Historija i fikcija bili su pomiješani u govoru koji je Vladimir Putin održao prošlog ponedjeljka. U njegovom slučaju ništa novo, Gotovo desetljeće lupeta o prošlostio tvrdeći svako malo kako neka regija čpripada Rusiji. Nije mu stalo do opipljivih činjenica. Usred eskalacije agresije na Ukrajinu, bivši pripadnik KGB-a opisao je Vladimira Iliča Lenjina kao političkog oca regije.
Među lažima koje Putin širi dezinformacijama je da je Sovjetski Savez oblikovao Ukrajinu kakvu danas poznajemo. "Upotpunosti ju je stvorila boljševička Rusija", rekao je Putin tvrdeći i da je Lenjin bio "autor i arhitekt Ukrajine".
Najstarije porijeklo Ukrajine nalazi se u Kijevskoj Rusiji; konfederacija srednjovjekovnih plemena koja se s vremenom razvila u jedinstvenu državu koja je postojala do 12. stoljeća. Iz tog izvora proizašla je, dugoročno gledano, zemlja koja danas dominira svjetskim naslovnicama, ali i Putinova Rusija.
Do Prvog svjetskog rata zemlja je bila na pola puta između Austrije i Rusije. Tako je bilo sve do sloma oba carstva. Nakon Prvog svjetskog rata posvuda su nicale različite države, od kojih je svaka bila uvjerena da je ona najistinitija, najautentičnija i ona koja treba voditi regiju. Ovaj vakuum moći doveo je do izbijanja građanskog rata između Ukrajinske Narodne Republike (UNR) i boljševičkih grupa koje su željele iskoristile prednost i preuzeti vlast uz pomoć Rusa.
U decembru 1919. počela je ofanziva UNR-a pod vodstvom Mihaila Omeljanoviča-Pavlenka. On je pokrenuo svoje snage protiv 14. armije. Njegova vlada dobila je podršku Poljaka takozvanim Varšavskim ugovorom. To je bila prekretnica. Crvena armija ih je nakon toga napala i izbacila iz zemlje, rat je okončan sa 23.000 vojnika Narodne Republike Ukrajine interniranih u koncentracione logore.
UNR je pokrenuo drugu, gotovo očajničku, ofanzivu u novembru 1921. Cilj je bio pokazati svoju snagu kako bi 'potaknuo opći ustanak protiv boljševika u Ukrajini'. Ali nedostatak snaga, jedva 1200 ljudi, doveo je do poraza u bici kod Mali Mynkyja. Kraj za zemlju koja je kasnije postala dio SSSR-a kao jedna od njegovih osnivača.
Nepotrebno je reći da Lenjin nije bio 'autor i arhitekt Ukrajine'. U svakom slučaju, on je bio jedan od tvoraca represije nad dijelom njezina stanovništva: kulacima. Ovo je jedna od najzanemarenijih tragedija u historiji Sovjetskog Saveza. Službeno taj izraz znači "šaka", ali realnost je da su ga boljševici ubrzo povezivali s pojmovima "kopile" i "škrt".
Mržnja vuče korijene iz 7. novembra 1917. Dan kad su pristaše Vladimira Iliča ustali protiv vlade Aleksandra Kerenskog u Petrogradu. Osvajanje moći revolucijom nije, međutim, donijelo mir. Dapače, započeo je ruski građanski rat koji je trajao pet godina i u kojem su u društvu zavladali glad i strah. U ljeto 1918. situacija se pogoršala u gradovima pod crvenom vlašću zbog nedostatka žita. Iz tog razloga Lenjin je 4. novembra 1918. odlučio seljake iscijediti do iznemoglosti kako bi se veliki gradovi opskrbili namirnicama.
Lenjin je ovu sistematsku pljačku hrane kamuflirao kao borbu protiv najbogatijih seljaka; do tada su kulaci, vlasnici seoskih ekonomija i stočari koji su mogli priuštiti zapošljavanje najamne radne snage, iznajmljivali svoju zemlje. Lenjin najavljuje novu politiku kolektivizacije u govoru koji graniči s histeričnim: "Nemilosrdni rat protiv kulaka, smrt svima." Nazivao ih je i krvopijama i krivio ih za nedostatak zaliha. A radi se o tome da su, po njegovim riječima, hranu odlučili ne isporučivati kako bi napuhali cijenu, a ne zbog puke nestašice.
Lenjinova represivna politika izazvala je pobunu koju su predvodili kulaci. Nakon toga, boljševički vođa se više puta u svojim tekstovima osvrnuo na ovu društvenu klasu: „Sada savršeno vidimo da zemljoposjednici, kapitalisti i kulaci, koji, naravno, svakoga mrze, iz razloga koji im se čine sasvim logičnim, djelovali su i ovdje na malo drugačiji način od djelovanja zemljoposjednika, kapitalista i kulaka Ukrajine i drugih mjesta odsječenih od Rusije.“
Ova ukrajinska buržoazija bila jedna od onih koji su najviše patili od represije druga Lenjina tokom godina Crvenog terora.
No to nisu bile jedine laži koje je Putin izgovorio najavljujući agresiju. On je 12. jula 2021. objavio članak pod naslovom 'O hiostorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca' protiv kojeg su ustali brojni historičari. Između ostalog, naveo je da je "u drugoj polovici 18. stoljeća, nakon ratova protiv Osmanskog Carstva, Krim mirnim putem ušao u sastav Rusije". On je mislio, tačnije, na 1783. godinu, kada je Rusko Carstvo na čelu s Katarinom II Velikom anektiralo područje.
“Dovoljno je znati šta je Rusija značila i znači za Krim, a šta Krim znači za Rusiju. Doslovno sve na Krimu je prožeto našom historijom. To je drevna ruska zemlja", dodao je Putin.
S time se ne slaže historičar Serhiy Hromenko. U svom djelu '250 godina laži: ruski mitovi u historiji Krima' tvrdi da su prva slavenska naselja činila beznačajnu manjinu sve do 1860-ih. Prije toga, tamo su bili Tatari. Hromenko podsjeća da je Moskva dirigirala bolnu represiju protiv tih turskih naroda zbog koje su hiljade njih natjerali da emigriraju u Osmansko Carstvo. Masovna deportacija trajala je do 1940-ih.
Putin je također ustvrdio, i to je prikriveno ponovio u ponedjeljak, da je “1954. regija Krim prebačena u Socijalističku Republiku Ukrajinu” što je “flagrantno kršenje pravnih normi koje su postojale u to vrijeme”. To nema veze sa stvarnošću. Transformacija je trajala šest mjeseci i prošla je sve potrebne zakonske faze. Zapravo, odluku je jednoglasno odobrilo Predsjedništvo Vrhovnog sovjeta SSSR-a.
To potvrđuje i Hromenko. U svom radu povjesničar ruši i teoriju Kremlja da su u Predsjedništvu postojale velike razlike pri donošenju odluke. Da biste razotkrili mit, objašnjava, sve što trebate učiniti je pregledati zapisnik s tog sastanka.
Putin je imao nekoliko riječi i za Holodomor. Ruski predsjednik je ustvrdio da je, “iz raznih razloga, danas uobičajeno da Ukrajina osuđuje 'zločine sovjetskog režima'; čak i oni događaji s kojima je KPSU, SSSR ili moderna Rusija nemaju veze“.
Jedna od posljednjih velikih zabluda koje je Putin iznio u tom članku bila je da kratkotrajna Donjecka sovjetska republika Krivi Rih (proglašena 1918.) nije postala dijelom SSSR-a jer je Lenjin to odbio učiniti, ali da je to mogla napraviti zato što je imala boljševičku vladu. Historičar Stanislav Fedorchuk daje još jedan pogled na to. U svojim se tekstovima zalaže za to da je inicijativu za stvaranje ove socijalističke republike dirigirala sićušna skupina revolucionara koji su odlučili preuzeti vlast iskoristivši kontroverznu političku situaciju. No, tvrdi da je ova vlada izdržala jedva mjesec dana. "Bila je to jedna od mnogih kratkotrajnih republika", objašnjava on.