Bosna i Hercegovina je kao nezavisna država, pod zastavom s ljiljanima, prvi put nastupila na Olimpijskim igrama u Barceloni u ljeto 1992. godine. Sastavljen je skroman tim koji se na jedvite jade dokopao Španije, a prava drama odvijala se u Sarajevu. Dan prije polaska na Olimpijadu poginuo je Vinko Šamarlić u borbama za odbranu grada, a još dvoje olimpijaca čekalo je pomoć snaga Ujedinjenih naroda da krenu na put ka Barceloni.
Španski novinari koji su izvještavali iz opkoljenog Sarajeva nekako su uspjeli naći jednog od njih, džudistu Vladu Paradžika, trećeplasiranog s posljednjeg džudo-prvenstva tada već bivše Jugoslavije, koji je nestrpljivo čekao vijesti iz štaba UN-a hoće li krenuti na Igre ili ne. Plave kacige pregovarale su sa srpskim vlastima iz sarajevskih predgrađa o odlasku bh. olimpijaca iz opkoljenog grada.
O njihovom je odlasku odlučivao Tomislav Kovač, ratni gospodar života i smrti sa sarajevske Ilidže, kasnije pomoćnik ministra unutarnjih poslova, danas optuženi ratni zločinac i bjegunac od bh. pravosuđa. Kovač, koji već godinama živi u Srbiji izbjegavajući suđenje za učestvovanje u Genocidu u Srebrenici, kazao je da nema šanse da dopusti odlazak olimpijaca u Barcelonu.
“Nije ih briga za sport, to je politička propaganda”, rekao je Kovač. “Srbi ne smiju u tome učestvovati. Dok god je ovdje rat, niko neće otići u Barcelonu.” Ali, inat volja i hrabrost Sarajlija bili su jači od Kovačevih prijetnji i zabrana, sportaši su izašli iz opkoljenog Sarajeva, pridružili se ostatku tima i 25. jula 1992. godine prvi put na Olimpijskim igrama prodefilirali iza zastave nezavisne Bosne i Hercegovine, zastave koju je ponosno nosio Zlatan Saračević.
Tomislav Kovač optužen je za sudjelovanje u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice počinjenom u julu 1995. godine. Poratni biznismen, vlasnik konditorske kompanije “Aleksandrija”, policijski general Tomislav Kovač (58) u vrijeme napada vojske i policije bosanskih Srba na zaštićenu zonu Srebrenice i Žepe, tokom koje je ubijeno najmanje osam hiljada Bošnjaka, bio je na dužnosti komandanta policijskog štaba zaduženog za tu operaciju, a ujedno je kao zamjenik ministra unutarnjih poslova RS operativno zapovijedao svim policijskim jedinicama.
U optužnici se navodi kako je Kovač bio učesnik udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio progon cjelokupnog bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice i Žepe, što je rezultiralo pogubljenjem hiljada zarobljenih, a potom sistematičnim nastojanjima da se prikriju dokazi o počinjenim zločinima, uključujući i premještanje posmrtnih ostataka iz masovnih grobnica i njihovo skrivanje.
Optužnica protiv Kovača sadrži trinaest tačaka u kojima se navodi kako su policijske jedinice pod njegovim komandiranjem sudjelovale u zarobljavanju bošnjačkih muškaraca i dječaka, njihovom prisilnom zatočenju te potom u masovnim likvidacijama na različitim lokacijama poput Kravice, Cerke, Pilice, Banjeva, Sandića i Konjević-Polja.
