svu pažnju posjetilaca. Inače, mačak Mač predak je dugodlakih mačaka, kako kažu u Turskoj, kulturno naslijeđe Anadolije. Jedna od glavnih karakteristika jeste i to što mu je jedno oko plavo, a drugo zeleno. Mač hoda između džemata, sjedi pored imama za vrijeme hutbe, trčkara okolo i pozira. Ima i svoj profil na Twitteru koji prati nekoliko hiljada ljudi. Mač je postao simbol džamije Aja Sofije kao što je to bila i mačka Gli.