Nije samo politika ta koja brani jedan narod i koja predstavlja sliku tog naroda. Medijski radnici, kulturni radnici, obrazovni radnici, intelektualci, političari, svi oni su dužni braniti interese svog naroda. Da li su političari u tom nizu zadnji ili prvi, možda nije ni važno kada postanu usamljeni u toj misiji. Bošnjaci žive u posebnom ambijentu i za zemlju koja im je domovina moraju voditi stalnu borbu. Na žalost, ta borba je sa susjednim narodima, a nerijetko i krvava, po ovaj narod tragična. Međutim, ni ta činjenica nije dovoljna da nas narod ima jedinstven stav u odbrani pozicije naroda, ključnog za opstanak jedine nam domovine.
Gotovo nevjerovatno zvuči činjenica da svaki segment našeg naroda vodi borbu sa politikom naroda koji ga zastupa. Pa tako umjesto dokazivanja stručnosti i znanja naših medijskih radnika naspram onih koji dolaze iz drugih naroda, imamo obračun medijskih radnika sa političarima i agresivnost spram onih koji ne djele njihovo mišljenje. Naši obrazovni radnici, u najvećem dijelu, za loše stanje u obrazovanju krive politiku i vrlo rijetko pokazuju primjerom kako se nadilaze problemi koje politika i generira ponekad. Pored toga, vrlo rijetko pokazuju taj takmičarskih duh u znanju i stručnosti kojim bi svoj narod izdigli do ponosa. Možda je i najzanimljivije pitanje naših intelektualaca koji su odveć izgubili sve bitke sa susjednim akademijama, dok su svom narodu uspjeli stvoriti čak tri akademije nauka. Mnogi od njih su odveć inferiorni da bi vodili bitke za svoj narod posvećujući se konformističkoj poziciji kritike politike svog naroda. Iz te konformističke pozicije ne nude ni rješenja problema, a ako i progovore o njima, daju neke apstraktne i iluzorne teorije spram sistema koji živi Bosna i Hercegovina i bošnjački narod.
Ovakve analize bi mogle trajati dugo, ali su važne kako bi shvatili onu čuvenu Kennedijevu: Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, pitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju.
U kontekstu ovog promišljanja bilo bi dobro evoluirati ovu Kennedijevu misao: Ne pitajte što vaš narod može učiniti za vas, pitajte šta vi možete učiniti za svoj narod.
A onda ćemo doći i do odgovora da u uslovima u kojima živimo ne smijemo slabiti poziciju Bošnjaka. U uslovima konstitutivnosti naroda, ne može se pristati na dekonstituisanje samo bošnjačkog naroda, a to je ono što prizivaju mnogi glasovi danas u pokušaju formiranja vlasti. Nakon sto je visoki predstavnik cementirao konstitutivnost hrvatskog naroda, mi nemamo pravo na dekonstituisanje sebe. Oni koji se nalaze povrijeđeni kada se kaže da je to izdaja, moraju shvatiti da je ovaj narod teškom borbom vratio svoje ime i identitet u ravan sa drugim narodima i da niko nema pravo da ugrožava rezultat te krvave borbe. Ne može se konstituisati narod koji sebe zove ‘ostali’ na uštrb samo bošnjačkog naroda i prava koje pripadaju bošnjačkom narodu. I vrijeme je da se shvati da ove činjenice nadilaze stranačke stavove, oni su prevashodno narodni interesi. Zato, oni koji ulaze u ovaj proces moraju znati da je to izdaja našeg naroda, ma koliko mi cijenili svačije opredjeljenje i pravo na identificiranje.
Na kraju, najbolji put narodu koji se zove ‘Ostali’, jeste put kojim je bošnjački narod izborio svoju ravnopravnost u vlastitoj domovini. Put naroda koji je to radio strpljivo i demokratski, bez uzurpiranja prava drugih naroda.
