Britanka Jane Digby je na prvi pogled, kao i gotovo sve aristokratke s početka devetnaestog stoljeća, odavala dojam neozbiljne žene, s vječnim osmijehom na usnama, koja je bila izuzetno zadovoljna udobnošću i mirnoćom svog života u kojem nije bilo mjesta ni nevolji ni brizi. Ali stvarnost je bila sasvim drugačija. U Jane je buktila nezaustavljiva želju za slobodom.

U to doba žene su bile potisnute u drugi plan. Oni iz više klase, poput Jane, samo su i isključivo morale znati kako se ponašati u društvu, pokazati profinjenu i pažljivu naobrazbu, posebno u pitanjima protokola. Morale su znati kako pravilno rukovati srebrnim priborom za jelo na najelegantnijim i najprofinjenijim stolovima toga vremena i, prije svega, morale su naučiti ne upuštati se u bilo šta što bi moglo uznemiriti njihovu bogatu porodicu. Zato je Jane Digby smatrana "frikom".

Rođena 3. aprila 1807. u okrugu Dorset, Jane je bila kći admirala Henryja Digbyja, ratnog heroja koji se borio u bici kod Trafalgara a takođe je komandovao jednim od četiri britanska broda koji su zaplijenila blago koje je španska galija Santa Brígida nosila na svom putu od Meksika do Španije 1799.

Sa samo petnaest godina, zahvaljujući pažljivom obrazovanju koje je stekla, Jane je već govorila i pisala na grčkom i latinskom, a savladala je i druge jezike. Isto tako, mlada Jane je također svirala gitaru i lutnju. Njezin život, kao i život svake mlade žene njenog stanja, sastojao se od beskrajnih društvenih događanja u kojima su izgled i lijepo ponašanje bili sve.

Ali za Jane Digby je od samog početka taj svijet postajao malen i mlada je žena mislila da joj treba više. S godinama je postala samouvjerena djevojka koja je neumorno kršila društvene norme tog vremena. Na taj način, kada su u dobi od 17 godina njezini roditelji razmišljali o tome da joj dogovore brak, mlada se žena odlučila udati za muškarca kojeg je sama odabrala, mladog parlamentarca Edwarda Lawa, grofa od Ellenborougha. Par je dobio sina a Jane se ubrzo umorila od svog muža i okrenula se svom rođaku, pukovniku Georgeu Ansonu. Kasnije će održavati vezu i sa austrijskim princom Felixom Schwarzenbergom, s kojim je dobila dvoje djece.

Od tada će Jane imati veze s raznim političarima, pa čak i monarsima. Na putovanju u München postala je ljubavnica bavarskog kralja Ludwiga I. Tamo će upoznati barona Karla von Venningena za kojeg se udala 1833. i s kojim je dobila dvoje djece, iako taj brak nije dugo trajao.

Kasnije, tokom putovanja u Grčku, Jane je upoznala grčkog grofa Spiridona Theotokisa, koji će 1841. postati njezin treći muž i s kojim je dobila još jednog sina. Nakon razvoda od njega imala je aferu s grčkim kraljem Ottonom I. Čak je imala aferu s herojem grčkog rata za nezavisnost, Christodoulosom Hatzipetrosom.

Sve u svemu, Jane Digby je imala šestero djece od tri različita oca, neke je dobila van braka, što je u to vrijeme bila prilično neugodna situacija. Ali nije njezin sentimentalni život koji je prouzročio događaje koji je izazvao preokret u Janeinim mislima već čitanje klasika arapske književnosti: Hiljadu i jedne noći. Senzualne priče koje je Šeherezada pričala svom suprugu sultanu, u kojima je opisala svijet pun misterija, karavana, bazara, harema, nomada, pa čak i duhova, fascinirale su Jane. Na taj je način, umorna od onoga što je smatrala konvencionalnim životom, odlučila ostaviti svoju djecu očevima i krenuti na Bliski istok kada je već imala 46 godina, 1853. godine.

Po dolasku u Damask, Jane nije bila nimalo razočarana. Upravo suprotno. Engleska aristokratkinja htjela se izgubiti u uskim uličicama sirijske prijestolnice gdje je za nju sve bilo tajanstveno i puno nepozntog. Bazari puni ljudi koji prodaju prostirke, arheološke predmete, egzotična mjesta po kojima lutaju vodonoše i prodavači čaja i prepuni kafića gdje su se okupljali pušači nargile.

Ali od svega toga, ono što je britansku putnicu najviše fasciniralo bili su golemi karavani deva predvođeni beduinskim nomadima. Sve to joj je otvorilo oči za potpuno novi i fascinantan svijet. Ali ovo je bila avantura puna opasnosti. Žena koja je putovala sama sredinom devetnaestog stoljeća nije bila ni prihvatljiva ni cijenjena, iako je na svom putovanju Jane na kraju pronašla nešto što će joj zauvijek promijeniti život.

U toj tajanstvenoj pustinjskoj zemlji paklene vrućine, Jane je upoznala poglavicu plemena Mezrab, Abdula Medjuela el Mezraba, dvadeset godina mlađeg o sebe, delikatnog i iznimno obrazovanog. Vrlo brzo se zainteresirala za tog stranca koji se činio izgubljenim u pustinji i zajedno su krenuli na fascinantno putovanje do ruševina Palmire tokom kojeg su se ludo zaljubili. Ubrzo nakon toga, par se vjenčao i zajedno proveo sljedećih dvadeset i osam godina, a za to vrijeme Jane se lako prilagodila surovom životu beduina, naučila njihov jezik i postala dijelom plemena svoga muža. 

Činilo se da je konačno pronašla ono što je tražila. Bila je sretna usred pustinje živeći s arapskim šeikom, farbajući kosu, nanoseći kna, učila jahati devu i pušiti nargilu.

Tokom tih godina Jane je sa suprugom putovala u Siriju, Iran, Irak i upoznala pustinju čak i bolje od nekih kvartova već dalekog i gotovo zaboravljenog Londona. Isto tako, par je provodio nekoliko mjeseci godišnje u Damasku, gdje je ona bila vodič nekolicini stranaca koji su se odvažili krenuti u te negostoljubive zemlje. Činilo se da je konačno pronašla ravnotežu koja joj je potrebna.

Na kraju je izbrisala sve emocionalne veze s Evropom i svojim starim životom do te mjere da je uzela ime plemena svoga muža, El Mezraba. Jane je bila poznata kao Shaikhah Umm al-Laban (doslovno prevedeno "mliječna majka šeika") zbog svoje blijede kože a eho njenih avantura dopirao je do njenog rodnog Londona, gdje su se pričale skandalozne priče u kojima je ona bila protagonistica. To je kod nje izazivalo potpunu ravnodušnost. U tim trenucima njen je život bio savršen i ništa i niko ga nije mogao pokvariti.

Ali toj zajedničkoj sreći s njezinim mužem naglo je došao kraj. Tokom ljeta 1881. Jane je oboljela od kolere i nije mogla izdržati jaku groznicu. Dizenterija ju je oslabila do te mjere da se nije mogla pomaći iz kreveta. Odjevena poput beduina, Jane je  umrla u 73. godini života, vjerna ljudima s kojima je podijelila najbolje trenutke svog života. Pokopana je na protestantskom groblju u Damasku, na sprovodu koji je predvodio njen Abdul jašući Janeinu omiljenu kobilu, dok je cijelo pleme oplakivalo gubitak te žene. Jane Digby je tako zauvijek ostala u zemlji u kojoj je pronašla svoju sreću.