Specijalista opće medicine, dopredsjedavajuća u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Smiljana Viteškić rijetko se odlučuje na razgovor s novinarima. Kako u prvom intervjuu za Stav govori, uvijek je više bila za to da umjesto riječi njeni rezultati pokažu ko je i šta je. Ova rečenica se do sada, mora se priznati, pokazala istinitom. Iako poprilično tiha, Smiljana Viteškić cijeli život iznova i iznova dokazuje da je spremna za najveće izazove. Iako je imala dvoje maloljetne djece, na samom početku Agresije na našu domovinu bespoštedno se odlučuje priključiti Armiji Republike Bosne i Hercegovine, gdje biva dio sanitetske ekipe. Po okončanju rata, vraća se poslu na primarnom nivou pružanja zdravstvene skrbi, a već dugo je i u politici. Njen nesebičan životni, poslovni, ali i politički put doveo je do toga da rukovodstvo Stranke demokratske akcije odluči Smiljanu Viteškić ponovno staviti na kandidatsku listu za Skupštinu Kantona Sarajevo, i to na mjestu broj pet.
STAV: Vi ste i prije SDA bili u politici, bili ste u Socijaldemokratskoj partiji. Šta je dovelo do toga da postanete dio SDA?
VITEŠKIĆ: Privukli su me prvenstveno ideja te odlučni i hrabri ljudi koji su njeni funkcioneri i članovi. Prije nego što ću postati članica SDA, povukla sam paralelu između SDP-a, moje tadašnje partije, i SDA, stavila na papir sve prednosti i mane. U jednom momentu čak sam osjetila da sam u SDP-u višak. Ja sam u toj partiji znala čekati i po osam mjeseci da me primi na sastanak neko iz rukovodstva, dok u SDA naprosto nema događaja a da mi predsjednik Bakir Izetbegović ne priđe i pruži mi ruku. Čak mi se jednom i zahvalio samo na tome što sam odlučila biti dio SDA. To je za mene puno! Znate, SDA je mnogo otvorenija ma kako to neki cijenili. Uz to, SDA je najdržavotvornija stranka. Možda i jedina državotvorna stranka, što me je svakako opredijelilo za ovu političku organizaciju. Da ne govorim o tome da je SDA kao politički faktor organizirala i otpor 1990-ih godina. Sve u svemu, vrlo je teško biti žena u politici. Nerijetko ste izloženi mobingu i ponižavanjima, ali kroz sve to ipak se na kraju nekako prođe.
STAV: Smiljana Viteškić žena je dokazane hrabrosti. Kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine domovini ste u najtežim vremenima, u periodu Agresije, služili 1.075 dana. Kakva Vas sjećanja vežu za taj period?
VITEŠKIĆ: To je sigurno najteži period života mnogih od nas koji smo se zatekli tu od 1992. do 1995. godine. Iako mogu bez sustezanja kazati da je to bio najteži period mog života, izuzetno sam ponosna na služenje domovini. U tom periodu čovjek se nagledao svega i svačega te je i proživio sve i svašta. Primjera radi, samo da uzmete u obzir moje izbjeglištvo s Ilidže na Alipašino Polje, s dvoje male djece, a onda i premještanje s Alipašinog Polja na slobodne ilidžanske teritorije – puno je. Kamoli i sve ostalo što je čovjek doživio i proživio. Moji roditelji su živjeli u Sokolović-Koloniji i moj otac je već u to doba bio veliki poštovalac politike prvog predsjednika rahmetli Alije Izetbegovića. Bio je penzioner i pomnije je pratio politička kretanja. Kada je nastupila ta prokleta 1992. godina, naše komšije, koje će nas kasnije napasti, smislili su igricu kroz koju će na kraju procijeniti ko je na njihovoj strani, a ko nije. Išli su od vrata do vrata svima za koje su pretpostavljali da su srpske nacionalnosti i tražili prilog za tobožnju izgradnju pravoslavne crkve. Pošto je moj muž, koji je umro 1999. godine, bio musliman, pošto smo oboje radili, on u “Famosu”, a ja u Domu zdravlja, pošto smo imali dvoje male djece, odlučili smo ne dati prilog i držati se dalje od bilo kakve komunikacije s njima jer se već znalo u kojem će smjeru krenuti događanja. Čim je počelo s pucanjem, mi smo se morali pokupiti i premjestiti na Alipašino Polje. Ondje smo se odmah muž i ja prijavili u Štab Teritorijalne odbrane “Stela”. Muža su nakon nekog vremena rasporedili na liniju u Stari Grad, dok su mene, nakon dvosedmične provjere, pozvali da dam svoj doprinos u sanitetskoj jedinici. Ja sam tokom čitavog rata bila u sanitetu. Imam oko četiri godine vojnog staža jer ostatak otpada na radnu obavezu. Bilo je rijetkih momenata kada su ambulante proglašavane civilnim, a ne vojnim, što se tada smatralo radnom obavezom umjesto vojnom. Najprije smo bili stacionirani na Trgu ZAVNOBiH-a, gdje smo svjedočili hororu – stalnom granatiranju, masakru i rijekama krvi. Kada se prokopao tunel, načelnik Saniteta Prvog korpusa ARBiH rahmetli Jasmin Merdžanić obezbijedio mi je da s djecom budem prevezena do tunela, a iz njega da odem do roditelja u Sokolović-Koloniju. Muž je, naravno, ostao u Starom Gradu jer nije mogao dobiti prekomandu. Dakle, ostatak rata provodim u Sokolović-Koloniji, u 4. viteškoj motorizovanoj brigadi, jer ni tamo nije bilo civilne ambulante. Na kraju, kada se čovjek osvrne, mislim da je ipak sve dobro prošlo. Žao mi je samo što sam rano ostala bez muža. Rekoh, umro je 1999. godine, vjerovatno je na njega posljedice ostavio rat i sve ono što se zbivalo u tom razdoblju.
STAV: U mandatu iza nas bili ste na mjestu dopredsjedavajuće Skupštine Kantona Sarajevo. Mandat je najprije obilježilo formiranje vlasti od šest stranaka, koje su se okupile kako bi, na neki način, uzurpirale vlast, ali i smjenjivanje vlasti dva puta. Također, nikako se ne smije izostaviti ni pandemija virusa korona. Sve u svemu, bilo je dosta intenzivno. Po čemu ćete pamtiti protekle četiri godine?
VITEŠKIĆ: Tako je, bilo je zaista intenzivno i sve se brzo događalo. Sigurno je za mene jedan od najvažnijih momenata bilo formiranje Vlade Kantona Sarajevo na čelu s premijerom Mariom Nenadićem. Do toga je došlo, možda ću sada biti malo i neskromna, nakon što sam kao dopredsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo sazvala i održala sjednicu 28. decembra 2019. godine, na kojoj je došlo do smjene vladajuće garniture koju je činila “Šestorka”. Tada sam, sjetit ćete se, totalno neosnovano optužena da sam zloupotrijebila položaj i tako počinila krivično djelo, za šta je Kantonalno tužilaštvo kasnije utvrdilo da nije bio slučaj. Preuzeli smo vlast, ali sami znate kako funkcionira donošenje odluka kada u skupštinskoj sali imate knap ruku. Teško je to išlo. Ipak, Vlada Kantona Sarajevo s premijerom Mariom Nenadićem na čelu bila je i više nego odlična. Na nesreću, tada se javlja pandemija virusa korona, koja je dosta poremetila ranije zacrtane planove, ali opet smo se dobro nosili s njom. Bez mnogo populizma i samohvale, urađeno je najviše što se moglo uraditi – obezbijedio se kadar, nabavila se potrebna medicinska oprema, pomogli su se svi nivoi zdravstvene zaštite... Na samom se početku tadašnji načelnik Općine Ilidža Senaid Memić također u potpunosti stavio na raspolaganje Domu zdravlja u ovoj sarajevskoj općini, kupio je medicinske kontejnere, lijekove, maske, rukavice i zaštitna odijela, ali, eto, neki drugi su to na kraju pripisali sebi. U konačnici, više to nije ni važno, bitno je da smo skoro stali u kraj ovoj pošasti.
STAV: Glavni grad je za vrijeme mandata Maria Nenadića, u jeku pandemije virusa korona, ostao bez ministra zdravstva Rusmira Mesihovića, a kasnije je na ovu funkciju došao Haris Vranić. Kako generalno gledate, s pozicije stručnjaka iz oblasti medicine, ali i političara, na gibanja u oblasti zdravstva u protekle četiri godine?
VITEŠKIĆ: Iskreno, mnogo sam se radovala kada sam čula da na poziciju ministra zdravstva dolazi Rusmir Mesihović. To je čovjek s velikim i ljekarskim i političkim iskustvom tako da sam imala pravo nadati se da će njegov mandat biti dosta uspješniji nego što se to, nažalost, ispostavilo. Međutim, u njegovom slučaju ne bih sudila. Čovjek je obrazložio da se zbog zdravstvenih tegoba povlači s funkcije, i to je bio sasvim korektan potez. Kolega Rusmir Mesihović vrlo brzo dobio je zamjenu u Drašku Jeličiću, tadašnjem kantonalnom ministru privrede. Vjerovali ili ne, on je Zdravstveni savjet Ministarstva zdravstva KS, čija sam bila predsjednica, a što je bilo izuzetno važno tijelo u okviru tog resora, hitno pozvao na konsultacije u vezi s novonastalom situacijom oko pandemije. Ovo tijelo sačinjavali su vrhunski stručnjaci iz oblasti medicine: Bakir Nakaš, Šaban Redžović, Mediha Avdić, Amra Ajanović, Sakib Katana i još mnogi. Mi smo danonoćno pratili koliko se brzo pandemija širi i radili na njenom suzbijanju, ali čim je došlo do smjene vlasti, do imenovanja Harisa Vranića na funkciju ministra zdravstva, i ovaj je savjet smijenjen. Draško Jeličić, čovjek iz privrede, tako je sistematično pristupio poslu na terenu koji je za njega neprirodan, tj. na terenu medicinske znanosti, da je to svake hvale vrijedan čin. Ministar Haris Vranić poslao mi je jako ružan dopis u kojem stoji da nismo radili i da nas zbog toga sklanja. Uredu, to je savjetodavno tijelo Ministarstva zdravstva KS, imao je zakonsko pravo na takav čin, ali mislim da je bio krajnje ružan. To bi trebao mijenjati u svom ponašanju, a i slušati savjete struke kako bi svima bilo bolje.
STAV: Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, na čelu s resornim ministrom Harisom Vranićem, prezentiralo je i novi pravilnik o zdravstvenim uslugama. Kako je to predstavljeno, novi pravilnik o zdravstvenim uslugama skratit će čekanje pacijenata na određene zdravstvene usluge. Kako Vi gledate na ovaj potez?
VITEŠKIĆ: To je preferiranje privatne prakse, ništa drugo. Suština je da, ako dugo čekate u javnim zdravstvenim ustanovama, pravilnikom će biti omogućeno da kao pacijent dobijete uslugu u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Umjesto da se radi na poboljšanju javnih ustanova, ljudi se usmjeravaju na privatne zdravstvene ustanove. I tako ova vlast funkcionira od starta – privatni vrtići, privatne škole, privatne medicinske ustanove... To mi nije baš najjasnije, ali tako to rade.
STAV: Osim što ste bili dopredsjedavajuća Skupštine KS, bili ste i delegat iz reda Srba u Domu naroda FBiH. Često se Vašoj političkoj organizaciji SDA spočitavalo popuštanje upravo u ovom domu?
VITEŠKIĆ: To su smiješne optužbe. Samo je sedam delegata SDA bilo u Domu naroda FBiH – šest Bošnjaka i jedan Srbin, tj. ja. Kada uzmete u obzir Klub Bošnjaka, koji bi trebao biti bez obzira na stranačku pripadnost, jak kao stijena, vidite da oni Bošnjaci koji nisu u SDA usmjeravaju svoj strelice na sunarodnjake koji dolaze iz ove političke stranke, dok im neprijatelji i naroda i države smještaju. Primjerice, Hrvati su izuzetno koherentni u ovom organu, djeluju organizirano i jedinstveno, pa im je svakom rušilačkom potezu nužno odgovoriti istom mjerom – organizirano i jedinstveno. Ja, što bih posebno voljela istaći, nikada nisam niti bih opstruirala bilo koju odluku koja je dobra za moj narod – srpski, ili hrvatski, štaviše, ali sam svakako protiv bilo kojeg poteza koji je usmjeren protiv moje države.
STAV: S obzirom na to da ste osoba koja je svoj profesionalni angažman posvetila JU Dom zdravlja KS i unapređenju primarne zdravstvene zaštite, sigurno nam možete kazati kakvo stanje trenutno vlada na ovom nivou pružanja zdravstvene njege?
VITEŠKIĆ: Mislim da nije dobro. Pod jedan – nedostaje stručan kadar. Evo, pratim situaciju u Domu zdravlja na Ilidži, gdje sam jedno vrijeme obavljala i funkciju direktorice. Imamo kontakte kako s kolegama ljekarima i drugim medicinskim i nemedicinskim osobljem, ali i korisnicima usluga i oni mi to govore. Ako pratite konkursnu proceduru, ona sama za sebe govori – sve predugo traje, sve je na čekanju. Nisam sigurna da li je ovo istina ili ne, ali pri potpisivanju novog kolektivnog ugovora između predstavnika Vlade Kantona Sarajevo i sindikata čula sam da je traženo da na konkursima bude prisutan član sindikata. To je apsolutno nemoguće. Član sindikata naprosto se ne smije miješati u te poslove. Osim problema s kadrom, oprema se slabo obnavlja, a i vozni park je na izdisaju. O svemu tome trebalo je povesti računa. Ljekara ima na birou za zapošljavanje i sigurno ih je bilo moguće angažirati. Moj stranački i skupštinski kolega Haris Zahiragić tražio je da se svi ljekari s biroa za zapošljavanje zaposle jednu godinu kako bi imali odrađen pripravnički staž i kako bi mogli ići na specijalizaciju, ali svjedoci smo da se u vezi s tim ništa nije učinilo.
STAV: Cijeli svoj i životni i radni vijek vezani ste za Ilidžu. Nakon dugo godina SDA je izgubila vlast u ovoj sarajevskoj općini, tj. trenutno je na mjestu načelnika Nermin Muzur iz NiP-a, dok glavnu riječ u skupštinskim klupama vodi “Trojka”.
VITEŠKIĆ: Vidite, ja za svog političkog heroja uzimam Amera Ćenanovića, drugog postratnog načelnika Općine Ilidža, koji mi je i dok sam bila u SDP-u govorio da bi jednog dana volio da se nađem na listi njegove stranke. Radio je perfektno. Svjedokom sam i vladavine Huse Mahmutovića, izuzetnog čovjeka i načelnika. Zatim dolazi Senaid Memić, operativac, čovjek koji je uvijek bio na terenu i gradio. Ovo što radi sadašnja vlast i čime se hvali uglavnom su projekti iz ladice koji su ostali prethodnicima Nermina Muzura. Jednostavno, ne vidim ništa novo. Oni govore samo o pruzi. OK, ali o njoj se priča već godinama. Bivši ministar saobraćaja Kantona Sarajevo Adi Kalem potpisao je javnu nabavku za rekonstrukciju pruge; na inicijativu Mirze Čelika i Fikreta Prevljaka u Skupštini Kantona Sarajevo otvorena je tema rekonstrukcije pruge, to su sve fakti.
STAV: Nalazite se na petom mjestu liste kandidata SDA za Skupštinu Kantona Sarajevo. Za šta ćete se zalagati u nastavku političkog djelovanja ako dobijete podršku za ponovni ulazak u ovo zakonodavno tijelo?
VITEŠKIĆ: U politici se nikada ne zna. Ako ne prođem, svakako sam počašćena i zahvalna na povjerenju koje uživam u matičnoj političkoj organizaciji. Možda sam čak malo i tužna što neko mlađi s Ilidže nije dobio priliku, ali odluka je takva kakva je. Ako prođem, radit ću na onome što najbolje znam – trudit ću se poboljšati zdravstveni sistem i socijalne usluge. Osim toga, treba sigurno obratiti veću pažnju i na boračku populaciju, koja i dalje ima neriješene probleme. Nikako ne smijemo zaboraviti ni kulturu sjećanja. Ja stvarno želim da se odluka o obilježavanju značajnih događaja iz perioda od 1992. do 1995. revidira i da se na spisak bitnih godišnjica uvrste i još neka dešavanja iz najtežeg perioda u modernoj historiji Bosne i Hercegovine. Pokušavano je revidiranje, ali još nije do njega došlo. Ko je bio sudionikom ovih događaja, taj najbolje zna o čemu govorim.
STAV: Prije četiri godine, tj. na Općim izborima 2018. godine NiP je ostvario dobar rezultat, očito populistički manipulirajući glasačima. Mislite li da su birači već počeli biti svjesni činjenice da “alternativa” zapravo nije alternativa?
VITEŠKIĆ: Jesu. Predizborna kampanja u punom je zamahu i već se vidi razlika. Općinski odbor SDA Ilidža na predstojećim izborima ima deset kandidata i, iskreno govoreći, niko nije očekivao ovakvu euforiju među našim sugrađanima kakva vlada ovih dana. U utorak je bio predizborni skup u Sokolović-Koloniji, gdje su moji roditelji imali kuću, gdje sam provodila svoje djetinjstvo i mladost. Mi smo se naprosto oduševili posjetom. Ljudi su postali svjesni činjenice ko je državotvoran i ko čisti svoje redove, a ko je populista.
