Doktorica, specijalistkinja transfuziologije Gorana Ahmetović-Karić na početku razgovora za Stav govori da krv predstavlja lijek čiji je jedini izvor čovjek, odnosno dobrovoljni darivatelj. Kako bismo imali adekvatno i sigurno liječenje krvnim pripravcima, potrebno je svakodnevno osigurati dovoljan broj jedinica krvi. Da bi to bilo izvedivo, neophodno je neprekidno raditi na edukaciji i podizanju svijesti građana o značaju i važnosti darivanja krvi te obnavljanju postojećih rezervi, s obzirom na njihov ograničen vijek trajanja i svakodnevne potrebe.
“Na godišnjem nivou u Zavodu za transfuzijsku medicinu Federacije BiH prikupi se oko 15.000 jedinica krvi, što dnevno iznosi približno 60 jedinica. Zavod za transfuzijsku medicinu Federacije BiH svakodnevno se trudi imati dovoljno zaliha krvi i krvnih pripravaka za potrebe kako pacijenata na hroničnoj transfuzijskoj terapiji, tako i pacijenata koji se podvrgavaju planiranim i neplaniranim operativnim zahvatima. Tokom godine uvijek postoje periodi kada je teže doći do darivatelja, kao što su periodi godišnjih odmora, ljetni i zimski raspusti, te ti periodi uvijek predstavljaju poseban izazov nama uposlenicima, pa su apeli za potrebama tada nešto učestaliji, a sve s ciljem da podmirimo sve potrebe naših pacijenata”, pojašnjava Ahmetović-Karić.
Broj darivatelja krvi posljednjih pet godina uglavnom je konstantan, odnosno broj novih darivatelja krvi srazmjeran je broju onih koji zbog starosne dobi više ne daruju krv. Prema riječima Ahmetović-Karić, Zavod za transfuzijsku medicinu Federacije BiH, tj. njegov Odsjek za promociju davalaštva, u saradnji s Crvenim križem konstantno radi na animiranju darivatelja i osiguravanju dovoljnih količina krvi i krvnih pripravaka. Krv se najčešće prikuplja u organiziranim akcijama darivanja kako u ustanovi, tako i na terenu, uz pozivanja redovnih darivatelja koji su uvijek tu da se odazovu kada su potrebni. “Davalaštvo se promovira animiranjem građanstva tokom čitave godine, putem društvenih mreža, web-stranice Zavoda te promotivnim materijalima. Sve spomenuto čini se kako bi se osigurale dovoljne rezerve krvi i krvnih pripravaka te kako se porodice ne bi dovodile u situaciju da o tome moraju brinuti”, kaže Ahmetović-Karić. Uvijek su vrijedne spomena situacije kada su potrebne veće količine krvi i krvnih pripravaka u kratkom periodu i kada se velikim odzivima građana na djelu pokaže sva snaga humanosti.
Potrebe za krvlju i krvnim pripravcima svakodnevne su kako za djecu oboljelu od raznih zloćudnih oboljenja, tako i za sve druge pacijente na hroničnoj transfuzijskoj terapiji i one koji se podvrgavaju planiranim i neplaniranim operativnim zahvatima.
Kada je riječ o grupi kojoj je krv najpotrebnija, Ahmetović-Karić objašnjava da su RhD negativni krvni pripravci uvijek nešto slabije zastupljeni od RhD pozitivnih krvnih pripravaka, a s obzirom na njihovu slabiju zastupljenost u općoj populaciji. Samim tim, i potražnja za takvom vrstom krvnih pripravaka uvijek je manja, dok je, s druge strane, potražnja za RhD pozitivnim krvnim pripravcima, posebno O RhD pozitivne i A RhD pozitivne krvne grupe, zbog njihove najveće zastupljenosti u populaciji, uvijek najveća. Generalno, zalihe krvi i krvnih pripravaka, zbog ograničenog roka trajanja, trebaju stalno biti obnavljane. Kako ističe, krv treba čekati pacijenta, a ne pacijent krv.
Bez obzira na period pandemije, Ahmetović-Karić ističe da je potreba za krvnim pripravcima konstantna za pacijente koji su na hroničnoj transfuzijskoj terapiji i one koji se podvrgavaju planiranim i neplaniranim operativnim zahvatima. Broj darivatelja tokom pandemijskog perioda smanjen je neznatno, ali je dovoljan da se podmire potrebe svih pacijenata za pojedinim krvnim pripravcima.
Ahmetović-Karić kaže da se krv prikuplja najčešće putem organiziranih akcija darivanja, kako u ustanovi, tako i na terenu. Te su akcije najbolji način promocije davalaštva. Veoma je značajno organiziranje akcije darivanja krvi u firmama, udruženjima, javnim ustanovama itd., kako bi se građanima približila važnost i potreba za krvnim pripravcima kao vidu liječenja, kao i organiziranje akcija u srednjim školama i fakultetima, jer se time animiraju novi, mladi darivatelji. “Mi imamo veoma mladu populaciju koja daruje krv, dobi od 18 do 35 godina, što je rezultat animiranja mladih ljudi u srednjim školama i fakultetima. Upravo su ovi mladi ljudi oni koji će naslijediti naše višestruke darivatelje krvi, one koji su krv darivali više od sto puta. Stalnim angažmanom šire društvene zajednice treba se neprekidno raditi na edukaciji i podizanju svijesti građana o značaju i neophodnosti darivanja krvi te obnavljanju postojećih rezervi s obzirom na njihov ograničen vijek trajanja i svakodnevne potrebe. Razvijena svijest o darivanju krvi, kroz animacione postupke prije darivanja, te adekvatna informiranost o značaju i ulozi krvi u svakodnevnom životu kod mladih ljudi uveliko utječe na omasovljenje dobrovoljnog davalaštva u Federaciji BiH te omogućuje dovoljne količine (zalihe) krvi za one kojima je krv potrebna kao lijek, odnosno na smanjenje porodičnog davalaštva na najmanji mogući nivo”, ističe Ahmetović-Karić.
Ahmetović-Karić pojašnjava da darivatelj može biti svaka zdrava, punoljetna osoba, starosti od 18 do 65 godina, tjelesne težine veće od 55 kg i proporcionalne visini, a kod koje se liječničkim pregledom ustanovi da je darivanje krvi neće ugroziti; kako nju, tako ni osobu kojoj će krv biti dana za liječenje. Muškarci mogu darovati punu krv svaka tri mjeseca, a žene svaka četiri. “Darivanje ne ugrožava zdravlje darivatelja, a predstavlja ujedno i oblik kontrole zdravlja osobe. Zdrav organizam nadoknađuje količinu i sve dijelove krvi u odgovarajućem periodu. Darivanje najviše utječe na stanje željeza u organizmu, koje se nalazi u sklopu hemoglobina eritrocita. Određeni broj osoba tokom pregleda biva odbijen kao darivatelji, bilo privremeno ili trajno, zbog opasnosti za darivateljevo zdravlje ili za narušavanja zdravlja samog pacijenta”, naglašava Ahmetović-Karić.
Postoje i oni koji ne smiju davati krv. To su osobe koje boluju od određenih akutnih ili hronočnih bolesti, osobe koje piju antibiotsku terapiju ili neke druge određene lijekove, osobe koje su na dugotrajnim dijetama, osobe koje su neispavane, osobe s rizičnim ponašanjem, o čemu naravno odluku donosi liječnik prilikom pregleda i razgovora s potencijalnim darivateljem. Tokom darivanja mogu se javiti odgovarajući lokalni ili opći neželjeni učinci. Na mjestu uboda kod približno jedan do dva posto darivatelja može doći do pojave lokalnih simptoma, kao što su oštećenje venskog zida, oteklina, hematoma ili bol. Uzrok tome je što kod nekoga tokom darivanja igla teže ulazi u venu ili zbog lošeg položaja igle, pa dio krvi izlazi u potkožno tkivo, a nakon darivanja uzrokovano je nedovoljnim spazmom vene ili jačim pokretima ruke. Riječ je o nuspojavi koja nije opasna i koja se najčešće liječi hladnim oblogom i mirovanjem ruke, a u težim slučajevima potrebno se javiti u transfuzijsku ustanovu ili svom ljekaru. Kod približno tri do pet posto darivatelja mogu se javiti opće nuspojave tokom darivanja ili nekoliko sati poslije. Mogu biti blage, srednje teške i teške. Najčešće je riječ o blagim nuspojavama poput nervoze, ubrzanog disanja, bljedoće, znojenja, vrtoglavice te mučnine i povraćanja. Najčešći su uzrok nuspojava strah od darivanja, premorenost i neispavanost, zbog čega organizam nije u stanju kompenzirati darovanu krv.
Kako kaže Ahmetović-Karić, najveći broj dobrovoljnih darivatelja predstavljaju višestruki darivatelji, što, naravno, ide u prilog osiguravanju što sigurnijih jedinica krvnih pripravaka. Također, naglašava da na godišnjem nivou imaju između 6.000 i 6.500 darivatelja koji daruju krv prvi put. Riječ je o populaciji dobi od 18 do 30 godina, što pokazuje koliko je mlađa populacija spremna na čin darivanja. Najčešći razlozi za darivanje krvi jesu altruizam, želja da se nekom pomogne i da se učini dobro djelo, uz osjećaj osobnog zadovoljstva.
“U svijesti ljudi postoje različite predrasude o darivanju krvi, kao što su mogućnost zaraze, razvijanje ovisnosti darivanja itd. Kod nekih su kao najčešći razlozi za nedarivanje strah i slabo znanje o potrebama i samom načinu darivanja. Treba napomenuti da darivanje krvi ne šteti zdravlju ako se provedu svi propisani postupci pri odabiru darivatelja. Vrećice i igle korištene za darivanje sterilni su materijali za jednokratnu upotrebu, tj. mogu se primijeniti samo za jedno darivanje. S darivanjem krvi može se započeti i prestati u svako životno doba. Sve što se tiče darivanja treba biti razjašnjeno i obrazloženo jer se time razbija strah. Što su ljudi bolje informirani, veća je vjerovatnoća da će prepoznati neke od motiva za darivanje krvi. Nadalje, jedan od razloga za darivanje jeste i taj što se darivatelji bolje osjećaju nakon darivanja krvi, što je posebno karakteristično kod ljudi s blago povišenim krvnim tlakom. To, naravno, predstavlja način ublažavanja simptoma kod takvih osoba, ali ne i oblik liječenja. Darivanje krvi potiče i koštanu srž na stvaranje novih, mladih krvnih stanica”, objašnjava Ahmetović-Karić.
Građani mogu darovati krv svaki radni dan od 07:30 do 18:00 u prostorijama Zavoda. Ako je potrebno, za prethodno informiranje o darivanju ili organizaciji prijevoza do Zavoda mogu se obratiti na broj telefona Odsjeka za animaciju i promociju davalaštva – 033 567 302.
