“Kad sam došao ovdje na moj ulaz u Radakovo pukla je granata. Odmah sam se počeo tresti i pomislio sam da je možda dole pala kod Bosanke. Kada sam došao kući majka se prepala, zovemo na sve strane, zovemo policiju i rekoše nam iz policije pala je kod Bosanke granta. Ja sam odmah u bolnicu otišao, u onome haosu dovlače s linija ranjene borce, to je trka u kolicima, onaj jedan bolničar mi reče nemoj mene pitati idu mrtvačnicu. Bila tamo negdje ispred. Kada sam pogledao sve leš do leša. Poznadoh njega, imao je novu vindjaku, imao je želju da mu se kupi. Bio je sav u krvi. Ja sam pao. Ne znam ni gdje sam ni kako završio poslije toga”, priča Enver.

Masakr civila u Zenici dogodio se 19. aprila 1993. godine oko podneva, kada je od granata ispaljenih na centar Zenice s položaja Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), pozicioniranim u Malom Mošinju kod Viteza, 16 kilometara zapadno od Zenice, poginulo 16 i ranjeno 50 civila u trenutku velike gužve. Najmlađa žrtva ovog granatiranja bio je četrnaestogodišnji Nehrudin Trako. U to doba dana odvijala se velika trgovačka aktivnost u samom centru Zenice, a u geografskoj zoni koja je bila granatirana nalazilo se između dvije i tri hiljade ljudi.

Tačan broj granata ispaljenih na centar Zenice ostao je neutvrđen, iako se spominje broj od devet granata ispaljenih iz haubice 155 mm.

Za ovaj zločin pred haškim sudom bio je optužen general HVO-a Tihomir Blaškić.

Postoje dvije različite tvrdnje o izvoru paljbe: optužba u procesu Blaškiću tvrdila je da su to bili položaji HVO-a u Malom Mošinju kod Viteza, dok je odbrana zastupala tezu da su granatiranje izvršile srpske snage na Vlašiću. Sudsko vijeće oslobodilo je generala Blaškića optužbi po tačkama optužnice kojima se tereti za ovo granatiranje.

Za 16 poginulih i 50 ranjenih civila – Bošnjaka, Hrvata i Srba – niko nije odgovoran!

U presretnutom razgovoru između komade HVO-a u Vitezu i komande srpskih snaga na Vlašiću HVO je pitao zašto Vojska Republike srpske nije granatirala Zenicu po njihovom prethodnom dogovoru. VRS je ponudila da granatira Travnik, što je HVO odbio uz objašnjenje da u Travniku živi dosta hrvatskih civila i da treba granatirati Zenicu. To je bilo 19. januara i to je bila priprema za ono što slijedi – aprilsku kampanju terora HVO-a nad Bošnjacima srednje Bosne – u Vitezu, Busovači, Zenici...

Tokom aprila ubijeno je više od 300 civila u srednjoj Bosni, od čega najviše u Ahmićima kod Viteza.