Uvriježilo se u dijelu raje, one navodno fine, navodno urbane, intenzivno ispisivanje teza da “nikada nije bilo gore”, da smo “na dnu svakog dna” i da je sadašnje stanje “gore od rata”. Rekli bismo da je riječ o zaboravu, nekim novim klincima iz nekog drugog vremena, ali bojimo se da je riječ o puno ozbiljnijem poremećaju. Bez obzira na pojedinačna razočarenja, na vlastite političke favorite, pitamo se imaju li ljudi koji ovo izgovaraju ili pišu imalo zdrave pameti, imalo razuma.

Neka pitaju majke Srebrenice, Prijedora, Kozarca... koje su po ekshumacijskim mrtvačnicama držale koščice u rukama i pomislile “ovo je moj sin”, “ovo je moj muž”. Mi govorimo i o nekim Sarajlijama koje su četiri godine bile pod opsadom, bez vode, struje, koji su svoju rodbinu i komšije u komadima skupljali po Markalama, o nekim Sarajlijama koje su branile grad i krvarile po tranšejama podno Trebevića, o onima koji su prolazili ulicama Šehera dok su ih gađali iz snajpera..., o njima govorimo jer upravo neki od njih izgovaraju da je rat bolji od mira, da je nasilna smrt bolja od života, a time potvrđuju ništa drugo nego da mrze do mjere pomračenog razuma.

Dino Konaković nedavno je uporedio NiP s Armijom RBiH, rekavši da je njegova stranka prije dvije godine bila kao bosanska vojska u svom početku, u tenama, neorganizirana, a da su danas kao Armija RBiH na kraju rata, disciplinirana, utegnuta, ustrojena. Shvata li šta govori, kakvu optužbu iznosi i koga je izmaštao kao četnike, silovatelje, genocidaše? Naime, ako su oni Armija RBIH, onda je SDA vjerojatno projekcija protivničke strane – četničke i agresorske vojske koja je napala Bosnu i Hercegovinu. S obzirom na to da je članove svoje stranke uvjerio u ovakvu raspodjelu uloga, ne treba čuditi da upravo članovi NiP-a ponajviše izgovaraju morbidne teze da je “u ratu bilo bolje”. Na kojeg neprijatelja misle na koncu je potvrdio „genetski predodređeni“ predsjedavajući Gradskog vijeća Sarajeva Jasmin Ademović. „Ta neprijateljska snaga, ta snaga SDA oni su znali s kime imaju posla“, rekao je "genetski predodređeni" Ademović na TVSA sugerirajući stanje međubošnjačkog rata.

Ne valja ovo nikako, pomućen razum teška je bolest. Zanimljivo će biti i to da se upravo ta Dinina fina gradska raja, u tenama koje danas dotiču dno dna mondenih ljetovališta i skijališta, do jučer grozila nekih tamo crvenih komunjara poput Nermina Nikšića i njihovih trubača poput raznih Envera Kazaza i Esada Bajtala. Danas im aplaudiraju, štaviše, potiču ih, brane, opravdavaju. Treba ozbiljno posumnjati u one koje promjene političku opciju, a istom promjene i kompletni svjetonazorski obrazac. To može upućivati samo na jedno – da svjetonazora nisu ni imali, da su tek pratili trendove te su obični pomodaši, šminkeri i snobovi, ništa više. I takvi kažu da su odani ideji SDA, ali nisu odani SDA. Jeftino.

Dok im je bilo oportuno da se šlepaju uz SDA, podržavali su je, zaklinjali se u Aliju i čitavo simboličko naslijeđe koje stoji iza tog imena. Danas su prepoznali trend u nečemu drugom i okreću ćurak. Opet, teško je ne ibretiti se iznova i iznova činjenici kako neki uspijevaju dotaći novo dno svaka tri mjeseca, i to iz godine u godinu. Naprimjer, zanimljiva je nedavna sinhronizacija nastupa dr. Envera Kazaza (U Dnevnom Avazu) i dr. Esada Bajtala (na N1), kao i političara Nermina Nikšića.

Dakle, kada god se pojavi dr. Kazaz da saopšti javnosti “da se dublje ne može pasti”, nedugo zatim pojavi se i dr. Bajtal s nekom katastrofičnom konstatacijom, ovaj put s tvrdnjom da u svojoj “čitavoj povijesti BiH nije doživjela ovakvu bruku i propast”, a zatim se ubrzo javi neki Nikšić i ustvrdi da smo dotakli “dno dna”. Uzmimo Bajtala za primjer jer koliko morbidnog crnila i defetizma taj čovjek, navodno stručnjak iz oblasti sociologije i filozofije, uspije izgovoriti u samo deset minuta, naprosto je zapanjujuće. Bajtalov misleni vez je sljedeći: Propast, tama, lopovluk, ni znanja ni umijeća ni sigurnosti, nečuveno, neizvjesnost, veliko ništa, više od ništa, ništa ne štima, potonuli u tamu, u živom blatu, na dnu...

Bajtal je na rubu šizofrenije. U jednom trenutku poziva strane sile da su dužne uvesti red u BiH, dakle zalaže se za intervencionizam i ukidanje državnog suvereniteta, a odmah zatim u komentaru na saopćenje Ruske ambasade tvrdi da nama treba neki Tito da se izbori za suverenost, neki Tito koji će reći modernom Staljinu historijsko njet. Halo, Esade! Izrekli su ga Šefik Džaferović i Željko Komšić prilikom posjete ruskog ministra vanjskih poslova. Uzalud podsjećanje, jer ovdje nisu cilj činjenice, ovdje je nakana da se naš čovjek potpuno uništi rafalnom paljbom negativnosti, u nadi da će 2022. zaokružiti neku stranku iz “Trojke”. I tu nije kraj.

Na koncu će ponovo upozoriti da mi nismo razvili kritičko mišljenje od odlaska velikih sila i da ne znamo misliti samostalno. Odjednom se raznježuje i citira svog profesora, velikog filozofa Kasima Prohića, koji je rekao i bio u pravu: “Istinski kritički um ne poznaje zalijetanje kao način svog susreta sa svijetom.” Na samom koncu, dakle, Bajtal uspijeva citatom svog profesora demantirati sve ono što je rekao zalijetajući se od nemila do nedraga u mozak javnosti. Vrtimo kroz svoje znanje historije tu hiljadugodišnju povijest Bosne, sve one kuge, kolere, paljevine, osvajačke pohode, druge i prve ratove, ustaše i Švabe i četnike, opsade i genocide... i tek onda shvatamo do koje je mjere neopravdana i koliko je uvredljiva Bajtalova tvrdnja “o bruci i propasti koju Bosna nikada nije doživjela u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti”.

No, i Bajtali i Kazazi godinama saopštavaju da smo dotakli dno, da ne može gore... Ipak, može se, ako se kopa po dnu iz godine u godinu, kao što to oni rade. Zapravo, ovdje je riječ o tome da su oni dno, da se javljaju s dna i da stalno pronalaze nove dubine istog tog dna. Pritom je zaista teško, s obzirom na tu očitu sinhronizaciju, razlučiti koji je od njih dupe, a koji je glava.

Zapravo, nikako da prokljuvimo odgovor na kozmetičku pitalicu: Je li Kazaz bubuljica na Bajtalovoj stražnjici, ili je Bajtal gnojni čir na Kazazovom nosu? Najbolje da na to odgovore njihovi kozmetičari poput Nermina Nikšića, jer mi ne želimo biti prisutni kad te gnojne izrasline prsnu.