Počevši od prvog rimskog biskupa, svetog Petra, jednog od Kristovih apostola, do danas je bilo 266 papa. Trenutno je prvi stanovnik Vatikana papa Franjo, koji je izabran na Svetu Stolicu 2013. nakon iznimno rijetkog slučaja papinske ostavke njegovog prethodnika Benedikta XVI. I svi dotadašnji poglavari Rimokatoličke crkve bili su muškarci.

Tehnički, svaki kršteni katolik može postati papa; to je već prepreka bilo kojoj ženi da bude izabrana, ali njihov zadatak postaje još teži. Proces izbora pape povezan je s puno tradicije i običaja, a posljednji koji je izabran, a da prvo nije bio kardinal, bio je Urban VI. Bilo je to 1378. godine. To znači da se svako ko postane papa popeo na ljestvici hijerarhije do Kardinalskog zbora. Žene se, pak, uopće ne mogu zarediti u Katoličkoj crkvi.

Dakle, kako onda objasniti papu Ivanu?

Stotinama godina, i traje do danas, uvijek iznova priča se srednjovjekovna priča o ženi koja je sjedila na papinskom prijestolju prerušena u muškarca – papi Ivani. Neko je vrijeme Crkva službeno prihvatala njen mandat – od 855. do 858. godine, pod imenom Ivan VIII. – kao historijsku činjenicu. To nije nikakav dokaz da je papa Ivana ikada postojala i nema prostora u papinskom vremenskom slijedu u koji bi se ona mogla uklopiti. Sveti Lav IV. umro je 17. jula 855. godine, a njegov nasljednik, Benedikt III. bio je izabran do kraja septembra.

Postojao je pravi papa Ivan VIII, ali on (a on je svakako bio on) je došao kasnije, vladao je od 872. do 882. godine. Najveća rupa u Ivaninoj priči je razlika od 400 godina između vremena kada je navodno sjedila kao papa do njenog prvog poznatog spomena u pisanim zapisima.

Najraniji izvori o ženskom pontifikatu potječu od dvojice dominikanaca iz 13. stoljeća: Chronica universalis Mettensis (hronika biskupije Metz, Francuska) Jeana de Maillyja i De septem donis Spiritu Sancti ('O sedam darova Duha Svetoga') Stjepana od Bourbona. Oni su predstavili prve detalje onoga što će postati mit o papi Ivani. Rekli su da je oko 1100. godine neimenovana žena izabrana tako što se predstavljala kao muškarac, a da je istina o njezinom identitetu izašla na vidjelo kada je zatrudnjela i rodila dok je bila u javnosti tokom procesije. Prema iskazu Jeana de Maillyja, tada je kamenovana na smrt dok ju je konj vukao ulicama Rima.

Glavni izvor o papi Ivani, kojeg će se citirati tokom cijelog srednjevjekovnog razdoblja, uslijedio je kasnije u 13. stoljeću. Hronika papa i careva drugog dominikanca, Martina od Troppaua, obogatila je njen život, tvrdeći da je Engleskinja i da je putovala u Atinu sa svojim ljubavnikom, prije nego što je otišla u Rim. Izabrana jednoglasno, Ivana je služila u Vatikanu tačno dvije godine, sedam mjeseci i četiri dana – ne, prema Martinu, oko 1100. kao što je ranije sugerisano, već sredinom devetog stoljeća. Dodao je i da su mjesto na kojem je rodila od tada izbjegavale papinske procesije.

U 14. stoljeću različite verzije priče o papi Ivani počele su se širiti i u njih se naširoko vjerovalo, unatoč očiglednim nedosljednostima. Je li bila Engleskinja ili rođena u njemačkom gradu Mainzu? Je li se zvala Joan (kako je Martin tvrdio) ili Agnes ili Gilberta?

Ivana je prikazana u djelu „O slavnim ženama“ talijanskog humaniste Giovannija Boccaccia. Zbirka biografija žena iz historije, uključivala je mitološke figure, poput egipatskih i rimskih božica i legendarnih grčkih kraljica. Ne sve prave žene, drugim riječima. Ipak, postojanje pape Ivane sve je više bilo nesporno. Njeno poprsje postavljeno je pored poprsja drugih papa u katedrali u Sieni, a tokom reformacije, dok su protestanti nastojali potkopati katolički autoritet, njeno je ime spominjano nekoliko puta.

Najznačajnije je da se reformator Jan Hus pozvao na Ivanu tokom suđenja na Koncilu u Konstanzu 1415. kako bi opovrgao navodnu nepogrešivost Katoličke crkve i papinstva. Tek u 16. stoljeću počela su se postavljati pitanja u vezi s vjerodostojnošću pape Ivane, uključujući i od strane francuskog pravnika Florimonda de Raemonda i talijanskog fratra Onofrija Panvinija. Potonji je sugerisao da se priča o njoj možda temeljila na jednoj od ljubavnica pape Ivana XII. iz 10. stoljeća.

Kalvinista David Blondel zaslužan je za najopsežnije razotkrivanje priče svojim djelom iz 1647. godine, kada je pitao sjedi li žena na papinskom prijestolju u Rimu. Do tada ju je papa Klement VIII uklonio sa službenih popisa pontifeksa. Daleko od toga da je to bio kraj mita, međutim, novi život joj se nastavio udahnjivati tokom narednih stoljeća. Zato još uvijek postoje oni koji vjeruju da je u devetom stoljeću postojala Ivana, tajna žena papa. History Extra