Ankete pokazuju da im podrška birača rapidno pada, pola Federacije Vladu ocjenjuje "veoma neuspješnom", samo 15 posto je zadovoljno njenim radom, cijene rastu, rastu i zaduženja, računi sve veći, država blokirana, novac od Plana rasta propada, zakona nema, a nema ni budžeta.
Ovo je realnost sa kojom se stranke Trojke suočavaju godinu dana prije Općih izbora.
Sve je ostalo na obećanjima
Tri godine ranije su imali rješenja za sve probleme. Obećavali su ispunjavanje svih 14 prioriteta Evropske komisije u tri mjeseca, znali su kako podići penzije, dobiti besplatno kanadere, tadašnje cijene struje su im bile previsoke, za inflaciju je bio kriv Fadil, zgražavali su se nad bilo kakvim kreditima, kadrovirat će "meritokratski", a njihove diplomate će po svijetu nosati teke sa projektima... I sve će to ostvariti bez koaliranja sa nacionalnim strankama. Dobro, možda će sa HDZ-om, ali sa SNSD-om sigurno neće. Dobro, možda hoće i sa SNSD-om, ali neće glasati za njihove ljude sa "crnih lista". Dobro, možda hoće za Čavaru, Špirića...
O pogaženim principima koje su deklarativno zagovarali kadrovi Trojke prije posljednjih Općih izbora se sve zna. Pamte se i data obećanja koja u međuvremenu nisu ispunjena. O rezultatima rada ne treba mnogo govoriti jer ih građani danas žive, suočavaju se sa njima, svjedoče im na računima za struju, vodu, grijanje ili onim iz trgovina.
Ne može se računati ni na agresivnu podršku međunarodne zajednice, prije svih Ambasade SAD-a, čiji je donedavni prvi čovjek predvodio proces integrisanja Trojke u državnu i entitetsku vlast. Njegovi nasljednici se danas rado susreću sa onima protiv kojih je vodio kampanje i otvoreno zagovarao njihovo izbacivanje iz vlasti.
Šta Trojka zapravo može uraditi do oktobra kako bi zadržala kakve-takve šanse da, bez novih intervencija na Ustav ili opstrukcije implementacije izbornih rezultata, ostanu vlast?
Od bagera do "kumove zgrade"
Prvoj soluciji već svjedočimo, a to su razmjene prijetnji i uvreda sa koalicionim partnerima iz SNSD-a. Već od januara ove godine rade bageri, metu se kadrovi i brišu gumicama, ali samo u naslovima na portalima i televizijskim izjavama. U praksi je, ne računajući Nebojšu Radmanovića koji je smijenjen glasovima SDA i DF-a, sve ostalo isto. Samo je SNSD u međuvremenu dobio još nekoliko imenovanih kadrova i 100 miliona KM za "kumovu zgradu".
Pokušava Trojka iskoristiti i presudu Miloradu Dodiku, kojom mu je zabranjeno obnašanje funkcija u narednih šest godina. Bivši predsjednik entiteta RS je, podsjećanja radi, presuđen zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika i to nakon što je sam sebe prijavio Tužilaštvu BiH. U očajničkoj potrebi za bilo kakvim rezultatima, zvaničnici Trojke pokušavaju uvjeriti javnost da oni nose zasluge za presudu Dodiku, pri tome pomažući svom koalicionom partneru koji takve tvrdnje koristi kao argument da je njegova presuda rezultat političkog, a ne pravnog procesa.
Ono što javnost također zna jeste da su kadrovi Trojke u institucijama vlasti posredovali između Dodika i pravosuđa kako bi se ukinula ranije raspisana potjernica za njim. Stoga se s pravom može reći da je Dodik presuđen uprkos, a ne zahvaljujući Trojki, koja sa tom presudom, čak i da je htjela usmjeriti je svojim djelovanjem, nema apsolutno nikakve veze.
Ono što se može očekivati, a što već nagovještavaju pojedini zvaničnici Trojke u javnim istupima, jeste otvaranje fronta i sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Sa optužbama je već krenula Sabina Ćudić. Elmedin Konaković ne vidi matematiku u izbacivanju HDZ-a, ali je nije vidio ni u začetku ideje o "izbacivanju" SNSD-a, pa ju je nekoliko dana kasnije, kada se zaljuljala i njegova ministarska fotelja, objeručke prigrlio. Damir Mašić bljuje vatru na HDZ-ovog direktora JP Ceste FBiH, a Trojkina Vlada isti dan tom istom direktoru produžava mandat na čelu tog javnog preduzeća.
Federalne dubioze
Prema svemu sudeći, bageri, metle i gumice će u narednom periodu krenuti i prema HDZ-u, jednako uspješno kao prema SNSD-u.
Treća opcija se odnosi na Vladu FBiH, čiji rezultati dosadašnjeg rada se mjere sa 10.000 manje uposlenih i milionskim deficitima u budžetima i javnim preduzećima.
Zastupnici Trojke u Parlamentu FBiH već nagovještavaju nove kreditne aranžmane koji bi u izbornoj godini poslužili za povećanje penzija, smanjenje doprinosa i slične popularne poteze koji bi eventualno mogli donijeti pobjedu na izborima. Upitno je da li bi takvi potezi donijeli izbornu pobjedu, ali bi sasvim sigurno dugoročno donijeli ogromne probleme građanima FBiH. Jer će te kredite ipak neko nekada morati vratiti, a budžeti ne da bilježe suficite već su iz godine u godinu u sve većem deficitu.
Prvi koraci u tom smjeru su već napravljeni izmjenama Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u FBiH, koji Vladi FBiH daje odriješene ruke pri zaduživanju. Generalna proba je uslijedila zaduženjem na Londonskoj berzi od 700 miliona KM, za koje će građani FBiH u narednim godinama vraćati ukupno 900 miliona KM.
Takav pristup Trojke će im teško donijeti izbornu pobjedu, ali će sasvim sigurno generirati dublju političku krizu i ekonomsku katastrofu od koje će se država, a naročito entitet FBiH, godinama oporavljati.

