Ustavni sud BiH je, odlučujući po zahtjevu za ocjenu ustavnosti trideset dva poslanika u NSRS utvrdio da su tzv. "Schmidtove izmjene" Krivičnog zakona BiH u skladu sa državnim Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer su te odredbe dostupne, određene i predvidljive, a propisana krivičnopravna zaštita usmjerena na legitimne pravne vrijednosti povezane s očuvanjem vladavine prava i funkcioniranjem pravnog poretka države.

Iako je skoro cijelu sedmicu bio tih po raznim pitanjima, što je za njega krajnje neobično, državni ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković (NiP) odmah je požurio da odluku Ustavnog suda BiH prokomentira.

- Nije Dodika pobijedila Trojka, Dodika su pobijedile institucije naše zemlje koje Trojka jača konstantno - izjavio je.

U prvom dijelu izjave moramo se načelno složiti sa Konakovićem, no drugi dio je krajnje problematičan.

Trojka zaista nije pobijedila Dodika. Čak, Dodik politički nikada nije bio jači no što je to slučaj tokom trenutnog mandatnog perioda kada vlast na državnom nivou čini zajedno sa strankama Trojke. Radi se o mandatu koji je obilježen ustavnim krizama, tokom kojeg je entitet sebi pokušavao ili je čak u sivoj zoni do kraja neodređenih pravnih normi uspio sebi priskrbiti nadležnosti koje su domen državnih. Nikada veća sigurnosna kriza također je obilježila neslavnu vladavinu Trojke, kao i ukidanje sankcija Dodiku zbog "hrabrog" diplomatskog djelovanja Konakovića i SDP-ovog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića.

Trojka zaista nije pobijedila Dodika jer kadrovi SNSD-a kontroliraju sigurnosni aparat. Nije ga Trojka pobijedila jer Dodik putem svojih kadrova direktno kontrolira državne finansije i budžet, indirektne poreze i granične prijelaze.

Trojka zaista nije pobijedila Dodika jer je on uvijek mogao nazvati dobro poznati broj Konakovića pa se s njim dogovoriti oko raspodjele državnih funkcija, institucija ili kupovine nekretnina od inih kumova.

Trojka nije jačala institucije države, već ih je konstantno slabila. Slabila ih je nedržavničkim odlukama da se divergentnim silama koje aktivno podrivaju državu daju u ruke sve poluge vlasti. Taj isti Ustavni sud BiH odbranio se ne zahvaljujući, već uprkos djelovanju stranaka Trojke. Uprkos činjenici da te stranke podržavaju princip izbora novih sudija iz federalne kvote koji su bliski raznim političkim opcijama i njihovim interesima te da se sudije biraju vaninstitucionalnim stranačkim dogovorom.

Ono što Konaković naziva "jačanjem institucija" zapravo je politički uzmak jer svaki put kada bi Trojka pristala na truli kompromis zarad privida funkcionalnosti vlasti, institucije Bosne i Hercegovine bi izgubile dio svog autoriteta.

Pravi pobjednik u toj igri nije država, već Dodik, koji je sistematski, blokadama uspio nametnuti narativ da se o ustavnim kategorijama pregovarati na imanjima i u kafanskim ambijentima.

Odluka Ustavnog suda BiH o Schmidtovim izmjenama Krivičnog zakona nije zasluga Trojkine politike, već posljedica činjenice da u ovoj zemlji još uvijek postoje stubovi koji odbijaju da se poviju pod političkim pritiscima.

Tako se Konaković oglasio da se kiti tuđim perjem, a dokumentovana hronologija njihovog mandata pokazuje da se institucije ne jačaju tako što se retrogradnim politikama prepusti potpuna kontrola.

Institucije Bosne i Hercegovine su u ovom slučaju odbranile same sebe, uprkos, a ne zahvaljujući političkom djelovanju Trojke, pa je Konakovićeva žurba da trijumfuje nad odlukom suda samo je providan pokušaj skretanja pažnje sa gorke realnosti. Nada se tako državni ministar da će javnost tuđe pobjede pripisati njemu.