U nekim bosanskim narodnim govorima, za čiju se iradijaciju pojave u ovom slučaju nema dovoljno podataka, pojavljuje se jedan stilski markiran oblik glagola s povratnom riječcom se, u kojem dolazi do značajnog i etnolingvistički obilježenog značenja – upitati se.
Svim izvornim govornicima južnoslavenskih jezika poznato je značenje glagola pitati ili upitati, ali kada se na oblik upitati doda povratna riječca se, onda dolazi do pomjeranja značenja čijih značenja sadržaja nisu svjesni svi govornici već spomenutih južnoslavenskih jezičkih zajednica, a dokaz tome jesu i leksikografska djela koja bilježe odnosno ne bilježe navedenu leksemu.
U bosanskoj normativnoj leksikografskoj praksi navodi se natuknica upitati se, pod koju se svrstavaju najmanje tri značenja: postaviti sam sebi pitanje; zamisliti se nad postupcima; pozdraviti se s kime.
Upravo ovo treće značenje predstavlja specificiran pa i etnolingvistički obilježen izraz sa svojim značenjem, gdje se sami oblik transponira u tzv. recipročno-povratni glagolski oblik, u kojem sudjeluje više subjekata iskaza.
Tako, upitati se u bosanskoj jezičkoj praksi, refleksivnim pokraćivanjem značenja i vjerovatno odrazom nekog starijeg, da ne kažemo arhaičnijeg jezičkog stanja, znači zapravo “pozdraviti se, poselamiti se, upitati za zdravlje, reći: Kako je?, Šta ima?, Merhaba!” itd.
Zato se ne treba pitati treba li se upotrebljavati oblik upitati se, ali ne samo da bi se sačuvao, već i da bi podrazumijevao održavanje dobrih međuljudskih odnosa, makar i na način formalnog pozdravljanja.
“Jučer ga sretoh, upitasmo se, pa nastavismo svako svojim putem.”
