Sedamnaesti je septembar 2022. godine po Isau, a. s. Kraj je ljeta, a kiša koja pada od jutarnjih sati najavljuje jesen. Iz Konjica putujem prema Nevizdracima i Treboju, pitomim selima u dolini Neretvice. Od Nevizdraka do Bolobana, jednoj od mahala Treboja, put je prilično uzak tako da se mora, htio ili ne, voziti oprezno, a ukoliko iz suprotnog pravca naiđe vozilo, jedan od vozača mora voziti u rikverc do prvog proširenja puta gdje se mogu mimoići. Za ovdašnje ljude to je rutina i ne stvara im nikakav problem. Navikli su bili i na gore, na makadam. Danas je taj put asfaltiran. 

Negdje u sredini mahale Bolobani, blizu mjesne džamije, svraćam u kuću Ahmeda Hojke Bolobana, poduzetnika, s kojim sam odavno dogovarao da zajedno posjetimo izletište zvano Velike vode. Ahmed gotovo svaki vikend ili drugi slobodan trenutak dolazi u rodno selo da napuni baterije mirisom zavičajnih ljepota. Dok parkiram automobil, kroz otvoreni prozor dopire miris bestilja koji dolazi iz prizemlja njegove kuće. Vatru loži i dodaje nove kilograme ispučenih šljiva Hojkin sin Elmedin, koga svi poznaju kao Dinu. Dino mi objašnjava da je bestilj organski proizvod koji se peče na tradicionalan način. Proizvodi se od domaćih šljiva. Hojko je preko PIK-a nabavio ložište za vatru i kazan, te mješalicu na električni pogon, tako da se tih pet-šest sati, koliko traje pečenje bestilja, ne mora ručno miješati. Ovaj mladi momak nema kompleks da pomaže roditeljima u ovim hairli poslovima. 

BESTILJ I PINDŽUR  

Dok mi Dino objašnjava tehniku pečenja bestilja, pristiže Ahmed i govori: “Moje šljive idu u bestilj. I oni koji, nažalost, peku rakiju, morali bi znati da je upotreba šljive u halal-proizvode isplatnija nego da ide u alkohol. Ove godine ubrali smo oko pola tone šljiva i sve će završiti u bestilju. Uživam u ovom poslu. Ove organske proizvode radim za svoju porodicu, pa za naš restoran 'Vidikovac' u Konjicu i za hedije prijateljima. Izgradnja mosta preko Jablaničkog jezera u Čelebićima dobar broj sela Neretvice približila je gradu Konjicu. Kamo sreće da se uradio u vrijeme kad se gradila brana. Zasigurno bi manje porodica odselilo u Konjic, Mostar, Sarajevo. Kao što vidiš, od našeg voća i povrća može se proizvesti zdrava hrana, a mogu se smanjiti i izdaci za pijacu. I oni koji nemaju zemlje mogu iznajmiti na našim selima. Bitno je da čovjek voli raditi. Toliko je neobrađene zemlje. Imamo jednog farmera koji ima ovce i koze, te proizvodi kvalitetan ovčiji i koziji sir. Nažalost, tek nekoliko domaćinstava drži krave.” 

Razgovoru i kahvi pridružuje se i njegova supruga Ismihana, koja je ponajviše uradila na pučenju šljiva. Imala je čak i mobe od žena iz komšiluka. O proizvodnji domaće, zdrave hrane kaže: “Rođena sam u komšijskim Boždarevićima. Udala sam se u januaru 1991. Meni je zadovoljstvo doći na selo. Ovdje se rasteretim od svakodnevnih obaveza, od gradske vreve. Ovdje se odmaram. Zadovoljstvo mi je da pripremam zimnicu. Ovdje vrijedni domaćini od vlastitih šljiva peku bestilj i džem, od jabuka cijede sok, a od paprike, paradajza i patlidžana peku ajvar, te od paprike i paradajza – pindžur. Ljudi treba da se bez kompleksa okreću selu. Ne treba da zaborave selo, mjesto gdje su rođeni i odrasli. Žalosno je ostaviti napuštenu i zapuštenu kuću, kuću u paučini. Evo, dok pričam o ovome, sva se naježim. Izmišljaju neke druge destinacije, hodaju negdje drugo, nigdje veze s vezom. Na selu spojim ugodno s korisnim. Pečem bestilj, džem, ajvar, pindžur...” 

VELIKE VODE I RADNICI IZ NEPALA 

Poslije degustacije bestilja i ajvara Ahmed i ja polazimo do izletišta Velike vode, koje se nalazi na hiljadu metara nadmorske visine. Nastavljamo put kroz Perize i Avdiće i penjemo se kroz živopisne voćnjake u kojima po rodu dominiraju kesteni. Na cestu izlijeće zec koji je nekim čudom preživio u ovim voćnjacima. Brži je od Ahmedovog džipa po ovom makadamu. Što se više približavamo platou Velike vode, kesteni su sve bolji. Negdje sam pročitao da voćarski stručnjaci smatraju da kesten uspješno rađa do 1.200 metara nadmorske visine. Prolazimo pored velikog nasada kestena Zavičajnog udruženja za zaštitu spomenika i kulturnog nasljeđa (SIN) “Neretvica”. Cilj je bio da se novim nasadima zanove kestenjari Neretvice u kojima prevladavaju stara stabla ove plemenite voćke. Budući da su ove sorte otporne na bolesti kestena, s njih će se u budućnosti uzimati kalemi za domaće sorte.  

Izvor Velike vode, koji se nalazi na hiljadu metara nadmorske visine, nije presušio ni ovog toplog ljeta. Ahmed mi pokazuje salivenu ploču na objektu gdje će se sagraditi veliki šadrvan na kojem će izletnici i putnici namjernici moći sjediti, ručati, odmoriti se s pogledom na hladni izvor Velike vode. S ovog platoa pruža se divan pogled na Jablaničko jezero, dolinu Neretvice, Prenj, Bokševicu. 

Velike vode su idealno mjesto za izlet, odmor. Od Bolobana su udaljeni nešto više od četiri kilometra. Kad bi se put asfaltirao, bilo bi mnogo više izletnika. 

Kiša je povećala intenzitet padanja pa nemamo mogućnosti da prošetamo ovom divnom merajom. Prinuđeni smo vratiti se. I dok se spuštamo krivudavom i na momente strmom cestom, pitam Ahmeda je li tačna informacija da građevinski poduzetnici moraju uvoziti radnike, na šta on odgovara: “Tačna je informacija. Budući da sam vlasnik firme 'Bujice', čija je osnovna djelatnost izgradnja hidrograđevinskih objekata, uređenje i regulacija korita i vodotoka, vodovodnih i kanalizacionih sistema, a u nedostatku domaće radne snage, bio sam prinuđen aplicirati za uvoz radne snage iz inostranstva. Od marta ove godine radim na tome, a početkom septembra dobio sam 13 radnika iz Nepala. Vjerujem da su ovo prvi radnici iz Nepala u našoj zemlji. Plaća u Nepalu je 100-120 eura, a ovdje je od 500 do 800 eura, ovisno o kvalifikaciji i poslu koji radi. Imaju besplatno stanovanje i dva obroka. Isplati im se. Treba apelovati na odgovorne da ubrzaju proceduru dolaska stranih radnika. Nadam se da će se povećati i kvota uvezenih radnika. Jer već sada privredi Bosne i Hercegovine treba mnogo radnika.” 

GODIŠNJICA LOVAČKOG DRUŠTVA “NERETVICA” 

Ahmed ostaje s hanumom Ismihanom da peče bestilj, a ja se iz Bolobana spuštam u Nevizdrake, a odatle regionalnim putem produžujem do Parsovića. U 16 sati zakazana je prigodna svečanost u povodu 25 godina Lovačkog društva “Neretvica”. Okupljanje lovaca desit će se u sportskoj dvorani JU Osnovne škole “Parsovići”. Dok pristižu lovci u salu, na školskom stadionu kuha se lovački grah za zajednički ručak, a kuhar Nusret Kozić Nusro trudi se da bude dobro skuhan i ukusan. Među zvanicama su gradonačelnik Konjica Osman Ćatić i Edin Mušić, član Predstavničkog doma državnog parlamenta Bosne i Hercegovine i predsjednik Kantonalnog odbora SDA Hercegovačko-neretvanskog kantona, te predstavnici Federalnog i nekolicine gradskih i općinskih društava.  

U svom govoru predsjednik Asim Grlica, kome je ovo drugi mandat na čelu ovog Lovačkog društva, objašnjava da je LD “Neretvica”, Buturović-Polje postalo prvo Lovačko društvo u FBiH koje je dobilo lovište u zakup. Također, LD “Neretvica” je i prvo lovačko društvo u Federaciji BiH koje je pristupilo izradi Lovnoprivredne osnove i prvo koje je dobilo saglasnost na istu.  

LD “Neretvica”, također, pruža materijalnu i moralnu podršku drugim udruženjima i organizacijama, kao i svim sportskim aktivnostima, te ostvaruje dobru saradnju sa susjednim lovačkim društvima. Na kraju, posebno bih naglasio aktivnosti na animiranju i edukaciji mladih ljudi, odnosno podmlatka, za koje, tokom godine, organizuju više stručnih predavanja i seminara, što predstavlja ulaganje u budućnost. 

Nakon ručka s lovcima vraćam se u Sarajevo. Blagorodna kiša još uvijek pada i prati me do Sarajeva.