Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je granica između ozbiljne politike i jeftine estrade odavno izbrisana, ali najnoviji istup ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića postavlja nove, prilično niske standarde. U trenutku dok mu se matična stranka Narod i pravda osipa pred očima javnosti, a koalicija Trojka tetura pod teretom neispunjenih obećanja i gubitka povjerenja glasača, šef bh. diplomatije odlučio je pronaći "dostojnog" protivnika za novi obračun - srbijansku pjevačicu Jelenu Karleušu i domaće medije.

Nije tajna da se NiP suočava s ozbiljnom krizom identiteta i članstva. Svakodnevni odlasci kadrova, unutarstranačke turbulencije i vidno topljenje podrške na terenu natjerali su Konakovića na provjereni recept svakog populiste u nevolji, a to je potpaljivanje nacionalnih strasti i traženje neprijatelja tamo gdje im nije mjesto. Umjesto da energiju troši na popravljanje diplomatskog ugleda zemlje ili rješavanje gorućih problema unutar vlastite organizacije, ministar se na Facebooku upustio u moraliziranje o tome koji mediji prenose vijesti o "maloj od skandala".

Napadajući Karleušu zbog njenih skandaloznih stavova o Srebrenici i negiranja genocida, Konaković svjesno udara na emocije žrtava. No, pravo je pitanje je li posao ministra vanjskih poslova da prati objave na portalima i polemizira s pjevačicama ili da gradi institucije koje će biti imune na takve provokacije.

Konakovićeva retorika o "gaženju ponosa za sitan novac" i prokazivanje medija koji "serviraju tople ljudske priče" o negatorima genocida zvučala bi državnički da ne dolazi od čovjeka koji u istom dahu ulazi u blato s osobom koja mu odgovara uličnim rječnikom, pozivajući ga na "duel pred kamerama".

Dopustivši sebi da postane meta Karleušinih opaski o "mržnji za sirotinju" i "topovskom mesu", Konaković je funkciju ministra vanjskih poslova srozao na razinu reality programa. Dok on piše statuse o Fahrudinu Radončiću, Pinku i Hayatu, zaboravlja da građani Bosne i Hercegovine ne žive od Facebook objava, već od rezultata koje njegova Trojka očigledno ne isporučuje onom brzinom kojom je obećano.

Ministar tvrdi kako ovo "nije političko pitanje, već pitanje ponosa". Ipak, teško je oteti se dojmu da je ovo isključivo pitanje političkog preživljavanja. Kad god se NiP-u zaljulja tlo pod nogama, Konaković poseže za teškim temama koristeći ih kao štit od kritika na račun vlastite nesposobnosti da zadrži ljude unutar stranke i da konačno nešto korisno učini za ovu državu.

Uvlačenje srbijanske estrade u fokus javnosti služi kao savršen paravan za činjenicu da je Trojka u defanzivi, a da je NiP od obećane "alternative" postao stranka u rasulu. Karleuša mu je, svjesno ili ne, pružila slamku spasa, priliku da se ponovno predstavi kao zaštitnik bošnjačkih interesa protiv "vanjskih neprijatelja", dok mu se oni unutrašnji problemi gomilaju brže nego što stigne objaviti novi status.

Bosna i Hercegovina zaslužuje ministra vanjskih poslova koji će o Srebrenici i dostojanstvu žrtava govoriti u UN-u, Briselu i Washingtonu s pozicije snage i autoriteta, a ne nekoga ko će se preko društvenih mreža prepucavati s estradnjacima. Konakovićev "rat" s Karleušom nije ništa drugo doli dimna bomba bačena da sakrije pustoš u vlastitim političkim redovima. Nažalost, dok se ministar bavi estradom, ozbiljna diplomatija i država ostaju na čekanju.