Bošnjak koje vjere bio da bio, on je opet osto pri svojoj narodnosti; vazda i uvijek svaki bosanski muhamedanac veliki je musloman – možebit veći neg oni što živu u Arabiji – ali se nije nikad svoje narodnosti odrekao, već ju je vazda dobro čuvao kano svetu stvar.
Bošnjak ako je postao velikim vezirom kao Mehmed-paša Sokolović i mnogi drugi, opet je bratimski ljubio naš narod i nije nikad na svoju domovinu zaboravio, nego joj je uvijek od koristi bio, kao što je isti taj veliki vezir sagradio iz svoga vlastitog džepa u Višegradu na Drini glasovitu ćupriju (most), koja je jedan historički spomenik, što vijekove i vijekove traje; i kako turske historije dokazuju, da se je za vremena njegova vezirovanja u njegovoj velikoj kancelariji u Carigradu, našijem jezikom govorilo, a nas Bošnjaka po svoj turskoj carevini mnogo po najvažnijim državnim službama namjestio, što su mu Osmanlije jako zamjerali.
Da se je salila narodnost u vjeru, te da se ne pazi na narodnost, ne bi se Bošnjaci toliko puta sa svojim halifom (sultanom) tukli i borili za svoje pravo i običaje. To najbolje svjedoči posljednja bitka Husein-kapetana Gradaščevića, koji je s Bošnjacima velikog vezira (sadrazema) Rešid-pašu kraj Kosova potukao.
Kada nas nije turska vlada kroz četiri stotine godina učinila da budemo “Turk” ili “Manov”, – otklen da bi nas današnja vlada pomađarila! Mi ne vidimo da tko o tome što misli, ili za to štogod radi. Mi možemo biti s Mađarima dobri prijatelji, kao i sa svakim drugim kojinam dobro želi.
Što može bit Bošnjak drugo nego je? – Stara je riječ: “Što bešika zaljulja, to motika zakopava”.
„Bošnjaci o Bosni i sebi“; Dijana Hadžizukić, Nehrudin Rebihić, Sead Šemsović; Edicija „Bošnjaci“, 2018.
Književnost Bošnjaka obuhvata znatno širi prostor od prostora Bosne, a ideja Bosne i bošnjaštva pristuna je kako u Bosni i Sandžaku, tako i u djelima bošnjačkih pisaca u egzilu. Ova knjiga predstavlja književni antologijski zbir onoga što su Bošnjaci pisali o Bosni i sebi od srednjovjekovlja do danas. Ona dokazuje da svoj specifičan odnos prema Bosni Bošnjaci nisu mijenjali od vremena kada bosanski pataren liježe u “zemlju svoju plemenitu”, pa preko književnosti na orijentalnim jezicima, do pjesnika romantizma, modernizma ili postmodernizma. Bošnjaci u Bosni ne vide samo geografski prostor, državu pa čak ni tek ideju, oni u njoj vide svoj prapočetak i svoj konačni kraj.
