Studentica se sruši na leđa na tlo nakon što joj hitac iz neposredne blizine probije grlo, uzrokujući da joj se crvena uvula odvoji od nepca i strši iz usta. Tijelo mlade žene nekoliko dana leži na zemlji. Ona je bosa. Cipele je izgubila dok je trčala, pokušavajući pobjeći padobrancima koji su pucali iz zraka. Njeni truhli nožni prsti natekli su i izgledaju poput debelih gomolja korijena đumbira.

Han Kang ne štedi detalje poput ovog u svojoj knjizi, “Human Acts” koja prikazuje masakr u Gwangjuu. Mnogo je krvavih scena koje je zabilježila nedavna dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Rođena je u Gwangjuu, gradu od milion i po stanovnika na jugu Južne Koreje, poznatom po narodnom ustanku koji je tražio demokratske reforme u zemlji i imao mnogo odjeka u pokretima za slobodu u drugim azijskim susjedima.

U sedmici u kojoj je predsjednik Južne Koreje proglasio kratkotrajno vanredno stanje prisjećajući se mračne prošlosti pod jarmom tirana koji su planirali državni udar, u Koreji se sjećaju krvavih događaja iz prošlosti, pogoto događaja iz Seula, grada koji se suprotstavio vanrednom stanju koje je proglasila diktatura Chun Doo-hwan 1980. godine. Otpor je završio krvoprolićem nakon što su vojne snage pretukle i ubile demonstrante.

"Nakon ovosedmičnog vanrednog stanja, iako nije uspjelo, važno je prisjetiti se što se dogodilo u Gwangjuu prije više od 40 godina, kada je vojska ubila mnoge ljude koji su jednostavno tražili da žive u zemlji u kojoj se poštuju osnovne slobode", kaže Shin Hyun-lo, zaposlenik u Arhivu demokratskog pokreta, muzeju u središtu Gwangjua koji podsjeća na događaje od 18. maja 1980. Hiljade ljudi protestvovalo je protiv vanrednog stanja koje je uvedeno dan ranije. Vojna diktatura generala Chuna, koji je 1979. izveo državni udar i bio podržan od Sjedinjenih Država, odgovorila je krvavim slamanjem, podsjeća u svom članku El Mundo.

U muzeju, samo nekoliko metara od Trga demokratije, epicentra protesta, izloženi su deseci cipela koje su demonstranti izgubili bježeći pred vojnom paljbom. Četrdeset minuta dalje je groblje s prostorijom punom portreta ubijenih tokom masakra.

Tokom narodnog ustanka, vojni čelnici su naredili svojim trupama da neselektivno pucaju na gomilu. Ne postoji konsenzus o broju umrlih. Vladini podaci govore da ih je bilo 160, dok neki naučnici navode brojku iznad 1000. Priča o masakru bila je zataškavana mnogo godina nakon toga.

"Dvojica mojih prijatelja su ubijena, ali njihova tijela nikada nisu pronađena, pa ih nema u službenim evidencijama. Ima mnogo sličnih slučajeva", kaže Shun Hee-jin, stariji muškarac koji je učestvovao u tim demonstracijama. "Slike vojske oko parlamenta neki dan, nakon što je proglašeno vanredno stanje, podsjetile su me na vrijeme kad su vojnici došli ovamo da nas ubiju", dodaje Shun.

Nakon ustanka, Južnoj Koreji trebalo je još sedam godina da započne tranziciju prema demokratiji. Između vojnog stanja Chunovog vojnog režima i sadašnjeg predsjednika Yoon Suk Yeola prošlo je više od četiri desetljeća. I jednima i drugima je zajednička stvar. Diktatura je promovisala lažnu teoriju da Sjeverna Koreja i prorežimski aktivisti iz susjedne regije stoje iza ustanka. U utorak naveče, kada je Yoon izašao na televiziju kako bi najavio svoj neočekivani dekret, optužio je opoziciju da simpatizira sjevernokorejske komuniste i da planira njegovu svrgavanje.

Na kraju, kada su zakonodavci jednoglasno izglasali blokiranje dekreta usred žestoke reakcije javnosti, Yoon je bio prisiljen povući se i ukinuti vanredno stanje samo nekoliko sati kasnije. Sada se demonstracije protiv predsjednika svakodnevno šire zemljom dok je u toku izglasavanje nepovjerenja.

Južna Koreja ima burnu historiju obilježenu državnim udarima i korumpiranim vladarima. Nakon što su japanski osvajači otišli nakon Drugog svjetskog rata, prvi predsjednik je prognan nakon studentske pobune 1960. Njegov nasljednik obavljao je dužnost manje od dvije godine prije nego što je svrgnut državnim udarom.

Park Chung-heeja, slijedećeg diktatora koji je vladao 18 godina, ubio je njegov vlastiti šef obavještajne službe 1979., što je dovelo do još jednog državnog udara koji je generala Chuna doveo na vlast. Chun je osuđen na smrt, ali mu je kazna zamijenjena na doživotni zatvor od strane Vrhovnog suda na temelju činjenice da je "doprinio brzom ekonomskom razvoju" zemlje. Chun je preminuo 2021. u dobi od 90 godina. Ubrzo nakon toga, žrtve represije i rodbina preminulog podnijeli su tužbu protiv vlade za naknadu štete.

Južna Koreja nije bila pošteđena političkih oluja posljednjih desetljeća, ali u ovom slučaju zbog kontinuiranih korupcijskih skandala koji često okružuju političke vođe. Godine 2009. bivši predsjednik Roh Moo-hyun počinio je samoubistvo nakon što je napustio dužnost dok je bio pod istragom zbog korupcije. Njegov nasljednik Lee Myung-bak osuđen je na 15 godina zatvora zbog, između ostalog, primanja mita od 5,8 miliona dolara od multinacionalne kompanije Samsung.

Godine 2013. Park Geun-hye postala je prva predsjednica Južne Koreje. Četiri godine kasnije, Narodna skupština ju je opozvala zbog još jednog slučaja korupcije i zloupotrebe ovlasti te je osuđena na 24 godine zatvora, iako je kasnije pomilovana. Iza istrage koja je srušila Park stajao je tadašnji tužitelj Yoon Suk Yeol, sadašnji predsjednik kojem bi također moglo biti izglasano nepovjerenje nakon što je njegovo vanredno stanje propalo. EL MUNDO