Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković jučer je na prorežimskom mediju komentirao "buru unutar vladajuće koalicije" koju na nivou bh. entiteta Federacija BiH čine stranke Trojke (SDP, Naša stranka i NiP) i HDZ.

Komentar se odnosio na navodnu instrukciju koju je Konaković uputio kadrovima svoje stranke da ne podržavaju prijedloge HDZ-a jer je ta stranka "u nekoliko tura grubo prevarila", referirajući se na zakone iz resora Adnana Delića (NiP) koji već neko vrijeme ne prolaze parlamentarnu proceduru.

Tvrdi Konaković da odnosi sa HDZ-om na nivou države "faktički ne postoje" jer je ta stranka odlučila pratiti rušilačke politike Milorada Dodika (SNSD).

No, ono što Konakoviću čini se ponajviše smeta jeste činjenica da je ministrica HDZ-a onemogućila kontroverznu kupovinu Telemacha za koju se MVP već dugo zalaže da bude akvizicija BH Telecoma, javne kompanije na čijem se čelu nalazi kadar NiP-a.

Kritikuje Konaković federalnog premijera Nermina Nikšića (SDP) što je odlučio da o tome ni ne glasa, a tvrdi i da je bilo potrebno preglasati HDZ i pokazati "ko je gazda u kući".

Kad ono, Konaković, kako mu je to svojstveno kada ga pustite da dugo govori, sam otkriva da je slao poruke Nikšiću, no on mu nije odgovorio pa očekuje da će se uskoro vidjeti.

Podsjetimo da smo prije par mjeseci pisali o ovom toksičnom odnosu na relaciji Konaković-Nikšić te da je lider SDP-a već jednom ranije blokirao pozive MVP-a.

Predsjednik NiP-a iz nikome poznatih razloga insistira na kupovini kompanije Telemach bez obzira na sve ekonomske pokazatelje koji apsolutno ne upućuju da bi takva investicija BH Telecoma bila opravdana, a zastupnici opozicije su se zalagali da se informacije u vezi sa tim slučajem dostave u Parlament Federacije BiH.

Ono što zastupnike posebno zabrinjava jeste činjenica da se u Planu poslovanja BH Telecoma za 2026. godinu nalazi 50 miliona KM sredstava koja su rezervisana za projekat "Titanium", što je zapravo količina sredstava potrebna za isplatu penala kompaniji Telemach u slučaju propasti akvizicije.

Sve vezano za taj projekat proglašeno je poslovnom tajnom i javnost nema uvid niti u jedan dio procesa.

Tvrdnja Konakovića da je HDZ odjednom postao "katastrofalan" partner, samo je frustracija upućena na pogrešnu adresu. Sav taj politički i faktički bijes usmjeren je zapravo SDP-u jer je činjenica da trakavice između stranaka Trojke traju već neko vrijeme, te da nisu svi akteri tog propalog projekta spremni nositi se sa nizom katastrofalnih posljedica koje nužno slijede.

NiP je stranka koja će doživjeti strmoglav pad izbornog rezultata i koja bi postepeno mogla nestati sa bh. političke scene, sve zahvaljujući "liderstvu" i "hrabrosti" njenog predsjednika koji ruši sve mostove i stalnim kalkulacijama oko toga kakav mu je imidž, a ne politika, odaje status političara bez jasnog stava, znanja ili bilo kakve kompetencije koja bi BiH mogla donijeti kakav-takav napredak.

Umjesto toga, kadrovi NiP-a vertikalno donose fijasko na domaćem i međunarodnom planu. Država gubi kredibilitet, partnere i status, a Konaković je bio prisiljen upravo povodom Delićeve izjave zbog koje je otkazana Evropska rabinska konferencija u Sarajevu "prati" je u Sjedinjenim Američkim Državama nakon osude koja je stigla iz State Departmenta.

Tada je Delić glasno govorio o onome o čemu ga niko nije ni pitao u uslovima kada partneri NiP-a, prvenstveno kadrovi SNSD-a idu po svjetskim centrima moći šireći narative o navodnoj borbi "hrišćana" u BiH za "jednakopravan status sa muslimanima" koji čine demografsku i svaku drugu većinu, ali je šutio kad je trebalo predložiti da 20. juli bude Dan žalosti u FBiH povodom obilježavanje godišnjice Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane.

Da SDP ne poštuje NiP i njegove kadrove pokazala je i činjenica da, kada je Delić tvrdio da se obilježavanje 1. marta ove godine sa nedjelje neće prenijeti na ponedjeljak jer je "najbolji oblik patriotizma raditi", Nikšić ga je metaforički patosirao proglašavanjem 2. marta neradnim danom.

I dok je Konakovićeva frustracija sasvim opravdana, čini se kako se on zaista suočava sa izazovima u komunikaciji sa svojim partnerima, posebno onima iz projekta Trojke jer sa njima češće ne komunicira no što zajednički rade.

Neko u vlasti u BiH zaista jeste pokazao "ko je gazda u kući". Konaković to definitivno nije.