Premijer Sarajevskog kantona Edin Forto godinama je pisao blog pa prestao kada se okušao u politici. Blog je i danas dostupan i na njemu se mogu pročitati stavovi pomoću kojih se može lijepo ilustrirati za što se nekad zalagao Forto u vrijeme dok je bio anonimni opozicionar, a šta misli danas kada je po drugi put kantonalni premijer.
U februaru 2014. godine napisao je da ga je zvao izvjesni prijatelj iz Beča i pitao ga zašto u Sarajevu nema 100 hiljada ljudi na demonstracijama. U odgovoru mu Forto piše: “Moramo na ulice izvesti administraciju. Koliko državnih institucija djeluje u Sarajevu? To vjerovatno niko ne zna. Prvo na pamet padaju zajedničke državne službe i agencije, parlamenti i vlade BiH, FBiH i Kantona Sarajevo, zatim Predsjedništvo, Grad Sarajevo (koji zaslužuje poseban osvrt) i opštine. Znate li da samo u ingerenciji kantona djeluje 46 institucija? U tim institucijama postoji 88 službenih vozila. Za dobar dio vozila, prirodno, ide po vozač. Institucije se nalaze na velikom broju lokacija, pa za svaku imate kafe kuharicu, čistačice, portire, i tako unedogled. Za svakog doktora na kliničkom centru i u domovima zdravlja imate jednog nezdravstvenog radnika. Za svakog učitelja i profesora imate jednog nenastavnog radnika.”
Forto dalje nastavlja: “Prije mjesec dana boravio sam u zgradi Vlade Kantona Sarajevo. Čekajući sastanak, onako iz zabave, idem hodnikom, prilazim vratima i čitam šta piše na njima. Uloženi su trud i mašta da se imenuju sva radna mjesta koja su tamo izmišljena. Posebno su mi privukla pažnju vrata iza kojih je dopirao glasni smijeh. Na vratima je pisalo: Daktilograf. Daktilograf. Referent informatičke službe. Viši referent informatičke službe. Jedini način da u Sarajevu na ulice izvedete 100.000 demonstranata je da donesete zakon kojim će se za 30% smanjiti plate svim političarima, javnoj upravi, nemedicinskom i nenastavnom osoblju u zdravstvu i obrazovanju. Jednim udarcem ubijate dvije muhe: 1. Popunjavate budžetske rupe i stvarate novac za investicije i 2. na ulicu šaljete 100.000 preplaćenih nezadovoljnika i dobijate legitimne demonstracije.”
Sedam godina kasnije Forto više ne priča o demonstracijama, preplaćenim nezadovoljnicima i legitimnim demonstracijama. O izvođenju 100 hiljada ljudi na demonstracije Forto je maštao u vrijeme dok su drugi razmišljali kako zaposliti 100 hiljada ljudi, sada mu to više nije prioritet. Sada kada je vlast ne pada mu napamet da daje otkaze u Kantonu kojim rukovodi. Sada mu ne smetaju vozači i daktilografi, čak se nije odlučio ni na smiješni populistički potez prodaje službenog vozila.
Onda kada postane vlast Forto prestane biti nezadovoljni bloger i više ne razgovara s drugom iz Beča. Postane mu draži Istanbul. Dok piše blog, problem su mu službena vozila, kada postane premijer, onda, recimo, u svoj kabinet iz državne službe dovede službenika koji zamrzne dužnost u jednom ministarstvu u drugoj instituciji i počne raditi za mnogo bolju plaću u Fortinom kabinetu, znajući da će se na kraju njegovog mandata sigurno vratiti na zamrznutu poziciju.
