Konvertibilna marka jača je nego što to zvanični kurs pokazuje

Ugledni sedmičnik The Economist, vodeći se logikom da jedan te isti proizvod u svakom kutku svijeta ima istu vrijednost – a to što više ili manje za njega plaćate razlika je u kursu valute određene zemlje, odnosno njenoj precijenjenosti ili potcijenjenosti – uspostavio je korelaciju između cijene Big Maca i vrijednosti novca. Tako je 1986. godine nastala “burgernomics” ekonomska teorija, odnosno njen osnovni alat The Big Mac Index, koji se temelji na teoriji pariteta kupovne moći, koja kaže da valuta mora imati istu kupovnu moć u svim zemljama, odnosno da jedinica svake valute mora imati istu realnu vrijednost u svakoj zemlji. S obzirom na to da je Big Mac najpoznatiji “McDonald'sov” hamburger, koji se u mreži od 36.000 restorana u više od 100 zemalja svijeta pravi na identičan način, pogodan je da posluži kao proizvod na osnovu kojeg će se mjeriti kupovna moć i vrijednost valuta. Istini za volju, nije ovo sasvim pouzdan indeks, ne uzima u obzir brojne parametre važne za detaljnu makroekonomsku analizu, ali ipak na jednostavan način pokazuje odnose među valutama, ali i kupovnu moć širom svijeta. Iako cijena Big Maca, kao i svih drugih proizvoda, zavisi uveliko od cijene rada, sirovine, od visine poreza, pa kupovne moći stanovništva, pretpostavka je da cijena Big Maca svugdje treba biti ista u idealnim uvjetima, pa upravo parametri koji utječu na cijenu možda i najbolje govore o ekonomiji jedne zemlje. U svakom slučaju, na osnovu Big Mac indeksa možemo identificirati neke bitne trendove u ekonomiji.

RAST CIJENA

Posljednji The Big Mac Index objavljen je u julu 2020. godine. Bosna i Hercegovina nije među zemljama koje The Economist uzima u obzir pri izračunu The Big Mac indeksa, ali kako u Bosni i Hercegovini postoje “McDonald’s” restorani, nije ju teško porediti s ostalim zemljama. Big Mac u sarajevskim restoranima “McDonald’s” košta pet maraka, što je po srednjem kursu koji se uzima kao referentan 3,13 američkih dolara. U Sjedinjenim Američkim Državama Big Mac košta 5,67 dolara, dakle, Big Mac je u Bosni i Hercegovini jeftiniji za više od 50 posto, odnosno konvertibilna marka potcijenjena je za oko 50 posto u odnosu na američki dolar. Drugim riječima, u Bosni i Hercegovini za iste pare možete kupiti dvostruko više proizvoda nego u SAD-u ili za novac koji u SAD-u izdvojite za jedan Big Mac u Sarajevu možete kupiti dva Big Maca.



Prije devet godina, 2011, nedugo nakon što su otvoreni prvi “McDonald’s” restorani u Bosni i Hercegovini, cijena Big Maca u Sarajevu bila je 4,80 KM, odnosno 3,53 dolara. Cijena Big Maca u SAD-u tada je bila 3,80 dolara. U tom periodu konvertibilna marka bila je potcijenjena sedam posto u odnosu na dolar.

Ako uporedimo podatke iz 2011. i 2020. godine, vidjet ćemo da je cijena Big Maca u Bosni i Hercegovini porasla za 20 feninga, što i nije mnogo, ali ipak pokazuje da smo u proteklom periodu imali određeni procent inflacije, odnosno rasta cijena proizvoda i usluga, ali i rast kupovne moći. Do 2016. godine imali smo deflaciju, a od 2016. do 2020. imamo godišnju inflaciju od 1 do 1,5 posto, a istovremeno imamo rast neto plaća. U 2011. godini prosječna neto plaća bila je 805 maraka, a u 2020. godini 960 maraka.

U isto vrijeme, cijena Big Maca u SAD-u porasla je za 1,77 dolara, što govori o rastu cijena i kupovne moći, ali i kretanju kursa dolara u najjačoj svjetskoj ekonomiji.

ODNOS EURA I MARKE

Iako to nije intencija The Big Mac Indexa, on ujedno ukazuje i na odnos između konvertibilne marke i eura. Taj je odnos zanimljiv zato što je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih zemalja koja nema mogućnost upravljanja kursom svoje valute, konvertibilne marke, nego je kurs vezan za euro. Kao što svi znamo, jedan euro uvijek je 1,95 KM. Po burgernomics logici, marka je uvijek potcijenjena za oko 95 posto u odnosu na euro i prema tome Big Mac bi uvijek trebao biti u eurozoni skuplji za isti procent. Prema trenutnim cijenama, Big Mac u zemljama eurozone košta 4,21 eura, a u Bosni i Hercegovini 2,55 eura po važećem kursu od 1,95 KM za jedan euro, odnosno 5,15 dolara u eurozoni i 3,13 dolara u Bosni i Hercegovini. Ako je kurs marke čvrsto vezan za euro, onda bi, po logici Big Mac indeksa, cijena Big Maca u eurozoni i BiH trebala odražavati fiksnu razliku od 1,95. Prema tome, ako je cijena u eurozoni 4,21 euro, u BiH bi trebala biti 2,15 eura, ali nije, cijena Big Maca u BiH jeste 2,55 eura. Prema ovome, konvertibilna marka realno je“jača” nego što to pokazuje zvanična kursna lista. Kurs konvertibilne marke trebao bi u tom slučaju biti 1,65 KM za jedan euro. Na osnovu zvaničnog kursa, možete zaključiti da s istim iznosom novca u Bosni i Hercegovini možete kupiti dva Big Maca, a u eurozoni jedan, dok u realnom svijetu za isti iznos novca u Bosni i Hercegovini možete kupiti jedan cijeli i dvije trećine drugog Big Maca, a u eurozoni samo jedan hamburger.

Ipak, treba imati na umu da snaga valute jedne zemlje proistječe iz snage ekonomije te zemlje, odnosno njene izvozne orijentacije. U tom smislu, većina zemalja u tranziciji ima valute koje ne korespondiraju njihovim izvoznim sposobnostima. Model rasta u skoro svim zemljama u tranziciji baziran je na velikom zaduživanju. Godinama unazad povremeno se mogu čuti pozivi da Bosna i Hercegovina preuzme na sebe upravljanje kursom vlastite valute. Najčešći je argument da ovakav fiksni kurs uništava domaće proizvođače i uvijek je uvjet za vrlo visoku nezaposlenost. Mnogi vjeruju da bi devalvacijom valute mogli postići znatniji obim izvoza, s druge strane, mnogi vjeruju da bismo vrlo brzo došli na nivo na kojem smo bili krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća – primiš plaću i, dok dođeš do kuće, ona postane bezvrijedna. Zato je bolje ne igrati se s vatrom.