Leonardo Padura, renomirani pisac i dobitnik nagrade Princeza od Asturije za književnost 2015. godine, u svojoj analizi za španske novine El País osvrće se na političku instrumentalizaciju migracija, posebno u kontekstu američke političke scene.

Započinje osvrtom na Donalda Trumpa, bivšeg američkog predsjednika, koji često koristi optužbe kao politički alat, ali i izbjegava zakonske posljedice svojih postupaka. Padura primjećuje da nije iznenađujuće što je Trump, poznat po ovakvim metodama, među prvim napadima na svoju političku protivnicu, potpredsjednicu Kamalu Harris, iskoristio njeno upravljanje migrantskom krizom na južnoj granici SAD-a.

Trump ju je optužio za loše vođenje migracione politike, nazivajući je "zarom granice" i dodajući da će „uništiti našu zemlju ako ikada bude izabrana“, kaže autor u svojoj analizi za španske novine El País.

Padura dalje naglašava kako je migracija postala izuzetno važan politički kapital, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama, već i u cijelom zapadnom svijetu. On primjećuje da je ovaj problem postao centralna tema za mnoge političke stranke, ne samo u bogatim zemljama Zapada, već i u onim manje bogatim.

"U Francuskoj skoro dovodi do vlasti krajnju desnicu predvođenu Marine Le Pen, u Njemačkoj i Italiji služi za podizanje političkih zastava, a u Španiji stvara političke raskole,” piše Padura.

Migracije, prema Paduri, ne predstavljaju samo političku strategiju, već i odraz društvenih trauma. On ističe kako su migranti često nepravedno optuživani za različite društvene i ekonomske probleme, čime se stvara "vanjski neprijatelj" koji se koristi kao sredstvo za sticanje političke moći. Ističe da optuživanje migranata za društvene probleme često donosi političke poene, jer se "usmjeravanje krivice na druge pokazalo kao strategija sa zagarantovanim uspjehom."

Leonardo Padura u svojoj analizi također se osvrće na osobne priče i sudbine migranata, što mu je bila inspiracija prilikom posjete festivalu u malom andaluzijskom gradu Trigueros. Tamo je prisustvovao izložbi kubanskog slikara Renéa Franciska pod nazivom Orillas (Obale), koja je tematizirala problem migracija kroz slike plavih rukavica koje koriste migranti u Evropi.

Padura je učestvovao u ovoj izložbi sa svojih 12 tekstova koji prate slike i reflektuju na migrantsku tragediju. "Drama koju prikazuje ova izložba potvrđuje koliko je fenomen migracija blizu svima nama, ispunjen osobnim i društvenim pričama," naglašava autor.

Na kraju, Padura upozorava na alarmantne demografske trendove u svojoj rodnoj Kubi, gdje je, prema podacima Nacionalnog zavoda za statistiku i informiranje, između 2021. i 2023. godine emigriralo više od milion ljudi, što dodatno otežava ionako tešku situaciju na otoku.

Ovi migranti, među kojima je 79% radno sposobnih osoba, često traže nove živote izvan Kube, često preko opasnog puta kroz Nikaragvu do granice SAD-a.

"Drama koju predstavljaju slike Renéa Franciska odjednom nas pogađa, podsjećajući nas koliko ovaj fenomen može utjecati na mnoge od nas," piše Padura pružajući dubok uvid u to kako migracije oblikuju političke i društvene pejzaže, istovremeno nas podsjećajući na ljudsku tragediju koja stoji iza tih statistika.

Zanimljivo je i da Padurina zapažanja podržava i stanje u Europi. Naime, kriza migracije u Melilli i Kanarskim otocima ponavlja se kao prije 20 godina, kada je Maroko, uz podršku Španije i Evropske unije, uveo stroge mjere protiv ilegalne migracije. Sada, nakon tragičnih događaja u Melilli u junu 2022., migranti iz subsaharske Afrike traže nove rute, pri čemu Mauritanija postaje ključno tranzitno područje. Grad Nuadibú, nekada poznat po ribarstvu, sada je centar za migrante koji se preko oceana pokušavaju domoći Evrope.

Španska vlada, uz podršku EU, ponovno pokušava suzbiti ilegalne prelaze, ali dolazi pod kritiku opozicije zbog navodnog poticanja migracija. U februaru 2023., predsjednik Pedro Sánchez i Ursula von der Leyen posjetili su Mauritaniju, gdje je razgovarano o "cirkularnoj migraciji" kao rješenju krize. No, dok je tada javnost ostala ravnodušna, sada ta ista politika izaziva optužbe da vlasti potiču migraciju.

Slična situacija dogodila se 2005. godine, kada je Maroko također uveo stroge mjere, ali su migranti našli alternativu u Mauritaniji. Sada, kao i tada, brojni migranti čekaju priliku da u malim čamcima pređu Atlantski ocean, vjerujući da će dolazak u Evropu promijeniti njihove živote.

Španska policija, uz podršku Frontexa, pokušava kontrolisati situaciju, ali migracijski valovi ne prestaju. U prvih sedam mjeseci ove godine zabilježeno je 21.620 prelaza. Situacija na plažama Nuadibúa ostaje alarmantna, sa hiljadama ljudi koji čekaju svoju priliku za prelazak, uprkos opasnostima koje nosi putovanje.