Kada je krajem maja Evropska unija odlučila uvesti nove sankcije Bjelorusiji nakon što je ova zemlja prisilila avion Ryanaira da se spusti na njezin teritorij kako bi zadržala disidenta novinara Romana Protaseviča, predsjednik Aleksandar Lukašenko reagirao je oštrim govorom. Uvjeravao je da su oni koji su ga mrzili "unutar i izvan" Bjelorusije "promijenili način napada na zemlju", te ih optužio da žele ugušiti njegovu naciju "modernim hibridnim ratom".

Lukašenko je odgovorio još jednom prijetnjom koja je, a priori, zvučala zlokobno: „Zaustavljali smo protok imigranata i droge. Sad ćete ih loviti i koristiti”. U Bjelorusiji gotovo da nema migranata ili izbjeglica. Ali i to je problem koji se da riješiti.

Vlasti Litvanije objavile su ovih dana da je Lukašenko počeo ispunjavati obećano. Posljednjih sedmica neregularni ulasci na litvansku sa bjeloruske teritorije su se učetverostručili. Početkom prošle sedmkice taj je broj bio 160 ljudi, većinom Iračana, u usporedbi sa samo 46 u 2019. i 104 u 2018. Do petka je taj broj već bio preko 300, a obuhvaćao je i izbjeglice i migrante iz Sirije, Irana i Rusije.

“Očito je da se vodi hibridni rat protiv Litvanije. Tokovi ilegalne imigracije jedno su od sredstava ”, izjavila je ministrica unutarnjih poslova Agné Bilotaité. “Ovi tokovi ilegalnih migranata koji putuju u Litvaniju nisu samo izolirani slučajevi. Dobro su organizirani. Postoje letovi za Minsk", rekla je krajem prošle sedmice. Kaže da Bjelorusi pokušavaju sakriti tragove, "što je znak svjesne politike i djelovanja protiv države Litvanije".

Prošle je sedmice Rustamas Liubajevas, šef VSAT-a, državne granične službe, pokazao videozapise Odbora za sigurnost i odbranu litvanskog parlamenta na kojima se vidi kako bjeloruski funkcioneri brišu otiske stopala na tlu pored granice, nakon što je grupa migranata ušla u Litvaniju.

S druge strane, parlamentarac Laurynas Kasciunas, nakon što je otputovao do granice, istaknuo je da se čini da postoji direktna veza između određenih međunarodnih letova za Minsk i neregularnih ulazaka. "Migracijski valovi su u korelaciji s njima", rekao je.

Iako su brojke ilegalnih ulazaka male, bile su dovoljne za aktiviranje alarma među litvanskim vlastima. Prema nekim nezavisnim bjeloruskim medijima, hiljade izbjeglica i migranata s Bliskog istoka čekaju na ulicama Minska kako bi ih prevezli do granice, gdje im, kako se tvrdi, bjeloruski graničari pomažu u prelasku.

“Protok ilegalnih migranata dolazi do Minska kroz četiri sedmična komercijalna leta od Bagdada i Istanbula do Moskve. Procjenjuje se da bi broj ilegalnih migranata iz Iraka i Sirije mogao doseći 200-300 ljudi sedmično”, upozorava članak pariškog Instituta za proučavanje globalnih prijetnji i demokratija.

“Opseg ovog migracijskog toka ukazuje na to da ga u potpunosti podržava bjeloruski KGB. Isto tako, put kojim migranti dolaze do zemlje otkriva da je FSB Rusije u najmanju ruku svjestan trenda koji čini ovaj migracijski kanal ”, navodi se u dokumentu.

Litvanija dijeli granicu od 680 kilometara s Bjelorusijom, od čega se manje od 40% nadzire elektronskim putem. Zemlja je pojačala svoju graničnu stražu rezervistima i razmatra raspoređivanje vojske. Također je započela izgradnju kampa za smještaj novopridošlih migranata u pokušaju da ublaži pritisak na postojeća skloništa.

"Skoro smo puni", kaže Aleksandras Kislovas, voditelj lokalnog imigracijskog ureda na južnoj granici. "Novi kamp moći će primiti do 350 ljudi", kaže.

Osim toga, Litvanija je obavijestila svoje NATO partnere i zatražila pomoć EU koja bi trebala stići sredinom jula. Evropska komisija ukazala je da ovakva situacija "pokazuje potrebu za evropskim sistemom za upravljanje imigracijom i azilom. Neregularne migracije, kao i dolazak ljudi u Europu kako bi izbjegli rat ili progon, mogu se dogoditi na bilo kojoj od vanjskih granica EU-a .”

Bruxelles još nije komentirao litvanske optužbe protiv Bjelorusije, iako je pokazao spremnost pružiti operativnu potporu Vilniusu. "Ali potreban je strukturni odgovor", izjavili su iz Komisije u priopćenju.

Razlog zašto je, čini se, Minsk odabrao ovu zemlju za metu je otvorena podrška koju Vilnius daje bjeloruskoj opoziciji. Tamo je opoziciona čelnica Svetlana Tijanóvskaya otišla u izbjeglištvo 2020. godine i tamo je uspostavila svoje sjedište, kao i nekoliko bjeloruskih nevladinih organizacija koje su morale napustiti zemlju. U glavnom gradu Litvanije nalazi se i bjeloruski Univerzitet koji je Lukašenko zabranio.

U martu je Bjelorusija službeno zatražila izručenje Tijanóvske, što su litvanske vlasti odlučno odbile. "Radije bismo vidjeli da se pakao zamrzne nego da razmotrimo njihove zahtjeve. Svi oni koji su utočište pronašli u Litvaniji mogu se osjećati sigurno i neće biti izručeni režimima", rekao je litvanski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis.

Neki glasovi već počinju upozoravati na opasnosti koje će dolazak migranata izazvati. “Kampovi su idealna baza za informativne napade. U izbjegličkim kampovima umorna i očajna lica privlače subjektivni pogled kamera i neiscrpan su izvor dezinformacija”, upozorava novinarka Violeta Juodeliené, iz lista Kauno Diena.

“Redakcije će nesumnjivo primati razne anonimne izvještaje o zločinima počinjenim u kampovima i o napadima na lokalno stanovništvo. Kao i 2015., umjetno pogoršana izbjeglička kriza također će se pretvoriti u informacijsku krizu.“

I čini se da je to upravo namjera Lukašenka, koji zna da evropske političare ne čini ništa nervoznijim od naglog dolaska migranata. Čak i ako ih ima samo nekoliko stotina.