Nevjerovatno, uprkos komotnoj većini u Gradskom vijeću Grada Sarajeva, “Četvorki” je nekako ipak pošlo za rukom ne samo da ne izaberu vlastitog kandidata Bogića Bogićevića već i da ga pritom toliko ponize i uvrijede da se dotični odlučio na povlačenje kandidature. Karakterno nesposobni da pomire međusobno sukobljene interese, neznalice koje danas vladaju Sarajevom uspjele su ponovo demonstrirati gotovo fantastičan talenat za upropaštavanje svega čega se dohvate.

Iako se stvarni razlozi za ovakav farsični tok događaja nalaze u odbijaju pojedinih članova vladajuće koalicije da udovolje neobuzdanim ambicijama sive eminencije NIP-a Kemala Ademovića, koji je želio da u paketu s Bogićevićem progura i vlastitog sina za predsjedavajućeg gradskog vijeća Sarajeva, račun za čitavu ovu travestiju ipak se pokušava isporučiti, kome drugome, nego Stranci demokratske akcije.

Da bi sve bilo neukusnije botovi i jataci sarajevske “Trojke” počeli su po društvenim mrežama naricati, čupati kose i cijepati halje kako bi parodičnu nesposobnost svojih političkih sponzora da izaberu Bogićevića predstavili kao ni manje ni više već poraz civilizacijskih vrijednosti. U ovom naricanju naročito se istakao licemjerni Bakir Hadžomerović, koji je plačno izjavio da Sarajevo ne zaslužuje imati političku gromadu poput Bogića Bogićevića za gradonačelnika. Štaviše Hadžiomerović smatra da je Sarajevo prokleto, da je ono sa svojim građanima ništa drugo već “fildžan liga” nedostojna Bogićevića kojega Hadžiomerović paganski zaziva "Bogi, oprosti im, ne znaju šta rade..." No, izgleda da je upravo Hadžimoerović onaj koji ne zna šta radi ili šta je do jučer radio, jer istog onog čovjeka kojeg danas bogohulno uzdiže u nebesa, upravo je on sam provlačio kroz medijsko blato i kal optužujući ga da je korumpirana i bešćutna hulja koju nije briga ni za socijalno ugrožene građane ali ni za vlastite sunarodnjake. Uostalom pogledajte i sami šta je nekada pisao Bakir Hadžiomerović a šta piše danas:

“Mnogo je korisnije, atraktivnije, važnije danima se baviti novinskim tekstom u kojem je SDP-ovac Bogić Bogićević optužen da je svoju poziciju u Upravnom odboru BIHAMK-a iskoristio kako bi sagradio vikendicu u Rakovici. Važnija je Bogićevića vikendica i novinarske optužbe da je počinio kriminal, nego svi srušeni domovi stotina hiljada Bosanaca i Hercegovaca od kojih samo sretni imaju tu privilegiju da mjesečno, kao oni goraždanski policajci, zarade mizernih tri stotine maraka. Zato ćemo za sve što ne valja u ovoj državi ( a mnogo toga ne valja) optužiti novinare koji se šunjaju oko Bogićevićeve vikendice, pritom se izlažući i smrtnoj opasnosti od spontano okupljenih komšija, i svakako SDP koji u strahu od svog predsjednika Zlatka Lagumdžije šuti kao zaliven na navode o kriminalu svog uglednog člana povezanog sa BIHAMK-om. Zato sudski proces koji je Bogićević najavio protiv Slobodne Bosne za klevetu treba pratiti sa mnogo većom pažnjom nego suđenje u Srebrenici gdje će Fata Orlović odgovarati zbog širenja nacionalne mržnje. Jer ipak Bogićević još od historijskog NE Slobodanu Miloševiću nije progovorio ni slova o jadu i bijedi u kojim žive građani Bosne i Hercegovine i pogubnoj politici ovdašnjih vladajućih naciokrata. Postoje samo dva moguća razloga zbog kojih je Bogićević godinama dosljedno šutio. Prvi, da mu je gusta šuma oko vikendice u Rakovici zaklonila pogled na sve bosanske nepravde, kriminal i opću destrukciju, i drugi, da mu je Lagumdžija u diktatorskom maniru zabranio da se javno oglašava. Kako bih dao svoj skromni doprinos razjašnjenju ove, po mišljenju brojnih ovdašnjih medija i političara, najvažnije bosanskohercegovačke dileme, navest ću detalj iz vlastitog iskustva. Kada su prije dvije godine SDA i Stranka za BIH iz sarajevske gradske vlasti protjerivali Srbe pozvao sam telefonom Bogića Bogićevića i zamolio ga da za 60 minuta prokomentira taj temeljno nacionalistički potez. Odbio me je uz konstataciju kako građani BiH na izborima nisu glasali za njega i da samim tim ne želi komentirati političke događaje, niti ga to uopće zanima. Spustio sam slušalicu i iskreno zažalio za onim Bogićevićem koji je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća hrabro branio BiH usred Miloševićevog Beograda. Dakle, kako ja kontam na osnovu raspoloživih informacija a volio bih da griješim, za Bogićevićevu dosljednu višegodišnju šutnju kriva je ona šuma u Rakovici...” (Start, 20. 2. 2007)