Kada je Adil-beg Zulfikarpašić u svojim intervjuima govorio o Miljevini pokraj Foče u kojoj je njegova porodica imala velike posjede, često bi spomenuo i kmetove pravoslavne vjere koji su služili njegovoj porodici. O tome kako su se kmetovi ponašali na njegovoj zemlji također je govorio, ali nikada o njima nije pričao podrugljivo. 

Milorad Dodik ovih dana ponovo je svojim fašističkim, rasističkim i primitivnim ponašanjem došao u fokus bosanskohercegovačke, ali i regionalne javnosti. Naime, u više navrata tokom intervjua na ličnom glasilu RTRS uvrijedljivo i primitivno je govorio o Bošnjacima muslimanima, vrijeđajući ih najprimitivnijim rječnikom, koji su mnogi nazvali "kmetovskim". 

Istupi Milorada Dodika, koji je osim Bošnjaka podrugljivo i rasistički govorio i o Romima odavno prelaze granicu ukusa kojoj bi i kmetovi pozavidjeli. 

Osim što primitivnim rječnikom nastoji uvrijediti druge i drugačije, Dodik je po ko zna koji put pokazao svoje katastrofalno činjenično znanje historije. 

Naime, usplahireno i primitivno Dodik je izašao sa tezom da su "Bošnjaci šezdesetih godina prošlog stoljeća bili Srbi muhamedanci".

Milorad Dodik o onom što govori ne zna ništa, jer da čita mogao bi pronaći da je šezdesetih godina prošlog stoljeća veliki broj Bošnjaka vodio borbu za reafirmaciju historijskog imena Bošnjaka, u prvom redu spomenuti Adil Zulfikarpašić, ali i stotine drugih aktivista koji su se borili za bošnjačku stvar. 

Bećir Tanović, istaknuti bošnjački intelektualac sa dugogodišnjim iskustvom življenja u SAD kao predsjednik Udruženja "Prijatelji Bosanskih pogleda", 16. juna 1963. godine u pismu redakciji lista "Bosanski pogledi" piše sljedeće:

“Draga braćo! Poštovana gospodo! Sa Osnivačke skupštine društva ‘Prijatelji Bosanskih pogleda’ upućujemo vam bratske pozdrave i topla čestitanja za vaš požrtvovani i naporni rad u borbi za priznavanje bošnjačke nacionalnosti i pravilniju orijentaciju bh. muslimana. Naša emigracija, razasuta širom svijeta, bila je izložena strahovitim iskušenjima i nama tuđim i stranim uticajima, ali je ipak u velikoj većini ostala sačuvana za Bosnu i bošnjaštvo, za islam i demokraciju. Nacionalne aspiracije i politički ekstremizmi naših komšija, manifestirani i formulisani na bezbroj načina, odbijali su se od bedema poznate bošnjačke tvrdoglavosti i nijesu se mogli prilijepiti za duše i srca ‘dobrih Bošnjana’ ni ovdje, ni u domovini.

U svakom žitu ima kukolja, te i u svakom narodu ima izroda, ali ih je među nama ponajmanje. Mi ih skoro možemo na prste izbrojati. Mi smo politički najjedinstveniji i pored nastojanja šačice ‘šerrova’ da nas razjedine i dezorijentišu. Glavne zasluge za očuvanje naše jedinstvenosti i nacionalnog individualiteta idu našem običnom, malom čovjeku – čovjeku iz naroda, koji se oduvijek plebiscitarno opredjeljivao kao Bošnjak i čovjek, poštujući tuđe, ali čuvajući svoje, sve tako od Kulina bana pa do današnjih dana.

Naše bošnjaštvo počiva ne samo na objektivnim historijskim činjenicama, već i na toj visokoj, ali i duboko uljuđenoj nacionalnoj svijesti našeg čovjeka, a političke okolnosti ga prave neophodnom nuždom našeg vremena. Ono nikad nije bilo ekstremno ni agresivno, nego je uvijek ostavljalo široke mogućnosti za bratsku saradnju i ljudske odnose sa našim komšijama. U današnjem vremenu mi se nalazimo pred nacionalno‑političkom nuždom davanja organizacionih formi za saradnju i ljudske odnose s našim komšijama. Plodovi tog rada se već ukazuju. Ona ista idejnopolitička nužda koja je pokrenula izlaženje ‘Bosanskih pogleda’ natjerala je i nas bh. muslimane u USA – da u našem nacionalno-političkom opredjeljenju dadnemo organizacionu formu u stvaranju našeg udruženja ‘Prijatelji Bosanskih pogleda’.

To smo ime izabrali da bi time javno manifestirali naše priznanje i podršku konstruktivnom radu ‘Bosanskih pogleda’. Mi želimo posebno da podvučemo i istaknemo naše priznanje onim saradnicima ‘Bosanskih pogleda’ koji se u svojim članicama bore za afirmaciju bošnjaštva kao nacionalnosti. Mi ćemo poslati predstavnike našeg udruženja na predstojeći Kongres bosanskih i hercegovačkih muslimana, duboko vjerujući da postoje svi uslovi za stvaranje solidne nacionalno-političke platforme i ozbiljnih akcija. Mi očekujemo da će i ostale naše demokratske skupine poslati svoje predstavnike na predstojeći Kongres kako bi zajednički i bratski iznašli demokratska rješenja naših problema. Mi se nadamo da će bošnjaštvo i ljudske vrijednosti pobijediti i u srcima onih koji su do sad politički lutali. Na kraju želimo da uputimo bratske izraze naših najboljih želja za daljnji uspješan rad redakciji ‘Bosanskih pogleda’ i ostaloj gg. saradnicima. Uz bratski pozdrav, sekretar Bećir Tanović.”

Iz ovog pisma može se vidjeti šta za desetine hiljada naših iseljenika znači bošnjaštvo tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća. 

U tekstu Sigurni temelji Jugoslavije, objavljenom u časopisu Savremenik u februaru 1967. godine, Teufik Velagić je primjerice pisao  o nacionalnim izazovima koji su pred Bošnjacima, objašnjavajući zašto je tokom dvadesetog stoljeća izastala upotreba odrednice Bošnjak:

“Problem muslimana otežan je time da se kod nas, bosanskih muslimana (mislim tu i na hercegovačke i na sandžačke), tokom prošlih stotinu godina nije razvio bošnjački nacionalni pokret pa je izostala pojava našeg nacionalizma.To je dovelo do upornog nastojanja da nas se srbizira ili hrvatizira."

U jednom od svojih tekstova u "Bosanskim pogledima" Velagić piše: “Ono što mi želimo to je istinska sloboda naroda i da u toj slobodi ne trpimo nikakvo nasilje, naročito bilo kakvo srbiziranje ili hrvatiziranje. Što se to nastojalo ranije, to se može nekako razumjeti, ali od kraja prošlog rata to zaista nema nikakvog izgleda za uspjeh. Nama kao muslimanima nacionalistička nastojanja i stremljenja su strana, ali nam je drago naše kroz historiju sačuvano bošnjaštvo, s kojim treba da se pomire naročito oni koji nas do sad ubrajaše u svoje jato.”

Sličnih tekstova šezdesetih godina prošlog stoljeća napisano je na desetine, što govori u prilog tome da su Bošnjaci odvijek bili ono što jesu - Bošnjaci.

Bez obzira na pritiske od strane susjeda i komšija, bošnjaštvo je opstalo i historijskom nacionalno ime koje bilo potisnuto određni period konačno je vraćeno. 

Stoga, kada god neko sličan laiku iz Laktaša pokuša da na neki način napadne historiju Bošnjaka, moguće je uz veliki broj činjenica iz literature odgovoriti na kabadahijske i primitivne podvale neznalica.