Kriza na istočnom Mediteranu, zahvaljujući prije svega dobroj volji Turske da pregovarački stol bude mjesto njenog rješenja, medijski je potisnuta krizom na istoku Ukrajine. Međutim, kriza na istočnom Mediteranu itekako je prisutna, a pomirljiva turska politika – povlačenje brodova za seizmička ispitivanja u tzv. “spornim vodama” – samo je doprinijela površnom utisku da eskalacije nema.

Umotana u zastavu Evropske unije, Grčka bježi od suštinskih pregovora istovremeno pokušavajući ostaviti utisak da nije ona ta koja ih sabotira. Posjeta grčkog ministra inostranih poslova Nikosa Dendiasa 15. aprila 2021. Ankari je to prilično jasno pokazala. Iako niko ozbiljan nije očekivao neki značajan proboj u rješavanju nagomilanih problema u odnosima dvije susjedne zemlje, prva posjeta na višem nivou u zadnje dvije godine bila je razlog za vrlo umjeren optimizam. Taj umjereni optimizam čak je bio prisutan na konferenciji za štampu tokom uvodnog izlaganja turskog ministra inostranih poslova Mevlüta Çavuşoğlua, da bi se razbio u paramparčad kada je Dendias dobio svojih pet (zapravo 4) minuta. No, o tome kasnije. 

POTREBNO OKONČATI NEKAŽNJIVOST GRČKE

Posjeti su prethodila dva događaja, od kojih je (gle čuda!) samo jedan zabilježen u zapadnoj štampi – onaj drugi, od koga ću početi, desio se na Twitteru. Naime, u petak 9. aprila direktor Direkcije za medije i komunikacije pri Predsjedništvu Republike Turske Fahrettin Altun na svom je Twitteru objavio kratki videoklip koji govori o grčkoj podršci teroristima PKK-a i terorističkoj organizaciji fetulahdžija (FETÖ) uz tekst: “Grčka je utočište terorističkih organizacija, uključujući PKK. Iz navodnog izbjegličkog kampa unutar EU teroristi planiraju napade (uključujući samoubilačke bombaške napade) na Tursku, NATO saveznicu – baš kao što se stvarne izbjeglice ostavljaju mrtve u Egejskom moru. Vrijeme je da se okonča nekažnjivost Grčke!” Uzgred, klip se završava snimkom poziva predsjednika Erdoğana Grčkoj da prekine s tom (vrlo dobro dokumentiranom) praksom.

Reakcija Grčke (očekivano) bila je furiozna. Štampa se pitala da li će Dendias putovati u Ankaru poslije toga, a njegovo ministarstvo izdalo je saopštenje koje, između ostalog, kaže: “Mi kategorički odbacujemo svaki pokušaj ukaljavanja slike Grčke kroz projekciju neprihvatljivih mitova” i “izbor tajminga za takve blatantno nepostojeće tvrdnje je upitno”.

Prije nego što se vratim na to šta grčko inoministarstvo vidi kao “projekciju neprihvatljivih mitova”, riječ-dvije o tajmingu. Onaj manje (ili nikako) zabilježen događaj koji je prethodio i, slobodno se može reći, izazvao tvit Fahrettina Altuna bila je tvrdnja Grčke i grčkih medija da je Turska dala državljanstvo određenom broju terorista ISIL-a. Grčka je jedina preostala zapadna zemlja koja šlajfuje zaglavljena duboko u FETÖ propagandu o vezama ISIL-a i Turske. Logično, s obzirom na to da je utočište za veliki broj tog šljama. Ne vrijedi ni govoriti koliko je ta propaganda deplasirana nakon što je Turska jedina vodila kopneni rat protiv ISIL-a, te ne nevažnog ličnog izvinjenja tada potpredsjednika, sada predsjednika SAD-a Bidena Erdoğanu upravo zbog valjanja te propagande. Zapravo, Turska se i dan-danas svakodnevno obračunava s ISIL-om, o čemu svjedoče mnoge vijesti o pronalaženju i hapšenju terorističkih ćelija diljem Turske.

“Projekcija neprihvatljivih mitova” vrlo je interesantna formulacija za činjenice prikazane u klipu Direktorata za komunikaciju. Naime, neporeciva činjenica jeste da je Parlament Grčke pozvao Abdullaha Öcalana, lidera terorističke PKK, kada mu je Sirija oktobra 1989. uskratila gostoprimstvo. Nakon kratkog boravka u Rusiji, Öcalan se (ponovljenom) pozivu Panayioitisa Sgouridisa, tada zamjenika predsjednika Grčkog parlamenta, odazvao došavši u Grčku 6. novembra 1989. To je bio prvi njegov boravak u Grčkoj tokom tog desperatnog pokušaja bijega od pravde. Drugi, na poziv penzioniranog grčkog admirala Nikolasa Nataxisa, počeo je 29. januara 1999. U Keniju, gdje je (najzad) uhapšen, došao je na poziv grčkog diplomate (i boravio u Ambasadi Grčke). Nakon hapšenja Öcalana, Teodoros Pangalos, tadašnji inoministar Grčke, i još dva ministra bili su primorani na ostavke.

Dakle, to je historija na koju, između ostalog, podsjeća videoklip. Svako negiranje tih činjenica patetični je pokušaj da se historija prepravi. Öcalanova rusko-evropska “turneja” prije hapšenja bila je svojevrsni medijski cirkus kojeg se mnogi (uključujući i mene) dobro sjećaju. Historijske mrlje poput te ili podrške Radovanu Karadžiću ili, u zadnjoj instanci, libijskom pučisti Haftaru ostaju dugo. Krajnje je neozbiljno nazivati ih “neprihvatljivim mitovima” i “blatantno nepostojećim tvrdnjama”. Neozbiljno, ali ukazuje na sposobnost laganja. 

ODGOVOR NA GRČKU LAŽ I PROVOKACIJU

Da je Grčka jedna od najvažnijih (ulaznih) tačaka “pacovskih kanala” za pripadnike FETÖ-a, počev od pučista koji su 16. jula 2016. godine helikopterom prebjegli u tu zemlju (svi dobili azil), suvišno je i dokazivati. Nekako te “izbjeglice” ne dave u Egeju, nego ih primaju raširenih ruku, za šta imaju punu javno izraženu zahvalnost terorističkog lidera iz Pennsylvanije. Tek to poricati je smiješno.

Altunov tvit, dakle, bio je odgovor na grčku laž/provokaciju, o tom se tajmingu inoministar Dendias nije zapitao, a ta dva “detalja” postavila su scenu za sastanak u Ankari. Odnosno sastanke. Prije nego što će se sastati s Çavuşoğluom, Dendiasa je primio turski predsjednik Erdoğan, što je opet pokazatelj turske volje da se ne ide ka eskalaciji.

Šta je bilo iza zatvorenih vrata u razgovoru Çavuşoğlu – Dendias, nećemo doznati još neko vrijeme (ako ikad), ali prvi utisak nakon Çavuşoğluovih uvodnih napomena na pres-konferenciji jeste da Dendias nije bio tako kočoperan kao dva minuta kasnije. Dobivši riječ, grčki ministar vanjskih poslova krenuo je u tiradu već ofucanih optužbi Turske o “nezakonitim” ispitivanjima na istočnom Mediteranu. Inače, to “nezakonito” gebelsovski je ponavljano i u raznim EU zaključcima, te otud to uvijanje Dendiasa u EU zastavu, ali je otišao i mnogo dalje pokušavajući da drži lekcije o ljudskim i manjinskim pravima, bivajući direktno bezobrazan pozivom da se razmotre odluke o Aja Sofiji i Karia džamiji.

Govor koji je očigledno donio spremljen iz Atine, pa je legitimno pitanje čemu su uopšte razgovori služili, Dendias je napravio provokaciju koja nije ostala neodgovorena. Naprotiv. Time se ta pres-konferencija pretvorila u neuobičajen diplomatski sukob ili razmjenu. Çavuşoğlu je taksativno odgovorio na sve optužbe, primijetivši, naprimjer, da je (velika) razlika u tretmanu manjina fakat da Grčka ne priznaje tursku manjinu, dok Turska priznaje grčku pravoslavnu manjinu. Dendias se na to pozvao na Lozanski mir – koji fakat ne imenuje manjine po nacionalnosti nego po religiji. Ispraznost tog “argumenta” upravo odzvanja turskim priznanjem grčke pravoslavne manjine, te činjenicom da, za razliku od Grčke, gdje država imenuje muftije, Sinod grčke pravoslavne crkve u Turskoj sam bira svoje poglavare. Međutim, reciprocitet ne zanima Grke. 

MEĐUNARODNO PRAVO NIJE ŠVEDSKI STOL

Biranje, ili, što bi engleski govoreći ljudi rekli, cherry picking, šta će od međunarodnih sporazuma primijeniti, a šta ne, grčki inoministar je pokazao odgovorom da su egejska ostrva militarizirana zato što “postoji prijetnja” – masna laž, u istom dahu tražeći da Ankara prestane da smatra eventualno proširenje grčkih teritorijalnih voda sa 6 na 10 nautičkih milja za casus belli (razlog za rat). Tu već mozak staje, jer ko god je ikad vidio mapu Egejskog mora znati da bi 10 nautičkih milja praktično negiralo Turskoj bilo kakve teritorijalne vode.

Dendiasov teatar u Ankari (da li je to igrano za domaću publiku?) jasno je pokazao, mora se naglasiti – onima koji hoće da vide, konstruktivnost Turske i sabotažu Grčke. Odluka da se razgovori nastave u Ženevi krajem mjeseca jedina je praktična činjenica koja se mogla saznati nakon ministarskog sastanka.

To je dug period. Dan nakon sastanka Grčka (s obzirom na to da je tehnološki nesposobna), uz pomoć Francuske, poradila je na eskalaciji – francuski brod za istraživanje “L'Atalante” počeo je operirati u regiji tursko-libijskog morskog razgraničenja. U nedjelju je stigla vijest da je Grčka s Izraelom potpisala ugovor za kupovinu vojnog hardvera u vrijednosti od 1,6 milijardi dolara. Çavuşoğluov apel Dandiasu (Grčkoj) da se problemi riješe na bilateralnom nivou bez padanja pod utjecaj onih koji bi da im prodaju oružje i municiju očigledno je pao na gluhe uši.