Sve je počelo kada su dvije djevojčice, Betty Parris i Abigail Williams, počele pokazivati neobične simptome, uključujući napade i histeriju. Lokalni ljekar nije mogao pronaći medicinsko objašnjenje za njihove simptome, pa je zaključio da su pod utjecajem vještičarenja. Ovo je pokrenulo lavinu optužbi i histerije koja je zahvatila cijelu zajednicu.

Tokom suđenja, više od 200 ljudi je optuženo za vještičarenje, a 20 ih je pogubljeno. Većina optuženih su bile žene, ali među njima je bilo i nekoliko muškaraca. Suđenja su bila obilježena nepravdom, jer su optuženi često bili osuđeni na temelju sumnjivih dokaza i prisilnih priznanja.

Na današnji dan, 22. septembra 1692. godine, osam osoba je obješeno, što je označilo kraj masovnih pogubljenja. Među njima su bile Martha Corey i Mary Easty, koje su do posljednjeg trenutka tvrdile svoju nevinost.

Martha Corey je bila ugledna članica crkve u Salemu, ali je postala sumnjiva kada je izrazila skepticizam prema optužbama za vještičarenje. Njena sumnjičavost je izazvala bijes, i ubrzo je i sama optužena. Tokom suđenja, Martha je ostala čvrsta u svojoj nevinosti, ali je ipak osuđena i obješena 22. septembra 1692. godine. Njena smrt je bila posebno šokantna za zajednicu zbog njenog uglednog statusa.

Mary Easty je bila sestra Rebecce Nurse, još jedne žrtve suđenja. Mary je bila poznata po svojoj pobožnosti i mirnom karakteru. Nakon što je optužena, provela je nekoliko mjeseci u zatvoru prije nego što je konačno osuđena na smrt. Njena posljednja molba sudu, u kojoj je tražila da se zaustave suđenja kako bi se spriječila daljnja nepravda, ostala je zapamćena kao dirljiv apel za pravdu. Mary Easty je obješena 22. septembra 1692. godine.

Rebecca Nurse je bila starija žena, također ugledna članica crkve, koja je bila optužena za vještičarenje. Njeno suđenje je bilo jedno od najkontroverznijih, jer su mnogi članovi zajednice vjerovali u njenu nevinost. Uprkos tome, Rebecca je osuđena i obješena 19. jula 1692. godine. Njena smrt je izazvala veliko nezadovoljstvo i sumnju u legitimnost suđenja.

Giles Corey, muž Marthe Corey, bio je jedina osoba koja je umrla pod mučenjem tokom suđenja. Kada je optužen za vještičarenje, odbio je izjasniti se krivim ili nevinim, što je bio način da zaštiti svoju imovinu od konfiskacije. Kao rezultat toga, bio je podvrgnut “peine forte et dure” - mučenju stavljanjem teških kamenja na njegovo tijelo. Giles Corey je umro 19. septembra 1692. godine, a njegove posljednje riječi su bile “više težine”, što je postalo simbol otpora i hrabrosti.

Ova suđenja su postala simbol opasnosti od masovne histerije i neosnovanih optužbi. Danas se često koriste kao primjer kako strah i predrasude mogu dovesti do ozbiljnih nepravdi. Naravno, ovaj slučaj postao je dio američke popularne kulture u svim mogućim žanrovima.