Ljeta u Bosni i Hercegovini posljednjih godina sve češće pamtimo po temperaturnim rekordima, dugotrajnim toplotnim valovima i noćima tokom kojih se teško rashladiti. Visoke temperature više nisu samo kratkotrajni vremenski događaji. Sve češće traju danima, a njihov intenzitet postaje dio šire klimatske slike.

O tome šta se zapravo događa s našim ljetima, koliko je promjena već vidljiva i šta možemo očekivati u narednim decenijama razgovarali smo s Bakirom Krajinovićem, meteorologom u Bosni i Hercegovini.

Kada govorimo o ekstremnoj vrućini, objašnjava Krajinović, nije dovoljno posmatrati samo jedan dan tokom kojeg temperatura dostigne 38 ili 40 stepeni. Važni su i trajanje vrućine, temperatura tokom noći, vlažnost zraka, vjetar, ali i sposobnost stanovništva i infrastrukture da se prilagode.

Ista temperatura pritom nema jednako značenje u Mostaru, Sarajevu ili na nekoj planinskoj stanici. Posebno su problematični višednevni periodi tokom kojih se toplota akumulira, dok visoke noćne temperature ne daju ljudskom organizmu, objektima i okolišu dovoljno vremena da se rashlade. Zbog toga toplotni val nije samo niz toplih dana, već nakupljanje viška toplote tokom uzastopnih dana i noći.

Situacija u BiH

A mjerenja su, kaže Krajinović, nedvosmislena. Ekstremne vrućine u Bosni i Hercegovini postale su češće.

Najnovije istraživanje pokazuje da se broj dana s maksimalnom temperaturom od najmanje 25 stepeni povećavao za približno četiri do osam dana po deceniji. Na stanicama na kojima se temperature od najmanje 35 stepeni redovno pojavljuju, broj takvih veoma vrućih dana povećavao se za oko 1,4 do 5,3 dana po deceniji.

Drugim riječima, ne mijenja se samo vjerovatnoća da ćemo oboriti neki temperaturni rekord. Produžava se cijeli period visokih temperatura.

Krajinović kao primjer navodi i ljeto 2024. godine, kada je juli bio najtopliji u raspoloživim mjerenjima, dok su Sarajevo i Tuzla zabilježili rekordan broj tropskih noći. I ovogodišnje ljeto pokazuje koliko ekstremna vrućina može biti izražena.

Promjena se vidi i kada se posmatraju prosječne ljetne temperature. Zbog složenog reljefa i različitih klimatskih oblasti ne postoji jedna vrijednost koja može opisati cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali raspoložive analize pokazuju da je prosječna temperatura tokom ljeta, odnosno u junu, julu i augustu, u periodu od 1991. do 2016. bila približno 1,6 stepeni viša nego u periodu od 1961. do 1990. godine.

U Sarajevu je prosječna ljetna temperatura u periodu od 1991. do 2020. bila za 1,7 stepeni viša nego tokom 1961. do 1990. godine, dok je srednja ljetna maksimalna temperatura porasla za čak 2,4 stepena.

Zato se, pojednostavljeno, ali naučno utemeljeno može reći da je prosječno ljeto u Bosni i Hercegovini danas približno 1,5 do 2 stepena toplije nego tokom druge polovine prošlog stoljeća, uz značajne lokalne razlike.

Na prvi pogled, ovo povećanje prosjeka možda ne djeluje dramatično. Međutim, ono pomjera čitavu raspodjelu temperatura. Vrijednosti koje su nekada bile rijetke danas se pojavljuju mnogo češće. Ne mijenjaju se, dakle, samo temperaturni rekordi. Mijenja se ono što smatramo normalnim ljetom.

A ako pogledamo nekoliko decenija unaprijed, trend ne pokazuje da će se situacija vratiti na ono što smo ranije smatrali uobičajenim.

Klimatski modeli, pojašnjava Krajinović, ne mogu predvidjeti tačnu temperaturu nekog konkretnog ljeta 2036, 2046. ili 2056. godine. Oni pokazuju prosječne promjene kroz periode od dvadesetak ili tridesetak godina. Pojedinačno ljeto tako i dalje može biti svježije od prethodnog, ali će se dugoročni prosjek pomjerati prema višim temperaturama.

Za period do sredine 2030-ih regionalni modeli za Bosnu i Hercegovinu pokazuju rast prosječne temperature za približno 0,5 do 1,5 stepeni, zavisno od scenarija i područja. Ljetni porast u pojedinim dijelovima zemlje mogao bi iznositi oko 1,5 do 2 stepena.

Još slikovitiji pokazatelj predstavlja broj toplih dana. Do sredine 2030-ih modeli ukazuju na približno šest do 15 dodatnih dana godišnje s temperaturom iznad 25 stepeni. Do sredine stoljeća taj broj mogao bi porasti za približno 16 do 33 dana, zavisno od dijela zemlje i emisijskog scenarija.

U najtoplijim dijelovima Bosne i Hercegovine broj dana iznad 35 stepeni mogao bi do sredine stoljeća porasti za više od 20 dana godišnje. Topli dio godine mogao bi počinjati ranije i završavati kasnije, dok bi toplotni valovi mogli trajati duže.

Pravac promjene je, prema riječima Krajinovića, prilično pouzdan, dok će njena tačna veličina zavisiti od budućih emisija, lokalnog reljefa i urbanizacije. Smanjenje emisija može ograničiti zagrijavanje, posebno u drugoj polovini stoljeća, ali će za naredne decenije istovremeno biti neophodna ozbiljna prilagodba.

Temperatura ipak nije jedina promjena koju treba posmatrati. Kada je riječ o padavinama, slika je nešto složenija.

Ekstremni vremenski uslovi

Klimatske promjene odgovorne za smrt 500.000 ljudi

Kod njih postoji više neizvjesnosti nego kod temperature. U bliskoj budućnosti promjena ukupne godišnje količine padavina u većem dijelu Bosne i Hercegovine može se kretati približno između smanjenja od pet i povećanja od pet posto. Mnogo je važnije, međutim, kada, koliko dugo i kojim intenzitetom će padavine dolaziti.

Najizraženije smanjenje očekuje se tokom ljeta. U scenariju visokih emisija ljetne padavine u pojedinim dijelovima zemlje mogle bi se smanjiti približno pet do 20 posto. Istovremeno, više temperature povećavaju isparavanje i gubitak vlage iz tla, pa suša može postati intenzivnija čak i kada ukupna godišnja količina padavina ne pokazuje veliki pad.

S druge strane, kada kiša dođe, veći dio padavina mogao bi pasti tokom kratkih i veoma intenzivnih epizoda. Projekcije za veliki dio zemlje pokazuju moguće povećanje broja dana s više od 20 milimetara padavina, kao i najvećih dnevnih količina padavina, za približno pet do 20 posto. To povećava rizik od bujičnih i urbanih poplava, erozije i klizišta.

Zbog toga suša i poplava nisu nužno suprotni scenariji. Moguće je imati nekoliko sedmica bez značajnije kiše, isušeno tlo i poljoprivrednu sušu, a zatim u samo nekoliko sati dobiti obilne padavine koje tlo i odvodni sistemi ne mogu prihvatiti. Ista godina, pa čak i isto ljeto, mogu tako donijeti i sušu i poplavu.

Naravno, ne može se svaka pojedinačna poplava ili suša pripisati isključivo klimatskim promjenama. Posljedice zavise i od uređenja riječnih korita, kanalizacije i odvodnje, načina korištenja zemljišta, sječe šuma, revitalizacije opožarenih područja, gradnje u poplavnim područjima i spremnosti sistema zaštite. Klimatske promjene, međutim, povećavaju vjerovatnoću i intenzitet nepovoljnih uslova.

Zdravstveni rizici za građane

Sve ovo već direktno utiče na svakodnevni život.

Za građane će najdirektnije posljedice biti zdravstveni rizici. Posebno su ugroženi stariji ljudi, mala djeca, trudnice, hronični bolesnici i osobe koje rade na otvorenom. Visoke noćne temperature dodatno povećavaju rizik jer organizam nema dovoljno vremena da se oporavi od dnevnog toplotnog stresa.

Istovremeno će rasti potrošnja vode i električne energije za hlađenje, pritisak na zdravstvene službe, opasnost od požara i smanjenje radne sposobnosti. U gradovima problem dodatno pojačava efekat urbanog toplotnog otoka, posebno u naseljima s mnogo asfalta i betona, a malo drveća i zelenih površina.

Posebno osjetljiv sektor bit će poljoprivreda. Više temperature i manjak vlage u tlu povećat će potrebe za navodnjavanjem, dok će toplotni stres uticati na prinose i kvalitet pojedinih kultura, naročito kukuruza, povrća, voća i vinove loze. Pritisak će osjećati i stočarska proizvodnja zbog toplotnog stresa životinja i slabije dostupnosti kvalitetne hrane i vode.

Promjene neće zaobići ni turizam. Zimski centri mogli bi biti među najvećim gubitnicima zbog viših temperatura, manje snijega i kraće i nepouzdanije skijaške sezone. Tokom ljeta ekstremne vrućine mogu otežati urbani turizam u Sarajevu, Mostaru i drugim gradovima, posebno aktivnosti na otvorenom u najtoplijem dijelu dana. Manji protoci rijeka mogu uticati i na rafting, ribolov i druge aktivnosti na vodi.

Ipak, promjena klime ne znači da će svaki njen uticaj biti isključivo negativan. Planinska područja mogla bi postati privlačnija kao ljetne destinacije, dok bi se turistička sezona mogla više razvijati tokom proljeća i jeseni. Veći potencijal mogli bi dobiti ruralni, banjski, pećinski i kulturni turizam, uz prilagođavanje turističkih aktivnosti dijelovima dana s manjim toplotnim opterećenjem.

Kada se sve sabere, klimatske promjene zato više nije moguće posmatrati samo kao ekološko pitanje. One su istovremeno pitanje javnog zdravlja, proizvodnje hrane, dostupnosti vode, radne produktivnosti, turizma i ukupnog ekonomskog razvoja.

Posljedice već osjećamo. Pitanje više nije samo koliko će ljeta biti topla, nego koliko ćemo biti spremni da se život u Bosni i Hercegovini prilagodi onome što nam klimatske promjene donose.