Ove godine obilježava se dvije stotine godina od rođenja francuskog hemičara Louisa Pasteura (1822.-1895.). Njegovo je ime neraskidivo povezano s toplinskim procesom koji je odgovoran za smanjenje prisutnosti patogenih agenasa, pasterizacijom, ali njegovo nasljeđe na području mikrobiologije ide mnogo dalje.
Od početka svoje istraživačke karijere pokazao je posebnu osjetljivost za procese fermentacije vina i piva, otkrivši da je upravo prisutnost mikroorganizama odgovorna za proces kojim su alkoholna pića gubila organoleptička svojstva i s vremenom se ukiselila.
Kako bi izbjegao ovaj neugodan proces, 1864. godine razvio je metodu za njihovu sterilizaciju, koja se u osnovi sastojala od zagrijavanja pića kako bi se uklonile bakterije, što je bio prvi korak dobro poznatog procesa pasterizacije.
Godinu kasnije, francuska vlada zatražila je njegovu pomoć u rješavanju uzroka strašne bolesti koja je ubijala svilene bube na jugu Francuske. Pasteur je poduzeo istragu koja je kulminirala nakon četiri duge godine rada i koja je omogućila francuskoj vladi da stane na kraj epidemiji.
Od 1870. svoju istraživačku djelatnost usmjerava na područje zarazne patologije s razvojem klice ili mikrobne teorije, prema kojoj zarazne bolesti uzrokuju mikroorganizmi. Ovo postignuće je bio početni signal za razvoj vakcina.
Prva je došla 1881. godine kada je započeo studije antraksa kod ovaca i pripremio prvu vakcinu s atenuiranim bakterijama. Demonstracija njegove učinkovitosti ne može biti dramatičnija, vakcinisao je pola stada ovaca dok je u drugu polovicu ubrizgao patogen (Bacillus anthracis). Vakcinisane životinje su preživjele, ostale su umrle.
Četiri godine kasnije, nakon nekoliko testova na životinjama, primijenio je vakcinu protiv bjesnila na prvo ljudsko biće, devetogodišnjeg dječaka po imenu Joseph Meister, kojeg je četrnaest puta ugrizao bijesni pas. Zahvaljujući vakcinisanju protiv virusa uspio mu je spasiti život. Potaknut dobrim rezultatima, nastavio je primjenu atenuiranih patogena na druge bolesti, kao što je antraks, postavljajući temelje za moderno vakcinisanje.
Među njegovim učenicima posebno su se isticala trojica: Emile Roux, Alexandre Yersin i Albert Calmette. Pierre Paul Emile Roux (1853-1933) ne samo da je blisko sarađivao sa svojim učiteljem u razvoju prve vakcine protiv bjesnila, već mu dugujemo i prva istraživanja seruma protiv difterije.
Alexandre Yersin (1863.-1943.) bio je švicarski liječnik koji se pridružio Pasteurovoj grupi saradnika i kasnije otkrio mikroorganizam koji je izazvao kugu i koji njemu u čast nosi njegovo prezime (Yersinia pestis).
Albert Calmette (1863-1933), zajedno s veterinarom Jean-Marie Camilleom Guérinom, razvio je soj tuberkuloze Mycobacterium bovis, s kojim je bilo moguće razviti prvu vakcinu protiv tuberkuloze (BCG).
Na inicijativu Pasteura, 14. novembra 1888. godine otvara svoja vrata Pasteurov zavod. Od tog trenutka počela je borba koja do danas nije završila i koja se proširila protiv bjesnoće, difterije, tetanusa, tifusa, žute groznice, tuberkuloze, zike ili AIDS-a. Ne treba zaboraviti da je upravo tamo 1983. godine prvi put izoliran virus ljudske imunodeficijencije.