Vrlo se često od političkih protivnika može čuti i optužba kako su Bakir Izetbegović i SDA “u koaliciji s rušiteljima države”. Ova konkretna vrsta laži glupa je koliko je i opasna, no ipak ju je najbolje tumačiti u skladu s tim ko je upućuje.
Ukoliko su to obični građani, onda je takva optužba plod neupućenosti u način političkog uređenja Bosne i Hercegovine, ali i posljedica slušanja populističkih budalaština neodgovornih političkih avanturista koji zaluđuju narod fantazijom o građanskoj državi preko noći.
Ipak, nakon gotovo tri decenije života u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, teško je naći opravdanje čak i za one politički najnepismenije koji istovremeno zahtijevaju suživot sa Srbima i Hrvatima, ali ne znaju, ili ne žele da znaju, da se vlast na državnom i entitetskom nivou mora formirati s onim strankama za koje većinski glasaju Srbi i Hrvati. Mora, ukoliko se želi funkcioniranje države.
To nije krivica ili neki izbor SDA već jednostavna činjenica koja je u gotovo istovjetnim nacionalnim kvotama bila prisutna još 1915. godine, kada je Bosanskim saborom rukovodio Safvet-beg Bašagić, a bila je izražena u tzv. nacionalnom ključu tokom komunističke vladavine, a nužno je morala biti prisutna i tokom formiranja višestranačja devedesetih godina. Zapravo, iste teze o prodaji i dogovoru i izdaji multietničke Bosne i Hercegovine podmetale su se i dan-danas se podmeću i SDA-u iz vremena Alije Izetbegovića. Ista igra, drugi takmičari – jedina je razlika.
Nakon što se izbori završe vlast formiraju izborni pobjednici, a to su, što se tiče Srba i Hrvata, redovno bile ili stranke koje su bile nosioci separatističkih projekata i zločinačkih poduhvata ili stranke koje baštine iste takve platforme i ideologije. Takvim strankama i odgovaraju blokade države te im ne bi bilo većeg poklona od odbijanja neke bošnjačke ili probosanske stranke da formira vlast jer bi time dobili potvrdu za svoju antidržavnu propagandu kako je BiH nemoguća i neodrživa, i to zato što bošnjačke stranke odbijaju formirati vlast.
S druge strane, ukoliko optužbe o koaliranju SDA s rušiteljima države dolaze od medija, a naročito političara, kojima je vrlo dobro poznato ustavno-političko uređenje Bosne i Hercegovine te način na koji ona funkcionira, onda je u pitanju obična malicioznost i politički spin.
Podmuklost takvih optužbi veća je samom činjenicom što ovakve spinove plasiraju uglavnom oni koji su doista koalirali s rušiteljima države kao što su to svojevremeno činili SDP i SBB, oni koji otvoreno podržavaju političke zahtjeve koji dolaze od rušitelja države.
Štaviše, SBB i NiP zagovaraju narativ o ugrozbi Hrvata i nametanju Izbornog zakona, a unutar Jedanaestorke su oni koji pomažu rušiteljima države isturanjem svojih kandidata i cijepanjem bošnjačkog glasačkog tijela u osjetljivim sredinama (Naša Stranka, NiP, SDP, SBB itd.) u Mostaru, Novom Travniku, Jajcu, Višegradu, Velikoj Kladuši.
Oni koji truju javnost ovakvim glupostima ne samo da obmanjuju glasače i truju javni prostor, oni javnosti, prije svega bošnjačkoj, razvlače pamet tako što joj obećavaju neostvarivi raj na zemlji, mirno fomiranje legitimne i funkcionalne vlasti bez srpskih i hrvatskih nacionalista, dok je istovremeno guraju u ovozemaljski pakao i konstantnu političku krizu tako što sami podržavaju te iste srpske i hrvatske nacionaliste u njihovim napadima na SDA.
Više o ovoj temi pisali smo proteklih dana. Razbili smo Laž o Izetbegovićima kao političkoj dinastiji, kao i Laži o Bakiru ˝trezorašu˝
