Genealogija kao nauka o rodoslovlju istražuje i otkriva naslijeđe porodica, odnosno naroda. Svaki naučni rad ili knjiga u bosanskohercegovačkoj javnosti koja tretira historiju poznatih prezimena i porodica veliko je osvježenje i radost za čitaoce. Ovog je ljeta u Travniku u okviru manifestacije Ajvatovica predstavljena knjiga Porodica Korkut autora hafiza dr. Džemaila Ibranovića, imama u Sulejmaniji (Šarenoj) džamiji u Travniku. Radi se o njegovoj doktorskoj disertaciji odbranjenoj na Fakultetu islamskih nauka prije dvadeset i jednu godinu.

Korkuti su u Bosni prisutni pet stoljeća, odnosno od vremena sultana Fatiha, a hafiz Ibranović je istražio četiri generacije Korkuta, odnosno njihovo prisustvo, djelovanje i utjecaj u Travniku.

U uvodu knjige autor ističe da je uložio veliki trud u istraživanju, a posebno iz razloga što je morao ispravljati greške ranijih autora, a dio građe o Korkutima je pronašao izvan granica Bosne i Hercegovine.

“Prateći četiri generacije porodice Korkut, možemo reći da je ovo štivo o eliti učenih ljudi koji su se hvatali ukoštac sa svim problemima svog vremena ili, kako to kažu sufije, da su bili 'sinovi svoga vremena' (abna-ul-vaqt). Naravno, treba imati na umu sva društveno-politička dešavanjima na ovim prostorima u zadnjih stotinu i pedeset godina kroz umnu misao našeg naroda: 'Ode Turska, ode majka. Ode Švabo, ode babo. Dođe bre, uze sve. Dođe druže, da do dna sastruže'.”

Islamska tradicija koja je prisutna među Bošnjacima svjedoči da su pojedine porodice davale kroz više generacija učenjake koji su dali doprinos vremenu i prostoru u kojem su djelovali i tako stekle epitet “ulemanske porodice”. Jedna od takvih istaknutih porodica u islamskoj historiji Bošnjaka jesu Korkuti.

S obzirom na doprinos i značaj Korkuta, o njima su ranije pisali Bejtić, Mujezinović, Nametak, Traljić, Purivatra, Hadžijahić, Lozić. O Korkutima se pisalo u mnogim listovima kao što su: Gajret, Pravda, El-Hidaje, Novi Život, Novo Vrijeme, Glasnik IVZ-a, POF...

Korkuti su imali veliki društveni utjecaj i za vrijeme Osmanlija, Austro-Ugarske i većeg dijela 20. stoljeća, a u travničkom kraju i dalje žive mnoga narodna predanja o životu i djelovanju Korkuta.

OD FATIHOVIH GAZIJA DO ISTAKNUTIH ALIMA

Autor je nakon predgovora u kojem je predstavio historijski presjek porodice Korkut i glavne izvore iznio teorije o porijeklu Korkuta, dvije genealogije i objasnio njihovo kretanje u Bosni i Hercegovini. Preovladajuće mišljenje jeste da Korkuti imaju osmanlijsko porijeklo i da su došli za vrijeme Fetha. Značenje riječi Korkut jeste onaj ko ulijeva i izaziva strah, što je razumljivo jer su prvo vrijeme Korkuti bile gazije, odnosno spahije.

“Prema kazivanju Bisere Salihagić (rođena Korkut), u lozi porodice Korkut povremeno se javljaju osobe s izrazito azijskim crtama lica. Takav je, naprimjer, bio Seid Korkut, sin poznatog političara Sakiba Korkuta, ili njen brat po ocu Sakib Korkut”, piše dr. Ibranović.

Prvi izvori govore da su se Korkuti nastanili u Ortiješu južno od Mostara, gdje su od trojice braće nastale tri loze, od kojih je samo jedna zadržala izvorno prezime. Naime, od drugog brata nastali su Ferhatbegovići u Ćurevu kod Foče, a od trećeg Gavrankapetanovići u Počitelju. U trećoj generaciji Korkuti iz spahijskog statusa prelaze u ulemansku porodicu na zahtjev majke Mahmut-bega, koji je bio jedinac.

“Tokom vremena porodica Korkut će se pomjerati ka Nevesinju, da bi rodonačelnik travničkih Korkuta Derviš Muhamed Korkut (poznat kao 'Sidi Muftija') preselio u Travnik, gdje će i umrijeti 1877. godine u 105. godini života”, piše dr. Ibranović. U međuvremenu nevesinjska loza Korkuta je izumrla nakon Srpskog ustanka, odnosno jedan dio se iselio u turski grad Iznik, a drugi dio u Zvornik.

KAKO SU SE KORKUTI SPREMALI ZA SUOČAVANJE S IDEOLOGIJOM ATEIZMA

Autor ističe da je cilj njegova istraživanja, pored upoznavanja s porodicom, rasvjetljavanje doprinosa njena tri člana na vjerskom, kulturnom i društvenom planu: Derviš Korkut Munibov, Besim Korkut i Derviš Korkut Asimov.

Na pitanje zašto porodica Korkut kao tema istraživanja, autor odgovara kroz porodični vasijet iz 1949. godine u kojem je sadržan moto življenja ove porodice od njenog dolaska s Fatihovom vojskom. Vasijet se u originalu čuva u posjedu porodice Radaslić u Travniku, a potpisan je u Putićevu 17. 8. 1949. godine. Ovom prilikom iz njega izdvajamo univerzalne poruke.

Vasijet ima dimenziju zakletve, a otac i amidža Siradž Korkut te Bešri i Hazim se obavezuju kako da žive i djeluju u novim okolnostima u komunističkoj Jugoslaviji. Na prvom mjestu se zaklinju da će “dobro učiti i u mozak, srce, dušu samo ono ukalemiti; što je korisno u obadva svijeta, a to je onaj nauk koji se slaže sa islamskim uzvišenim i časnim Kur'anom a.š. i onaj nauk kojeg su se pridržavali naši plemeniti pređi. Nečiste ideje i štetne nauke koje bi se morale učiti, one ne smiju za naš mozak i osjećaj prilijepiti, nego se samo primarno u nuždi njome poslužiti”.

Nakon ovoga slijedi dio vezan za namaz i ustrajnost u obavljanju vjerskih dužnosti i objašnjenje za stanje nužde. U tekstu se daje posebna težina arapskom jeziku i porodičnoj biblioteci. “Starat ćemo se da naučimo arapski jezik i preko njega da iz izvora naučimo našu vjeru i da održimo tradiciju naših pređa i da oživimo i proučimo knjige koje su pohranjene u našim domovima, vadeći iz njih pohranjeno blago.”

Razumijevanje dinamike društvenih promjena i požrtvovnost za očuvanje tradicije i materijalne nezavisnosti vidljivo je kroz isticanje odanosti porodičnom načinu života.

“Ma koju školu završili i koji položaj u životu zauzimali, nikad se nećemo otuđiti našeg sela i seoskog posla, te u svakoj prilici svojima se naći na usluzi i pomoći im fizički i materijalno.”

Na kraju Siradž ističe da, ako se njegov sin i bratić “budu držali zakletve i obaveze koju su mi dali, ja ću ih blagosloviti, hair dovu im učiniti”, a “u protivnom, duhovna veza i svi osjećaji među nama padaju, jedinom bi ostala gruba materijalna i fizička veza (srodstvo) bez ikakve roditeljske nježnosti”. Navedeni Korkuti su se obavezali da ovu zakletvu zajedno čitaju dva puta godišnje.

Korkuti su u svakom vremenu bili na pravoj strani historije, zbog čega je Sidi Muftija bio u zatvoru zbog protivljenja Pokretu za autonomiju Bosne, njegov sin zbog suprotstavljanja ustanku protiv okupacije Austro-Ugarske, a Derviš Korkut je osuđen na robiju od komunističkih vlasti, iako je spasio sarajevsku Hagadu.

Korkuti nisu usamljen primjer porodica koje su bošnjačkoj baštini dali niz istaknutih imena. Na njih su se ugledale mnoge porodice, posebno u srednjoj Bosni, koje su svoje sinove slale u Gazijinu medresu. To su Adilovići, Indžići, Dautovići iz Travnika, Merhemići, Šošići, Ljevakovići, Spahići, Čajlakovići, Sedići, Velići i mnogi drugi.