Dnevni Avaz i njegov “konsultant” Radončić imaju problem. Još jedna od mnogih afera koju su (ko)producirali ne ide baš onako kako su se nadali te su prisiljeni da otvoreno lažu, a zatim i izmišljaju kako bi narativ usmjerili u željenom i planiranim smjeru. Međutim, čak im ni to ne polazi za rukom.

OZRENKA, DAJ NAM DVIJE PIVE I RECI MUZICI MALO TIŠE

Čitava afera s nezakonitim tajnim snimanjem direktora OSA-e, koju je Avaz planirao iskoristiti za još jedan udar na Osmana Mehmedagića, počinje se raspadati tačno ondje gdje je Radončić očekivao najveći medijski efekt, kod međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i kod šire bošnjačke javnosti. Iako Avazovi “novinari” očajnički pokušavaju pažnju usmjeriti na svoju interpretaciju snimljenog razgovora, a ne na skandaloznu činjenicu da je direktor državne obavještajne agencije tajno sniman, i to u kabinetu državnog tužioca, najvjerovatnije od neke od prisutnih osoba (da li Gordane Tadić ili njene zamjenice Ozrenke), to im nikako ne polazi za rukom.

Predstavnici međunarodne zajednice daleko su više šokirani samom činjenicom da u kabinetu tužilaštva jedne države sjede osobe koje su se zbog političkih obračuna spremne služiti takvim subverzivnim i nezakonitim metodama, nego bilo čime što se može čuti na snimku. Tim više što sve i jedan od diplomata i predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini očekuje zagarantiranu diskreciju prilikom kontakta i razgovora s ovdašnjim nositeljima javnih funkcija. Činjenica da su osobe koje vode ovdašnje pravosudne institucije, ili njihovi podređeni, spremni tajno snimati direktora državne obavještajne agencije potvrdila je predstavnicima međunarodne zajednice ne samo da se takva diskrecija ne podrazumijeva već da su možda i oni snimani! S osobama koje prakticiraju takvu sigurnosnu kulturu predstavnici međunarodne zajednice ne žele imati bilo kakva posla niti ih žele gledati na čelu javnih institucija, posebnu ne u pravosuđu.

PATULJAK VAM PRIČA

I tu dolazimo do Radončićeve grdne muke. Izostanak priželjkivane i očekivane reakcije predstavnika međunarodne zajednice obesmišljava čitavu koncepciju udara na direktora OSA-e. Umjesto da uvijeno kritiziraju Mehmedagića i pričaju o problemima u obavještajno-sigurnosnom sektoru, iz međunarodne zajednice oglašavaju se bezbojnim saopćenjima u kojim mnogo više problematiziraju ponašanje pravosudnih institucija! Time čitava ova afera ne samo što raspada već se i usmjerava prema onima zbog čijeg je opstanka i zakuhana.

Odlično svjesni da im se tlo izmiče ispod nogu, u Avazu primjenjuju svoju staru taktiku “kreativne reinterpretacije” pa saopćenja stranih ambasada i predstavnika međunarodne zajednice pomoću naslova ili dijelova vlastitog teksta tumače upravo suprotno od onoga što ona zaista govore.

Tako, recimo, odgovor Misije OSCE-a, u kojem se kaže da je “za prevazilaženje izazova sa kojima se suočava bosanskohercegovačko pravosuđe potrebna iskrena politička predanost, kao i održivi reformski napori”, te da “članovi svih institucija i tijela vlasti moraju biti predvodnici ovih napora usmjerenih ka povećanju povjerenja javnosti i ka poboljšanju ukupne vjerodostojnosti pravosudnog sistema, tako što će se u potpunosti pridržavati najviših etičkih i profesionalnih standarda”, a kojim se sasvim očito cilja na Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i na činjenicu da je ono pod vodstvom Gordane Tadić izgubilo povjerenje ogromne većine građana, u Avazu tumače kao da je riječ o sumnji u profesionalni integritet direktora OSA-e.

Naravno, dio saopćenja u kojem se govori kako je “Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini u više navrata upozorila da postoji znatan nedostatak povjerenja javnosti u vladavinu prava u Bosni i Hercegovini, što rezultira široko rasprostranjenim skepticizmom javnosti”, te kako “Misija u potpunosti pruža podršku uspostavljanju djelotvornog, odgovornog i inkluzivnog pravosudnog sektora u Bosni i Hercegovini koji se pridržava vladavine prava i poštuje međunarodne standarde”, a što je diplomatska, ali vruća šamarčina pokušaju instrumentalizacije pravosuđa od političko-medijsko-pravosudnog kartela kojem i Avaz pripada, u Dnevnom avazu odlučili su ignorirati i praviti se da ne postoji.

Vrlo šturo, ali zato znakovito saopćenje iz Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD-a u kojem se također govori o “odgovornosti nositelja javnih funkcija na jačanju vladavine prava i smanjenju korupcije”, a što je također direktna strelica upućena prema pravosuđu zbog komentara Tadićkine zamjenice da se “visoka korupcija ne može raditi”, Avaz je također prokušao pakovati Mehmedagiću.

Izjavu šefa Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Johanna Sattlera u Dnevnom avazu doslovno su izmasakrirali pa tako dijelova saopćenja u kojima Sattler tvrdi kako “EU kontinuirano insistira na vladavini prava” te kako je “imenovanja novog rukovodstva VSTV-a BiH pozitivna stvar” uopće nema u Avazovim objavama jer ne idu u korist njihovom narativu kojim pokušavaju istovremeno srušiti Osmana Mehmedagića, ali i spasiti Gordanu Tadić.

Naravno, sve to nije ništa novo za Radončićev Dnevni avaz. U svom očajničkom naporu da bošnjačkoj javnosti podvale “Veliku Srbiju” pod “Otvoreni Balkan”, ranije “mali Šengen”, u Dnevnom avazu doslovno su preinačavali izjave zapadnih ambasada, pa čak i evropskih lidera i stranih zvaničnika te tvrdili da oni podržavaju “Otvoreni Balkan” iako su svi oni nešto sasvim drugo govorili.

Kada su iz Američke ambasade poručili da podržavaju zajedničko regionalno tržište (CRM), tzv. Berlinski proces, u Dnevnom avazu slagali su da je izražena podrška “Otvorenom Balkanu”. Kada je Angela Merkel također pozdravila Berlinski proces i ustvrdila da “on ne može biti zamijenjen”, u Avazu je osvanuo naslov “Merkel snažno podržala Otvoreni Balkan”, da bi, zatim, krenule i čestitke Avaza na račun svoga “konsultanta” Radončića, naslovima “Radončić bio u pravu za Otvoreni Balkan: Džaferović i Komšić pretvaraju BiH u evropsku Gazu” s podjednako lažljivim nadnaslovom “Snažna američka podrška”. I tako dalje.

GUBITAK BILO KAKVOG KREDIBILITETA

Sve ovo pokazuje propast još jedne vještačke afere, ali i do sada nezabilježen nivo nervoze Avazovog “konsultanta” i stvarnog vlasnika, koji nakon gubitka povjerenja bošnjačkoga javnog mnijenja sada sasvim svjesno gubi i onu publiku koju je uvijek i najviše cijenio, međunarodnu zajednicu u Bosni i Hercegovini. Dosadašnja servilnost i patološki strah zamijenjeni su pukim očajem, što pokazuje, kako smo već pisali, da “gazde iz Beograda imaju, barem kada je politički zec Radončićeve težine u pitanju, mnogo veću mrkvu, ali i deblju batinu od ovdašnje Američke ambasade”, pa je u skladu s tim Radončić uskladio i svoje prioritete.

Kakav je to silni strah i koja je to krupna ucjena zbog koje se spremno izgubiti i posljednju mrvu kredibiliteta, nije nam poznato.

Inače, Dnevni avaz ovih dana slavi trideset godina izlaženja pa je red i čestitati. Ne Dnevnom avazu ili njegovom vlasniku već bošnjačkoj javnosti. Treba joj čestiti na izuzetnoj otpornosti što je nakon tri decenije najcrnjeg razvlačenja pameti, neprijateljske propagande, najprizemnijeg političarenja i najprimitivnijeg tabloidskog trovanja i dalje u pameti. Štaviše, postala je toliko otporna na otrovnu avazovštinu da je ova bila prisiljena mutirati u odvratniji, ali manje maligan oblik otvorenog dezinformiranja javnosti koji je lahko detektirati. A to nije mala stvar.