Dana 10. septembra 1721. godine, u finskom gradu Nystadu potpisan je mirovni ugovor, čime je okončan Veliki sjeverni rat, dva desetljeća dug rat između Ruskog Carstva i Švedskog Carstva. Kao rezultat sporazuma, Rusija je dobila Estoniju, Kareliju i druge teritorije u današnjoj Latviji, čime je učvrstila svoj pristup Baltiku. Ali iznad svega, premjestila je središte moći u sjevernoj Evropi iz Stockholma u St. Petersburg i učinila Rusiju carstvom, a njenog cara, Petra I. Velikog, njezinim prvim carem.

Iako je Petar I. mogao nositi carsku krunu samo tri godine, njegova vojna, politička i društvena postignuća bila su toliko važna da se njegova smrt, od koje se u subotu navršilo 300. godina, u Rusiji obilježava uz veliku pompu. Djelimično je to zbog vlastitog interesa ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je odlučan predstaviti se svom narodu – i u očima svijeta - kao nasljednik Petrove veličine.

Njegove prve biografije, poput one koju je o njemu napisao Voltaire u „Povijesti Ruskog Carstva pod vladavinom Petra Velikog“ (1763.), otkrile su dvije crte koje će biti temeljne u konsolidaciji monarhove moći. S jedne strane, personalizam, s carem koji je bio uključen u gotovo sva životna pitanja, od zanata i najboljih metoda poljoprivrede (prisilio je da se tradicionalni srp ruskih seljaka zamijeni kosom) do ljudskih odnosa.

S druge strane, ekspanzionistički militarizam, koji je obilježio njegov ambivalentan odnos s Evropom: pažljivo praćenje napretka koji je bilježen u Francuskoj, Pruskoj, Nizozemskoj ili Engleskoj (zemlje kroz koje je obavio nekoliko diplomatskih putovanja) i želja da se intervenira u njihovu geostratešku kartu.

Putin se proglašava sljedbenikom tog puta i čak je povukao paralele s prvim ruskim carem. Bitka kod Poltave (1709.) ključna je za ovu priču. Bila je to bitka koja je odlučila tok Velikog sjevernog rata: švedski car Karlo XII. pokrenuo je ofanzivu za osvajanje Moskve s juga, odnosno iz Ukrajine. U tome se oslanjao na ukrajinsko-kozačkog vođu Ivana Mazepu. Međutim, oštra zima (konstanta u neuspjelim ruskim kampanjama) desetkovala je švedske i kozačke trupe i prisilila ih na povlačenje u ukrajinsko selo.

Petar je osnovao grad Sankt Peterburg 1703. na obalama rijeke Neve, na položaju osvojenom od Šveđana, a nakon pobjede odlučio je tamo preseliti dvor 1712. Sankt Peterburg će tako biti carska prijestolnica dva stoljeća, sve do boljševičke revolucije.

Veliki sjeverni rat bio je izazov Rusije ostatku Evrope. Za Putina je to i simbol borbe za Ukrajinu između njegove zemlje i Zapada. Na sastanku s mladim naučnicima i poduzetnicima na Sanktpeterburškom međunarodnom ekonomskom forumu u junu 2022. godine, (samo tri mjeseca nakon pokretanja invazije na Ukrajinu), bivši agent KBG-a izjavio je da se “praktično ništa nije promijenilo” od vremena Petra Velikog.

Ruski predsjednik je rekao:  - Petar Veliki je vodio Veliki sjeverni rat 21 godinu. Na prvi pogled ratovao je sa Švedskom da joj nešto uzme. Ali to nije bio slučaj; njegov cilj je bila reintegracija. -

Prema Putinovim riječima, kada je Petar I. osnovao novu prijestolnicu, - nijedna evropska država nije priznala ovu teritoriju kao dio Rusije, već kao dio Švedske. Međutim, Slaveni su tamo živjeli od pamtivijeka i ovo područje je bilo pod ruskom kontrolom. - Putin je tada rekao: - Petrova ideja bila je obnoviti ga i ojačati. - A ovo je ogledalo u kojem se on ogleda:  - Naša je zadaća obnoviti i ojačati i sebe. Ako pođemo od premise da te temeljne vrijednosti čine temelj našeg postojanja, nedvojbeno ćemo postići naše ciljeve. -

Historičar i analitičar Florentino Portero kaže da je “očito” da Putin, upravo zato što iza sebe više nema ni SSSR ni marksizam-lenjinizam, koristi što god nađe da opravda svoju politiku.  - On nema drugu povijest o kojoj bi mogao govoriti osim o Ruskom Carstvu -, objašnjava. - Neće govoriti o Sovjetskom Savezu, neće govoriti o Staljinu. Na dnu njegovog ormara ostalo je stvaranje i konsolidacija Ruskog Carstva, što je za tu Rusiju zahtijevalo golemu žrtvu, jer osvajanja nisu bila laka i bilo je mnogo žrtava. I, istina je, taj diskurs ima odjeka u ruskom društvu. U tom ruskom identitetu, očito, 'sveci zaštitnici' su veliki carevi iz prošlosti. -

Primjer ove stvarnosti bila je Putinova posjeta Sankt Peterburgu prošlog juna, gdje je izvršni direktor energetskog diva Gazproma (i predsjednikov lični prijatelj), Aleksej Miller, objavio svoju namjeru da podigne 82 metra visok trijumfalni stub u spomen na pobjedu nad Švedskom i proglašenje carstva. Vladimir Vladimirovič blagoslovio je prijedlog posjetom modelima i nacrtima spomenika.

-Putin bi želio biti poput Petra I. - , kaže Jose Ángel Lopez Jimenez, profesor prava i međunarodnih odnosa na Papinskom univerzitetu Comillas. -U stvarnosti, ko bi želio biti poput Katarine Velike?- Jer ako analiziramo povezanost s agresijom na Ukrajinu, - ono što je Putin učinio od 2014. s aneksijom Krima bio je pokušaj ponovnog stvaranja onoga što je bio projekt Novorosije ili Nove Rusije, što je Katarina postigla krajem 18. stoljeća, povezujući cijelu teritoriju Ruskog Carstva i proširivši ga s onim što su trenutno istočni okruzi Ukrajine, plus poluotok Krim, plus teritorija Pridnjestrovlja u Moldaviji -.

U poređenju Putina i cara Petra može se naći paralela u traženju izlaza na topla mora, posebno Azovsko te, preko njega, na Crno more i Mediteran. Drugim riječima, načine za premještanje njihove vojne flote diljem svijeta.

Prijetnja ratom stoga je ključna za ovaj pristup.  - U ruskoj je političkoj kulturi ukorijenjeno da se samo pokazivanjem snage može steći potrebno poštovanje -, kaže Faraldo.  - Ne postoji ideja da se ljudi ili zemlje mogu poštivati ​​jednostavno kroz pregovore, prijateljstvo ili kompromis. Petar I je bio taj koji je izgradio takvu vrstu carstva. -

Ono što Putin želi, kaže historičar,  - jest povratiti tu vrstu moći, a vjeruje da to može postići samo militarizmom. Između ostalog i zato što to nije postigao ni na koji drugi način -. Dok su Sjedinjene Države ili Kina svojom ekonomskom snagom sposobne natjerati druge zemlje da im se približe ili se s njima dogovore,  - ruska ekonomija je vrlo slaba, nema inovacija, nema atraktivnih proizvoda, pa je jedini izlaz militarizam - .

-Rat hrani rusko tumačenje identiteta -, kaže Portero.  - Koncept žrtvovanja u ruskoj kulturi sličan je konceptu šiitske kulture. - Narod nastaje iz žrtve i on mu «udahnjuje dušu», što odgovara njegovom idealu.  - U stvarnosti, i nažalost, Rusija je samo vojna sila. - Mogla je to biti intelektualna sila,  - ali država je to spriječila - , kaže Portero.

-Geoffrey Hosking, koji je jedan od glavnih historičara Rusije, uvijek je branio tezu koje se rado sjećam -, dodaje Lopez Jiménez, - a to je da je zbog konfiguracije Ruskog Carstva i geografske karakteristike zemalja koje su ga činile u različitim fazama, najbolji način da se odbrani proširenje njegovih granica prema zapadu - . Odnosno, pomicanjem graničnog fokusa što dalje od onoga što su bili glavni gradovi, Sankt Peterburg ili Moskva. I uvodi još jedan teorijski vektor:  - Rusija je bila Carstvo prije nego što je postala nacija. -

Iz ovih perspektiva jasno je kako je Putin od samog početka izjavio da je raspad Sovjetskog Saveza bio geopolitička katastrofa. I kako je među svojim prioritetima, posebno od 2007. i Münchenske sigurnosne konferencije te godine,  - pokušao rekreirati - reducirano, jer infrastruktura koja mu je bila na raspolaganju nije bila dovoljna za više - sovjetsku starinu u njezinoj slavenskoj jezgri - . Dakle, Rusija ima učinkovitu kontrolu - nad marionetskom državom kao što je Bjelorusija i pokušala je učiniti isto s Ukrajinom -.

Stoga je, zaključuje Portero, slava Petra I bila i prokletstvo:  - Rusija ima samo vojno osoblje, ništa drugo. - EL MUNDO