Nedavno se s margine medijskog prostora ponovo pokušala proturiti teza da su Alija i Bakir Izetbegović ukrali i sakrili tri milijarde. Bez ikakvog dokaza, bez ikakve suvisle činjenice, ova se fama širi od vremena Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Prema toj fami, Alija Izetbegović je navodno skretao novac koji je dobivan za humanitarnu pomoć i naoružavanje Bošnjaka i Bosne i Hercegovine te ih je vješto negdje sakrio.
U potpunoj suprotnosti od toga, stoji činjenica da je Izetbegović skromno živio do kraja života, a da je državničke nagrade i darove uvakufio, a ne prisvojio. I dan-danas Fond Bošnjaci stipendira učenike Bošnjake, a pokrenut je upravo novčanim nagradama koje je uvakufio Alija Izetbegović.
U međuvremenu je lansirana i fama o vraćanju begovata te povlaštenim porodicama koje su upravo od Alije Izetbegovića izabrane da vladaju Bosnom i Hercegovinom. Ne postoji niti jedan govor ili izjava Alije Izetbegovića koji bi upućivali na ovakvu viziju demokratskog društva, a kamoli da postoje indicije da je takvo nešto programski rađeno.
Niko ne spori da je u procesu privatizacije bilo malverzacija i uzurpacija, ali na to je upozoravao i sam Alija Izetbegović, koji je borcima tokom rata govorio da će oni koji su bili u prvim redovima tokom rata biti u zadnjim nakon njega, a oni koji su bili u zadnjim bit će u prvim. Upozorio ih je na nepravdu koja slijedi. Dakle, bio je posve svjestan onih koji koriste priliku te im se suprotstavljao, a snimke takvih njegovih govora postoje i često se puštaju na društvenim mrežama od raznih poštovaoca njegovog lika i djela.
U takvu laž spada i ona o tzv. zlatnim kašikama, prema kojoj je Alija Izetbegović navodno obećavao da će se nakon rata njima jesti. Nikada to nije izrekao, a tu vrstu laži lično je smatrao jedom od glupljih koja je o njemu izrečena. Ističemo da je fama o lažnim kašikama ustvari lansirana prvi put tokom komunizma i odnosila se na NOB i partizane, što upućuje da ju je u ovom vremenu osmislio onaj koji je bio neka vrsta obavještajnog komesara-propagandiste unutar komunističkog sistema, odnosno ostaci jugoslavenskih tajnih službi koje su aktivne u Bosni i Hercegovini i među Bošnjacima i nakon 1995. godine.
Dakle, po sličnom ili gotovo istovjetnom modelu i Bakira Izetbegovića se optuživalo da je na čelu pet mafijaških porodica, da je lopov isti kao Dodik i Čović, da je to sve isto. Uz to da je opljačkao veže se i laž da je Bakir i Izetbegović prodao i da prodaje Bosnu i Hercegovinu, u jednoj varijaciji ponovo se pojavljuje i bolesna laž da je prodao i izdao Srebrenicu.
Ponovo bez ikakvih opipljivih činjenica, bez ikakvih dokaza, bez ikakvih dodira sa stvarnošću. Laž se uporno ponavlja s ciljem da postane opće mjesto koje se više neće preispitivati.
