Baš nakon što je jučer njegov kolega iz Vijeća ministara Staša Košarac ponovio kako očekuje jednak tretman za projekat Istočne interkonekcije kao što ga je dobio projekat Južne interkonekcije, aktuelni ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković tvrdi da se SNSD "amerikanizira" te da pomaže izbaciti Rusiju iz regionalne energetske utakmice.

Za to vrijeme, dok Konaković mašta o nekom drugom i drugačijem SNSD-u, romantizirajući svog koalicionog partnera, ugovor za izgradnju magistralnog plinovoda Šepak-Novi Grad (Istočna interkonekcija) već je potpisan i kreće u realizaciju bez obzira na mnoštvo prethodno neriješenih pitanja. Udar na bh. energetsku suverenost, između ostalih, nikada nije previše brinuo Konakovića koji je nekada tvrdio da je Istočna interkonekcija projekat vrijedan razmatranja.

Pravna anarhija

RS počinje izgradnju Istočne interkonekcije bez države i zakona

Podsjetimo da je 2023. godine Konaković govorio da smatra kako su obje interkonekcije, Istočna i Južna, dobre za Bosnu i Hercegovinu , a čak se i čudio činjenici da član Predsjedništva BiH Željko Komšić taj projekat problematizira. Tada je naravno, ministar vanjskih poslova u svom prepoznatljivom maniru, pokušao drugima imputirati neznanje o projektima ili kompletnom državnom plinskom sistemu, iako, vrijeme ne ide u prilog njegovim kontradikcijama u vezi Istočne interkonekcije.

- U ovom trenutku za nas nije bila prioritet. Za stranu koju predvodi SNSD jeste bila prioritet. Govorili smo da ćemo se o tome dogovarati. Odgovorno tvrdim da Bosna i Hercegovina nema nikakvu štetu- kazao je tada.

Vratimo se u sadašnjost. 

- Dodik se mora opravdati nekako Rusima za sve ovo što radi. On je i njima dužan istočnu interkonekciju, dužan im je neke elektrane, obećao Vladimiru Putinu lično i direktno. Zbog toga je insistirao - kazao je Konaković jučer.

Dakle, Istočna interkonekcija je dug lidera SNSD-a Milorada Dodika lično ruskom predsjedniku, i taj projekat je bio načelno prihvatljiv za Konakovića, ali sada nije?

Šta se promijenilo? Osim činjenice da SNSD i Narod i pravda više ne uživaju jednako prijateljstvo kao ono koje ih je spojilo u državnu vlast nakon izbora 2022. godine.

Također, Konaković je prije tri godine tvrdio da je "loše namješten spin" činjenica da će cijelim procesom upravljati Vlada RS-a, iako je upravo resorno ministarstvo te vlade zajedno sa javnim preduzećem iz Istočnog Sarajeva zaduženo za provedbu Istočne plinske interkonekcije RS-a i Srbije.

Osporavani projekti

Interkonekcije RS-a i Srbije: Istočna prevara umjesto diverzifikacije

Iz izjava lidera NiP-a vidimo da je jedina konzistentnost odveć predvidiv obrazac političke adaptacije. Dok je 2023. godine zagovarao pragmatičan pristup i gotovo na tehničkom nivou tretirao obje interkonekcije, i Južnu i Istočnu kao važna infrastrukturna pitanja, danas projekat za koji se zalažu njegovi koalicioni partneri iz RS-a odjednom interpretira kroz geopolitičku prizmu i potencijalni rizik.

I ako budemo dovoljno širokih shvatanja pa promjenu stava ne tumačimo kao puki politički pragmatizam potpomognut nezadovoljstvom dijela javnosti, objašnjenje je i dalje potrebno. Šta se suštinski promijenilo u parametrima projekta? Perpetuirani politički marketing odaje nekonzistentnost politika iza kojih stoji Konaković, čini se uvijek birajući vlastito pozicioniranje ispred zaštite državnih interesa za koje niti ne zna da su ugroženi.

Legitimiranje grešaka

SNSD pokazao karte: Istočna interkonekcija dobila politički alibi potezima FBiH

Tako se sada sve ranije izjave poništavaju u skladu s trenutnim odnosima moći unutar koji su i Konaković i ostatak Trojke morali užurbano raditi na rješenjima kojima se omogućava brzi početak realizacije projekta Južne interkonekcije. Faza u kojoj se nalazi projekat Istočne interkonekcije potvrđuje da se ne radi o hipotetičkom procesu, već o operacionaliziranom projektu koji vodi Vlada Republike Srpske uz podršku entitetskih struktura.

Dok se Konaković nada da će projekat Istočne interkonekcije nekako nestati dok ga on ignorira u pokušaju da politički preživi izbornu godinu, dva entiteta jedne države, ostvaruju vlastite energetske suverenosti.

Nažalost, Istočna interkonekcija predstavla samo kap u moru primjera kojima se pokazuje nedostatak stvarnog kapaciteta predstavnika Trojke kao aktera državne politike, da upravljaju strateškim energetskim projektima, te ih komentiraju tek kada izgube političku kontrolu nad procesom.